Ljudi iz svih hrvatskih krajeva su na nedavnom velikom prosvjedu u Vukovaru upozorili na nedjelovanje institucija po pitanju procesuiranja ratnih zločina iz Domovinskog rata. Na prosvjedu održanom na inicijativu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, okupljenima su se obratile žrtve koje su tijekom velikosrpske agresije prošle najteže torture, mučenja i silovanja.
Među njima je bilo i potresno svjedočanstvo Snježane Karaule Maljak i njezinog supruga, koje donosimo u nastavku.
Snježana Karaula Maljak je ispričala:
“14. listopada 1991. sam prvi put silovana. Silovao me čovjek kojeg sam poznavala od djetinjstva, koji je dolazio u kuću mojih roditelja, koji mi je rekao da, ako ne dopustim njemu, da će dovesti drugu desetoricu i da će me svi silovati i da će me onda ubiti.
Nakon par dana, na Veleprometu, gdje sam bila smještena s još dvije žene u jednoj kući, došla su trojica drugih srpskih dobrovoljaca i rekli su mi da moram izabrati s kim ću od njih trojice spavati. Morala sam rukom pružiti prst. Jednostavno sam ostala zgranuta time što mi se događa i nisam mogla vjerovati. Prvi put kad mi se to dogodilo, poslije tog događaja sam vrištala, plakala, gospođa koja je bila sa mnom mi je stavila ruku na usta da šutim.
“Ima još žena koje su ovo prošle, a koje još šute”
Poslije toga, kad mi se ovo dogodilo, bile su prisutne, kada sam morala izabrat. Ja znam da ima još žena, barem 5 ih ja poznajem koje su proživjele isto što i ja. Sve šute. Ja ne želim da šute.
Želim reći ljudima istinu – što se događalo u Vukovaru, na Veleprometu. Žene su silovane, morale su šutjeti. I ja sam morala šutjeti. Morala sam se smijati, kao da mi je to svejedno. Imala sam 22 godine.
Tijekom ovih 11, 12 godina, živim u užasnom ogorčenju. Užasno sam se osjećala, pokušala sam i samoubojstva, često mi je loše. Sada ovo ne bih ni mogla pričati da nisam pod lijekovima. Pijem lijekove, ali opet, znam da ima još žena koje su prošle isto kao i ja, ali šute.
“Danas susrećemo počinitelje koji su nas maltretirali”
Molim da progovore i druge. Ne treba ostati na tome.
Ja sam se vratila u Vukovar, i susrećem ih na ulici. Užasno mi je, grozno mi je. Pljunem. Udarila sam ga kišobranom. Triput sam se liječila. Ali sve sam to izdržala 1991., i sada izdržavam – zbog moje djece. Tada zbog mog sina, a sada i zbog drugo dvoje djece.”
Njezin suprug je rekao:
“Podržavam svoju ženu što je to rekla jer sam ujedno i ja prošao isto tako, možda i gore. Danas kad smo se vratili ovdje u Vukovar ponovno susrećemo te četnike i te Srbe koji su nas zlostavljali, maltretirali. Pogotovo ih ima mnogo u redovima policije. I trenutno su blizu, oko nas, čak možda i na vlasti.
Najviše sam ogorčen na naše Hrvate upravo zato što ne vide to što se događa, pogotovo tu kod nas u Vukovaru.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
