Trojica mladića objavila su snimku kako na Trsatsku Gradinu (vidikovac na 138 metara visokom brijegu koji dominira Rijekom) postavljaju zastavu Italije. Na snimci se može čuti kako pričaju na talijanskom, a njhov identitet nije poznat, jer su zamaglili svoja lica.
„Dečki su danas u Rijeci“ i „predstavljaju Italiju“ može se čuti tijekom uvodnih sekundi.
Nakon nekoliko minuta, dogovoreno je da će se zastava objesiti na „stranu gdje je cesta“, prenosi Novi list.
„Eto, to je Rijeka – Italija“, ponavljaju dečki dok se s Trsata vijore zelena, bijela i crvena boja.
U komentarima ispod videa može se pročitati: „Čast Talijanima, velika gesta!“, kao i poveća količina „srca“ uz naziv „Fiume“.
Nekome se gesta ipak nije svidjela pa je napisao: “To što ste stavili lava na vrh Austro-Ugarske zgrade, ne čini grad talijanskim. Pravilno pročitajte povijesne knjige”.
Gradonačelnik Vojko Obersnel također je komentirao provokaciju, nazvavši ju kukavičjim činom te je spomenuo i slične iredentističke poruke koje dolaze od visoko pozicionirajućih političara, aludirajući na Antonija Tajanija.
„Vješanje talijanske zastave na Trsatsku gradinu tek je kukavički pokušaj provokacije u režiji nekolicine mladića koji čak nisu imali hrabrosti pokazati svoja lica u videu kojim se hvale svojim bijednim postupkom. Rijeka je hrvatski grad i uvijek će to biti.
Nažalost, slične poruke u posljednje vrijeme slušamo i od visoko pozicioniranih političara susjednih zemalja. Isto tako, činjenica je da se diljem Europe i svijeta pa tako i u Hrvatskoj, šire ideje koje uporište imaju u nacionalizmu i fašizmu i da iz kojekakvih rupa proviruje polusvijet koji bi svojatao tuđe teritorije, susjedima brojao krvna zrnca i dijelio pravdu na osnovu boje kože, nacionalnosti, vjere… Vjerujem da je upravo takva klima ohrabrila i ovu smiješnu trojku koja zamućenih lica svojata naš grad i čiji postupak najoštrije osuđujem.
Isto tako, upravo radi takve klime u društvu, svi mi moramo dobro razmisliti kakvu budućnost želimo i svojim načinom života, postupcima i razmišljanjima pokušati utjecati na zaustavljanje širenja opasnih ideja, kako bi i u godinama koje dolaze živjeli u slobodi, prihvaćanju, miru i toleranciji“, stoji u priopćenju koje prenosi RTL.
Tajani: Živjela talijanska Istra i Dalmacija
Početkom mjeseca talijanski vijećnik izazvao je incident objavivši fotografiju Italije kojoj je pripojena Istra i Dalmacija.
U relativno kratko vrijeme to je drugi slučaj u kojem političari iz Italije svojataju istočnu obalu Jadrana.
Prvi se slučaj dogodio kad je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, Giorgijev kolega iz pokreta Forza Italija, u slovenskoj Bazovici u veljači na komemoraciji povodom Dana sjećanja na žrtve fojbi, održao govor koji je zaključio prisvajajući Istru i Dalmaciju Italiji.
Što je talijanski iredentizam, pokret kojemu je cilj pripojenje Istre i Dalmacije Italiji?
Tajani je svojom izjavom izazvao negativne reakcije hrvatskog i slovenskog političkog vrha, a Slovenci su zahtijevali i njegovu ostavku.
“Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija“, poručio je Tajani u veljači u Basovizzi te relativizirao posljedice fašističke vladavine u slovenskom Primorju, Istri, Rijeci i Dalmaciji u vrijeme Drugog svjetskog rata, prikazujući egzodus Talijana nakon rata kao svojevrsno etničko čišćenje.
Što je talijanski iredentizam?
Talijanski iredentizam naziv je za talijanski pokret iz 19. stoljeća, nastao nakon ujedinjenja Italije, koji je cilj bio je pripajanje Italiji teritorija susjednih država (prvenstveno Austro-Ugarske) na kojima je živjela značajnija talijanska nacionalna manjina (pri čemu su u Talijane ubrajani govornici talijanskog) te bivših posjeda država sa područja Italije (primjerice, Mletačke Republike).
Područja na meti talijanskog iredentizma uglavnom su bila Istra, Venecija-Julijska krajina, Trst, Rijeka, Dalmacija s Bokom kotorskom, grčki Jonski otoci, Nica, Savoja, Korzika, Malta, Ticino te Južni Tirol. U velikoj većini teritorija koje su svojatali talijanski iredentisti, etnički Talijani su bili manjina.
Facebook stranicu talijanskog iredentističkog pokreta prati preko 8 tisuća korisnika, a svakodnevno objavljuju fotografije žrtava fojbi (partizani su se krvavo obračunali s talijanskim vojnicima i civilnim stanovništvom kojih je tisuće ubijeno i bačeno u kraške jame, takozvane fojbe), talijanskih vojnika i generala te slike s natpisima: talijanska Rijeka, talijanska Dalmacija.
Tko su poznati iredentisti?
Talijanski iredentizam prisutan je i danas.
Tako primjerice u Italiji postoje samoprozvane „općine“ dalmatinskih gradova „u egzilu“. Godine 2001., talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi dao je zlatno odličje (Medaglia d’oro al valor militare) Slobodnoj talijanskoj općini Zadar u egzilu te tako nagradio organizaciju koja odbija priznati pripadnost Zadra Hrvatskoj.
Dana 12. prosinca 2007., Talijanska pošta je izdala marku s fotografijom grada Rijeke uz popratni tekst “Rijeka – istočna zemlja nekoć dio Italije” (Fiume-terra orientale già italiana). Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova tada je uputilo prosvjednu notu Italiji zbog poštanske marke s nacionalističkim natpisom.
Težina tog čina se može vidjeti u uporabi prijedloga i pridjeva – “già italiana” može također značiti i “već talijanska”. Marka je izdana u 3,5 milijuna primjeraka, ali na kraju nije puštena u optjecaj kako ne bi izazvala diplomatski sukob s hrvatskim i slovenskim vlastima.
To su samo neki od primjera otvorenog izražavanja iredentističkih težnji.
U veljači 2007., na Dan obilježavanja žrtava fojbi, tadašnji talijanski predsjednik Giorgio Napolitano dao je izjavu u kojoj je pokolje u fojbama nazvao “barbarstvom stoljeća”, “posljedicom krvoločne slavenske mržnje” i “slavenskog aneksionizma”.
Potpredsjednik talijanske Vlade Gianfranco Fini izjavio je za Slobodnu Dalmaciju na 51. okupljanju talijanskih esula u Senigalliju 2004.: “Od sina jednog Talijana iz Rijeke sam naučio da su ti krajevi bili i jesu talijanski, ali ne zato što su u određenom povijesnom trenutku naše vojske tamo posadile Talijane. Ta je zemlja bila venecijanska, prije toga rimska.” Umjesto službenog demantija te izjave, Carlo Giovanardi, ministar za odnose sa Parlamentom, hladno je potvrdio Finijeve riječi rekavši da je “Fini rekao istinu”.
Na 52. okupljanju talijanskih esula, za vrijeme sudjelovanja na okruglom stolu u listopadu 2005., u prisustvu talijanskih fapista i iredentista, Carlo Giovanardi, raspravljajući na temu “Italija i Dalmacija danas i sutra” je izjavio da će “Italija izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju kako bi “obnovila talijanstvo Dalmacije”.
Londonski ugovor i Prvi svjetski rat
Uključivanje Italije u Prvi svjetski rat na strani sila Antante bilo je motivirano upravo obećanjima da će joj, u slučaju pobjede, biti prepušten velik dio Dalmacije i Istre. Naime, tajnim Londonskim ugovorom sile Antante obećale su Italiji teritorij koji prikazuje karta:
Tako je Italija, iako je uoči Prvog svjetskog rata bila saveznik Središnjih sila, ušla u rat na suprotnoj strani- sila Antante.
Zapravo, prema Londonskom ugovoru, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije: preostali dijelovi Hrvatske bili bi podijeljeni između Italije i Srbije.
Obećanja zadana Londonskim ugovorom nisu se, usprkos pobjedi sila Antante, u potpunosti ostvarila jer je Italija dobila manje od onoga što joj je obećano. Rapalskim ugovorom Između Italije i Kraljevine SHS (uskoro Jugoslavije) 1920. Italiji pripala Istra, dijelovi Kvarnera i današnje Slovenije, grad Zadar, kvarnerski otoci te otoci Lastovo i Palagruža. Taj je teritorij ostao pod Italijom sve do kraja Drugog svjetskog rata.
II. svjetski rat i Rimski ugovori
Rimskim ugovorima između Pavelića i Mussolinija 1941., talijanska se vlast još više proširila na istočnojadranskoj obali, a prisutnost talijanske vojske protezalo se duboko u unutrašnjost tadašnje NDH. Talijanska okupacija donijela je teror nad hrvatskim stanovništvom: zatvaranja hrvatskih škola, protjerivanja, logori, mučenja (osobito česta mjera mučenja bila je prisila konzumiranja Ricinusovog ulja) i ubojstva bila su tadašnja stvarnost.
Uspostavom komunističke Jugoslavije, talijanska je vlast na istočnoj obali Jadrana okončana. Veliku ulogu u pripajanju Istre Hrvatskoj u okviru Jugoslavije, odigralo je istarsko katoličko svećenstvo, posebno don Božo Milanović koji je, usprkos svijesti o budućim komunističkim progonima Katoličke crkve, ustrajao na tom da Istra pripadne Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
