Nedostatak medicinskog osoblja, prekovremeni sati, odlazak kompetentnog kadra u inozemstvo – slika su hrvatskog zdravstva. Kakvo je trenutno stanje, koliko liječnika fali, kojih struka najviše, u emisiji Zdrav život otkrila je čelna osoba Hrvatske liječničke komore dr.sc. Krešimir Luetić.
Doktore Luetić, bilježite li u Hrvatskoj liječničkoj komori statističke podatke, koliko trenutno Hrvatska broji liječnika?
– Trenutno u javnozdravstvenom sustavu Republike Hrvatske radi 13600 liječnika, a kad govorimo o svim liječnicima, uključujući i privatni sektor, to je 14700, kaže dr. sc. Luetić za HRT:
Jesu li te brojke dostatne?
– Da nisu dodstatne, govori nam podatak da kolege koji rade u javnozdravstvenom sustavu ostvare godišnje tri milijuna prekovremenih sati. Dakle, ako uzmemo samo u obzir prekovremeni rad, on nam dovoljno govori da nam nedostaje gotovo 2000 liječnika u javnozdravstvenom sustavu Republike Hrvatske.
S obzirom na to da se borimo s nedostatkom liječnika, postoje li određene oscilacije, kojih medicinskih struka najviše nedostaje u ovom trenutku?
– Rekao bih da je tu zapravo najproblematičnija situacija vezano za obiteljske liječnike, znači za primarnu zdravstvenu zaštitu. Zatim za određene druge specijalnosti kao što su anesteziolozi, radiolozi, neonatolozi, pedijatri općenito, primarni pedijatri, primarni ginekolozi, pa onda sve druge kirurške i nekirurške djelatnosti.
Zbog velikog nedostatka pedijatara, bilo je zapravo govora da će dio njihova posla pripasti i liječnicima obiteljske medicine, kakva je trenutno situacija u praksi?
– Već sada je na terenu situacija takva da 11 posto predškolske djece, znači djece do 6 godina života nemaju svog primarnog pedijatra. Zašto ga nemaju? Zato što ga nema na tom terenu, jednostavno, nedostaje nam liječnika.
Jedan od velikih, pa i gorućih problema su upravo i liječnici koji su u mirovini ili su pred mirovinom. Za pet ili 10 godina, koliko njih će zapravo nedostajati i koliko će to osjetiti pacijenti?
– U ovih 13600 liječnika kojih sam rekao da rade u javnozdravstvenom sustavu, tu je već uračunato 350 liječnika koji su u mirovini, a i dalje rade u javnozdravstvenom sustavu. Dakle, kolege koji su aktivirali mirovinu, ali rade na 4 sata. Mjere koje treba donijeti, trebalo je donijeti već jučer ili prekjučer. Ali u konačnici, treba ih donijeti sada, raspisati što je veći broj specijaliacija, ali ne samo to, nego popularizirati određene specijalnosti i određene lokacije obavljanja tih specijalizacija.
Kako kaže predsjednik Luetić, i danas se raspisuju brojne specijalizacije u domovima zdravlja na koje se nitko ne javlja. Komora je tu imala cjeloviti prijedlog specijalističkog usavršavanja doktora medicine i to planiranja na nacionalnoj razini. S tim planom žele nastaviti i danas.
– Profesor Kujundžić i cijela njegova administracija je bila zadovoljna tom prezentacijom. Pozdravili su takav program i rekli da je to nešto u što treba ići. Međutim, evo tri godine nakon toga taj naš prijedlog programa reformi i dalje stoji negdje u ladici Ministarstva zdravstva.
Što se tiče Vaših budućih planova, što zapravo kanite rješavati, je li taj nedostatak, zapravo odljev i odlazak liječnika u inozemstvo, jedan od gorućih problema hrvatskog zdravstva na koji naravno, utjecaj ima i Hrvatska liječnička komora?
– Mi nemamo najnovije aparate, nemamo najnovije zgrade, organizacija nam je vrlo upitna, svaka administracija koja dođe radi neku mini reformu za sebe, nemamo kontinuitet, a koji nam je jedini kontinuitet? Zdravstveni radnici. Ako nam sve više ljudi počne odlaziti kao što se to događa sada, mi ćemo se u jednom trenutku jednostavno morati suočiti sa sudbinom da ovakav zdravstveni sustav kakav danas poznajemo, više nećemo imati.
Nisu samo u fokusu materijalna pitanja, nastavlja doktor Luetić, nego i status, položaj i uvjeti rada ljudi u zdravstvu.
– Kad gledamo uvažavanje u društvu, spomenut ću samo jednu, jedan drugi primjer, nedavno je potpisan kolektivni ugovor kojim se definiraju materijalni uvjeti i plaće u zdravstvu, i kod potpisivanja i pregovora za taj kolektivni ugovor nigdje nije bilo liječnika.
Cijelo vrijeme zapravo nekako govorimo i o radnoj preopterećenosti liječnika. Što Hrvatska liječnička komora radi po ovome pitanju i postoje li možda određeni pomaci na bolje, naznake pomaka na bolje?
– Ako uspijemo kao članove zadržati ovu generaciju koja zadnjih godina izlazi s fakulteta, traži licencu i dolazi u Komoru i upisuje se, mi ćemo u nekakvom periodu od 5-10 godina uspjeti obnoviti sustav, uspjeti povećati broj liječnika, a samim time i smanjiti enormnu radnu opterećenost postojećih liječnika u sustavu.
Možemo li onda zapravo reći da je ključna upravo ta sinergija svih institucija kako bi hrvatsko zdravstvo preveniralo određene tegobe, ali i krenulo na neku kvalitetniju i višu razinu?
– Zdravstvo bi doista trebalo biti pitanje Nacionalnog konsenzusa. Spoznali smo da je stručno usavršavanje liječnika nešto na čemu bi trebali više raditi. I prošle godine i ove osigurali smo gotovo dva milijuna godišnje vlastitih sredstava kako bi hrvatski liječnici otišli na edukaciju u inozemstvo, naučili nove kompetencije i vratili se u Hrvatsku i primijenili ih na našim pacijentima.
Da svoje znanje i praktične vještine primjenjuju u Hrvatskoj, a ne vani, prioritetni je cilj ove krovne institucije liječnika. Jer ovi liječnici koji već sada ulažu nama nezamislive napore u spašavanju ljudskih života i skrbi za svakog pacijenta, dragocjenost su koju itekako treba zadržati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
