“Žrtve su etničkoga silovanja tijekom Domovinskoga rata, ne samo žene nego i muškarci, jedna od rijetkih kategorija stanovništva RH koju zbog društvene stigme ni Država ni Crkva ne žele prihvatiti i mogućnostima kojima raspolažu dati im barem djelomičnu satisfakciju za patnju i poniženja koja su podnijeli u stvaranju RH i koja još uvijek podnose“, ustvrdio je u svojoj kolumni za Večernji list sociolog Ivan Markešić.
“Žrtve etničkoga silovanja u ratu nisu, a kako sada stvari stoje, neće ni u skoroj budućnosti imati u Hrvatskoj isti status žrtve kao muškarački dio braniteljske populacije“, navodi Markešić. Spominje dalje rezultate istraživanja “Ratni zločin silovanja tijekom Domovinskog rata na području Đakovačko-osječke nadbiskupije te pokušaj pružanja psihosocijalne i duhovne pomoći žrtvama” s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu iz 2017. godine. Na koncu ustvrđuje: “U zaključku se ističe da je nakon okrutnog zločina silovanja koje su izvršili pripadnici neprijateljske vojske, uslijedio drugi zločin – onaj naš, rekao bih, domaći, hrvatsko-katolički: “ignoriranje žrtava pred zakonom, abolicija, nerazumijevanje pa i osuđivanje od okoline i najbližih”. Dokle tako? Dok Crkva i vlast budu u petrificiranoj koalicijskoj sprezi!”
> (VIDEO) RTL-ov Zoran Šprajc opravdavanje silovanja povezao s katoličkom vjerom
> Pilić iz Slobodne Dalmacije iskoristio slučaj silovanja za napad na Katoličku Crkvu i UIO
> Silvana Oruč Ivoš: Hoće li netko zaštiti katolike od medijskog linča i govora mržnje?
> Ivan Miklenić: Nečuven ugriz crkve
O Istanbulskoj konvenciji
Za Markešića je “Istanbulska konvencija veliki civilizacijski iskorak” i tvrdi da se u njoj ne spominje rodna ideologija. “Promatramo li zadnja zbivanja oko ovoga, prije bi se moglo reći da je na djelu antikonvencijska ideologija, zamagljivanje pravoga stanja u hrvatskome društvu. Zapravo, takvim odnosom prema dokumentu koji želi ženu učiniti ne samo jednakovrijednom nego i ravnopravnom muškarcu promovira se najprizemnija ideologija patrijarhata“, kazao je Markešić 2018. za Šibenski u vrijeme masovnih prosvjeda u Splitu i Zagrebu kada su tisuće ljudi jasno poručili da ne žele ratifikaciju Istanbulske konvencije.
> Željka Markić: Istanbulska konvencija kroz zakone nameće uvođenje rodne ideologije
> HDZ-ova lista za EU: Na vrhu Istanbulska bojna
Predvidio je Plenkovićevo nagrađivanje onih HDZ-ovaca koji budu glasovali za ratifikaciju sporne Konvencije.
“Pretpostavljam da će ipak kod njih pobijediti “politički pragmatizam”: budu li “za”, naći će se pri vrhu izbornih lista na idućim izborima“, ocijenio je Markešić.
O Tijelovu i homoseksualnim povorkama
“U Zagrebu će danas biti organizirana procesija koja će pokazati da se tu nalaze katolici, posebno u odnosu na one druge, gay parade, pripadnike ili zagovornike Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma, svih onih globalista. Danas treba pokazati snagu Katoličke crkve, iako njoj pripada većinsko stanovništvo, ali to je jedan vid pokazivanja”, rekao je Markešić u lipnju 2019. gostujući na N1 i govoreći o Tijelovu. Cijelo gostovanje pogledajte u videu:
O kanonizaciji bl. Stepinca
“U ovom slučaju proglašenja svecem kardinala Stepinca, koje uopće nije upitno, ali u stvaranju odnosa s pravoslavljem, budimo posve iskreni, proglašenje jednog nacionalnog blaženika svecem nije bitno. Papa ovdje promovira temeljne kršćanske vrijednosti, njegovi nastupi su globalizacija kršćanstva i on želi kazati da je potrebno imati solidarnosti, opraštanja, prihvaćanja drugoga, različitoga. Kad će netko iz Srpske pravoslavne crkve ili iz hrvatske Katoličke crkve izaći pred hrvatsku i srpsku javnost i kazati – tražim oprost, saginjem glavu, nudim oprost”, zapitao se Markešić na HRT-u u emisiji s temom “Zašto Papa čeka s odlukom o kanonizaciji bl. Stepinca?”
Markešiću je na njegove tvrdnje replicirao don Anton Šuljić podsjećanjem su hrvatski biskupi to učinili otvorenim pismom na što je Markešić odgovorio da se to isto očekuje i s druge strane.
“Traži se jedan zajednički nastup da se dođe do pomaka u pomirenju i traženju izlaza iz postojeće situacije”, ustvrdio je.
> Pusić, Josipović, Jakovina – nakon Bosanca nagradili N1
O teoriji krvi i tla u Hrvatskoj
Sociolog Markešić, redoviti profesor u trajnome zvanju i bivši glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice BiH počesto u svojim istupima ili kolumnama negativno piše o Hrvatskoj državi, Crkvi ili Hrvatima.
Potaknut jednom od takvih teških optužaba da se u Hrvatskoj slobodno propagira teorija krvi i tla Tomislav Vuković, teolog i kršćanski publicist iz Vojvodine, novinar Glasa Koncila i suradnik Hrvatskog tjednika, uputio je 8. svibnja 2018. poruku dr. sc. Markešiću:
Poštovani g. profesore, u intervjuu „Katoličke udruge žele nametnuti svoj svjetonazor svima“ u „Večernjem listu“ od 5. svibnja o. g. iznijeli ste doista tešku optužbu na račun „pojedinaca, koji pod plaštem povratka iskonskim kršćanskim vrijednostima žele promovirati antimodernističke ideje, ideje koje počivaju na teoriji krvi i tla (Blut und Boden)“, koje u suvremenim demokratskim društvima svakako zaslužuju ne samo osudu nego i intervenciju policije i pravosudnih tijela. Naime, Vi svakako znate da je ta ideologija, uz ostalo, poslužila Hitleru u njegovoj teoriji da njemački narod (krv) ima pravo živjeti na njemačkom, i europskom, prostoru (tlu), što je dovelo do holokausta i fizičke eliminacije svih ostalih pripadnika „nižih rasa“.
U nastavku teksta izričito spominjete kako ti pojedinci pripadaju „konfesionalnim podskupinama“, tj. nekim katoličkim udrugama koje „uz potporu dijela katoličkoga klera svoj svjetonazor želi nametnuti svima u društvu.“ Vaše zalaganje za ozdravljenjem hrvatskoga društva od tih i sličnih retrogradnih ideologija bit će mnogo učinkovitije ako izravno navedete o kojim je konkretno pojedincima, katoličkim udrugama i dijelu biskupa i svećenika (kler) u Hrvatskoj riječ? Dajem Vam riječ da ću Vaš odgovor objaviti u cijelosti bez kraćenja. Ako mi ne odgovorite na pitanje i o tome ću pošteno izvijestiti hrvatsku javnost.
Istoga dana dr. sc. Markešić odgovorio je porukom sljedećega sadržaja:
Poštovani gospodine Vukoviću!
Ja Vas ipak ne ću osloviti s “Poštovani g. novinaru”, svejedno kako razumio Vaše pismo koje pročitah tek sada nakon povratka iz rodnoga kraja. Ja imam svoje ime i prezime. Ne živim od titule. Uvijek odgovaram na sva pisma koja dobijem. Tako ću odgovoriti i na Vaš upit.
Kao prvo, ne sviđa mi se ton Vašega pisma. Nisam odavno ovako nešto doživio.
Drugo, ne znam što se toliko ‘pjenite’ zbog toga što sam ja, kako Vi kažete, iznio “doista tešku optužbu na račun “pojedinaca, koji pod plaštem povratka iskonskim kršćanskim vrijednostima žele promovirati antimodernističke ideje, ideje koje počivaju na teoriji krvi i tla (Blut und Boden)”, koje u suvremenim demokratskim društvima svakako zaslužuju ne samo osudu nego i intervenciju policije i pravosudnih tijela.” Budite ljubazni, gospodine Vukoviću, i pročitajte između ostalih tekstova npr. i tekst Vašega urednika, gosp. Miklenića, u Glasu Koncila iz 2015. godine, pod naslovom “Konsenzusom protiv manipulacija” pa me uvjerite da nisam u pravu kad sam govorio o teoriji krvi i tla (Blut und Boden). A to znači sljedeće: ili Vi ne čitate novine u kojima surađujete, ili ne vidite da se neprestano promovira teza o pravu Hrvata na ‘sveto hrvatsko tlo’ i da se o tome pjesme pjevaju. Možda je to i dobro. A da ne govorim o govoru o odnosu prema miješanim brakovima kao nečemu što ne omogućuje ostvarenje teorije ‘Blut und Boden’.
Treće, okanite se lamentiranja nad holokaustom. Svi smo ga na ovim prostorima imali. Moji Ramljaci 1942. posebno. Spadam u generaciju koja ne zna za kategoriju djeda. A nitko iz ondašnjih niti crkvenih niti NDH-azijskih vlasti nije ni sućut iskazao. A bio je to najveći pogrom Hrvata katolika u II. svjetskom ratu uopće. O tome ste Vi osobno dobili i knjigu “Rama 1942.”. Ne znam da ste nešto o tome napisali. Recite, zašto!
Četvrto, nemojte mi prijetiti da ćete o mome možebitnome neodgovaranju na Vaše pismo “pošteno izvijestiti hrvatsku javnost”. Nastupate s pozicije vlasti nad hrvatskom javnošću. To je jako ružno! No ne trebate me njome plašiti. Bilo je do sada i većih plašitelja od Vas, ali ostalo se na životu. Pa tako će, nadam se, biti i ovaj put. Obećali ste objaviti moj odgovor. Evo ga! Pa, bujrum! U njemu je sve ono što ste tražili. – zaključio je sociolog Markešić.
Dr. sc. Ivan Markešić znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te naslovni redoviti profesor u trajnom zvanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za sociologiju. U ožujku 2019. promoviran je u redovitog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u području društvenih znanosti, polju sociologije. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu aktivan je od akademske godine 1997/98. Bio je pročelnik Studija sociologije 2002.-2004. godine.
Što sociolog Markešić kaže o odnosu hrvatskih biskupa i pape Franje pogledajte u videu:
Tko je dr. sc. Ivan Markešić, bivši glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice BiH?
Doktor znanosti, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, redoviti profesor u trajnom zvanju, sociolog religije, leksikograf i prevoditelj Ivan Markešić rođen je 1954. u BiH, u Proslapu, nekoć najvećem ramskom selu, kojeg su komunisti uništili potapanjem ramskih sela.
Prema Markešiću, Beograd se ne može abolirati od uloge protjerivanja Ramljaka budući da je to bio savezni projekt, zbog kojeg je novi dom moralo pronaći 3355 Hrvata.
Kad je riječ o Rami, komunisti se nisu vodili mišlju da bi trebalo sagraditi i branu, ali i sačuvati domicilno stanovništvo.
“Njima je u interesu bio samo profit. I ne samo novčani profit nego i demografski deficit. Bilo im je u interesu na jedan veoma zgodan način raseliti jednu kompaktnu nacionalnu hrvatsku i religijsku katoličku zajednicu koja uopće nije prihvaćala ondašnji komunistički sustav niti njegovu vlast. Na žalost, u tome se i uspjelo”, kazao je Markešić 2017. prilikom organizacije znanstveno-stručnog skupa pod naslovom Rama i Ramljaci: Od prisilnoga raseljavanja do nove integracije sa starim krajem.
“Za hrvatsku zajednicu u Bosni i Hercegovini iseljavanje iz Rame dalekosežno je tragičan događaj. Uništen je bogat ljudski rasadnik, prekinut njihov dotadašnji način života, njihova vjerovanja, običaji, njihovo zajedništvo… Bosna i Hercegovina bila je hrvatska “rodnica”. I to sve donedavno. Danas, na žalost, ne uspijeva roditi dovoljno ni za samu sebe, a kamoli da bi ih rodila toliko da njima može naseljavati Hrvatsku. Te činjenice, na žalost, nisu svjesni hrvatski političari ni u Hrvatskoj ni u BiH. Njima je važno da Hrvata ima dok su oni živi kako bi glasali za njih“, ogorčeno je ocijenio Ivan Markešić za Večernji list.
Markešić je osnovnu školu završio u Orašcu i u Šćitu, srednju školu – Franjevačku klasičnu gimnaziju –u Visokome (1972), studij sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu (1978) te studij njemačkoga jezika na Filozofskome fakultetu u Sarajevu (1984).
Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je poslijediplomski studij iz područja sociologije religije i magistrirao temom “Politička teologija Dorothee Soelle – sociološke pretpostavke i sociološke implikacije”, te na istome fakultetu doktorirao temom “Religija u teoriji sustava Niklasa Luhmanna”.
Nakon završenoga studija (1978.) radio kao prevoditelj za njemački jezik u UNIS-ovoj Tvornici pogonsko-kočnih dijelova u Prozoru (1978.-1987.), potom je bio znanstveni novak u Institutu za društvena istraživanja u Sarajevu (1987.-1991.), zatim glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZBiH) (1991.-1992.). Krajem 1992. prelazi u Zagreb gdje radi u Hrvatskom informacijskom centru (HIC) (1992.- 1993.), potom u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža (1993.-2005.), a od 2005. do danas u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.
Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predaje kolegije: Sociološke teorije (klasične i suvremene), Sociologiju religije, Religije svijeta te Sociologiju umiranja i smrti, Fenomenologijska sociologija. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta ‘Hercegovina’ u Bijakovićima kraj Međugorja, na kojem je sudjelovao u organizaciji Studija sociologije, predaje više sociologijskih kolegija i voditelj je Doktorskoga studija Sociologije religije.
Bio je voditelj dva znanstvena projekata Ministarstva znanosti i obrazovanja RH: Znanstveno nazivlje teologije, sociologije religije i filozofije religije (2002-2006) i Religijski, nacionalni i politički identitet Hrvata u Bosni i Hercegovini (2008.-2014.) te suradnik na tri znanstevna projekta: Hrvati kao dio multikulturalnog identiteta okolnih zemalja (1996.-2002.); Globalizacija i postmoderni religijski i crkveni pokreti u Hrvatskoj (2002-2005); Hrvatski identitet, religija i izazovi europskih integracija (2007.-2011.)
Član je Međunarodne udruge sociologa religije srednje i istočne Europe (ISORECEA), Hrvatskoga sociološkog društva, Hrvatskoga društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja u Zagrebu, Matice hrvatske, Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko-Zagreb, Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“, a bio je i stručni konzultant u redakciji Religijske kulture Hrvatske radio-televizije u Zagrebu. Od 1993. sudski je tumač za njemački jezik pri Županijskome sudu u Zagrebu.
Dugo vremena bio je stručni konzultant u redakciji Religijske kulture (u emisiji Ekumena) Hrvatske radio-televizije u Zagrebu, član je Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost BiH, udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko – Zagreb, Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine, Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“ iz Sarajeva te Član Matice hrvatske.
Trenutno je kolumnist Večernjeg lista, a popis objavljenih kolumni može se vidjeti ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa