(VIDEO) Veterani HOS-a Mišković i Markuš iznijeli potresne detalje o stradanjima HOS-ovaca čiju bi spomen ploču Milanović ‘bacio negdje’

Gostujući u Bujici na Z1 televiziji, veterani HOS-a Josip Mišković i Damir Markuš – Kutina, odgovorili su Zoranu Milanoviću, parafrazirajući njegove riječi s komemoracije u Jasenovcu, gdje je rekao da “maknuti i negdje baciti” treba spomen-ploču podignutu u čast jedanaestorice poginulih hrvatskih heroja: “Njega treba maknuti i baciti u ropotarnicu povijesti, on nema veze s Domovinskim ratom!”

Voditelj je emisiju započeo čitanjem imena jedanaestorice palih HOS-ovaca, uz napomenu kako su njihova imena zlatnim slovima ispisana u hrvatskoj povijesti: MARIO HUIS, DINO SIMIĆ, ZLATKO KLASIĆ, IVAN BEBIĆ, MIROSLAV MARTINOVSKI, MIRO PETRIN, DAVOR MILAKOVIĆ, SLAVKO JAGER, ŽELJKO GRGIĆ, ŽELJKO BARIĆ, MILAN ŠPOLJAREVIĆ.

U nastavku emisije je opisano kako su HOS-ovci s ploče u Jasenovcu junački izginuli… Jedan od njih bio je Željko Grgić, šogor gosta Bujice Josipa Miškovića, danas gradonačelnika Popovače, a ’91. dragovoljca Domovinskog rata i pripadnika HOS-ove grupe ‘Cobra’: “Iza sebe je ostavio sedmomjesečnog sina Adrijana i sestru Miru, moju suprugu, ženu Katicu i majku Maru. Četvorica braće Grgić bili su HOS-ovci i svi zajedno sudjelovali u akciji, u kojoj je Željko poginuo, a vodio ju je general Ante Gotovina, koji je tada ranjen.”

Stradao u akciji u kojoj je ranjen general Gotovina, iza sebe ostavio sedmomjesečnu bebu…

“Željko je bio 24-godišnji mladić kada je krenula velikosrpska agresija,” prisjeća se Mišković svog šogora: “Svi domoljubi osjećali su potrebu da na bilo koji način pomognu u obrani Republike Hrvatske. Željko je bio dragovoljac, kao i većina nas, u to je vrijeme organizacija obrane bila upitna, a kao dragovoljci HOS-a odlučili smo, prije svega, braniti naš dom, a dom se branio u Novskoj, na zapadnoslavonskom bojištu, budući da je Banjalučki korpus ‘JNA’ već bio nadomak Kutine i Popovače, u kojoj smo živjeli. Dvadesetak mladića s područja grada Popovače odlučilo je otići u rat. Među njima su bili i četvorica braće Grgić. Nažalost, Željko je 11. Prosinca 1991. poginuo u Gornjim Rajčićima, braneći Republiku Hrvatsku. Akciju je vodio general Gotovina… Tamo su bili i pripadnici drugih postrojbi Hrvatske vojske. Već smo tada išli u napadna djelovanja, desetak kilometara u unutrašnjosti okupiranog područja. Željko Grgić, nažalost, nije imao sreće, kao ni desetak drugih pripadnika hrvatskih snaga, koji su poginuli u toj akciji.”

“Učinili smo sve kako bi Željka uspjeli izvući jer je bio teško ranjen, međutim, rane su bili takve da u transportu od Novske do ratne bolnice u Kutini, nije uspio preživjeti”, s tugom se prisjeća Josip Mišković i naglašava: “Njegov sedmomjesečni sin, svoga oca nikada nije zapamtio.”

Mišković je poručio Milanoviću: “On ne može baciti ljagu i govoriti o ljudima koji su sa srcem, dušom i nacionalnim nabojem išli braniti Hrvatsku. HOS je bio legalna postrojba u obrani RH i svi dečki koji su nosili tu oznaku, nosili su je s ponosom, zbog njih nitko ne može tražiti da se ta oznaka makne jer su oni poginuli s tom oznakom”.

Roditelji HOS-ovca Dine Simića su umrli, a nisu imali gdje sinu zapaliti svijeću

Mišković je u Bujici ispričao i priču o Dini Simiću, još jednom junaku s HOS-ove ploče u Jasenovcu: “Moj prijatelj Dino ostao je negdje između Jasenovca i Novske, njegovo tijelo nikada nismo pronašli… Među zadnjima je izašao iz tada već napuštenog Jasenovca, prije njegova pada, a u akciji oslobađanja, nažalost, raznijela ga je granata. Dinovi roditelji su umrli, a nikada nismo uspjeli pronaći njegove posmrtne ostatke, iako smo učinili sve da ih pronađemo. Upravo zbog takvih ljudi, negdje mora postojati mjesto gdje će se obilježiti i uspomena na njih. Dinovi otac i majka preminuli su u teškoj boli i bolnoj želji da negdje upale svijeću za svoga sina…”

“Pitam se, zašto danas to nekome smeta,” nastavio je Mišković: “HOS je predstavljao otpor, bunt i revolt prema nečemu što nas je u ono vrijeme kanilo uništiti.”

HOS-ova grupa ‘Cobra’ brojala je 20 članova, a danas nas je živo svega jedanaest – rekao je Mišković i dodao: “Dvojica su poginuli, dvojica izvršili samoubojstvo, a ostali su umrli od posljedica rata…”

Brat ubijenog HOS-ovca objesio se u Splitu

“Brat Željka Grgića objesio se u Splitu, a pokojni Rajko raznio se bombom,” kroz suze je nastavio Mišković: “Zbog svih tih ljudi, zbog svih tih patnji, ja sam ovdje večeras jer ne može nitko te dečke prozivati i kriviti zato što su s oznakom HOS-a ratovali i branili Hrvatsku!”

Mišković je imao 30 godina kada je otišao u rat: “Naš pokojni zapovjednik Miro Martinovski bio je najstariji i imao je 40 godina. Svi ostali su bili mladići, a imali smo i dva maloljetnika. Lagali su o svojim godinama, dolazili k’ nama iz Zagreba i govorili da imaju 18! Nikada neću zaboraviti jednu majku, koja je došla tražiti svoga sina i inzistirala kod zapovjednika da će ga prijaviti jer u postrojbi drži maloljetnika. Dečko nam je lagao da ima 18 godina i nije htio ići doma… Nitko od tih dečki nije bio zaveden. Nitko od njih nije rekao da mora ići, svi su oni došli dragovoljno jer su osjetili potrebu da brane svoj dom – Popovaču, Kutinu, Zapadnu Slavoniju.”

“Prosjek godina HOS-ovaca bio je 25, a Milanović je imao i više od toga, ali mu nije palo na pamet uzeti pušku u ruke,” nadovezao se Markuš.

Josip Mišković u Bujici je podsjetio na Milanovićeve riječi kako su u rat išli “sirotinja i neobrazovani”: “U rat su išli svi mladići koji su osjećali da je to njihova dužnost. Među njima je bilo i studenata, ja sam, primjerice, inženjer elektrotehnike. Imao sam radnu obavezu, ali zbog svojih dečki i obitelji, prekinuo sam radnu obvezu u Zagrebu i otišao na ratište, u HOS.”

Slovenac HOS-ovac

Jedan od palih heroja s jasenovačke ploče bio je Slovenac Slavko Jager.

“Četnici su ga zarobili teško ranjenog, polomili mu svaku kost i u njega ispalili čak 76 metaka! Šrafcigerima su mu iskopali oči, što je poruka koju bi posebno trebala čuti Vesna Pusić jer je i ona šrafcigere spominjala u kontekstu skidanja ploče HOS-a, na kojoj je i Slavkovo ime,” poručio je bivšoj šefici HNS-a, HOS-ovac Damir Markuš.

Pri pokušaju spašavanja Slavka Jagera poginula su još dva pripadnika HOS-a – podsjeća Markuš i napominje: “To je bila ta ljubav, koju su dali jedan za drugoga, kao i za Hrvatsku. On nije bio jedini Slovenac u Domovinskom ratu, bilo ih je dosta… Žao mi je što Ministarstvo hrvatskih branitelja još nije poradilo na popisu stranih dragovoljaca u Hrvatskoj. Za mene oni nisu “strani”, oni su 16 puta veći Hrvati od druga Milanovića i sličnih šmrkavaca, koji su brisali briselske hodnike, tamo negdje daleko, dok smo mi ratovali po Hrvatskoj i branili Domovinu s najljepšom oznakom i najljepšim pozdravom ‘ZDS’.”

‘Ne smetaju im četnički spomenici, a smeta HOS’

Markuš smatra da nas “ne treba čuditi Milanović, jer njegove su oznake crvene boje, kao što ih je imala i ‘JNA’ , to je zločinačka petokraka, njemu je uzor drug Tito”: “HOS-ovci mu poručuju da njega treba skinuti. Tog treba maknuti i baciti u ropotarnicu povijesti, taj nema veze s Domovinskim ratom!”

“Milanoviću, nisi zaslužio voditi Hrvatsku, ti nisi moj predsjednik, nisi naš predsjednik,” okrenuo se prema kameri HOS-ovac Markuš: “Mene je sramota što takav čovjek vodi prelijepu Domovinu, s predobrim ljudima koji u njoj žive. Ovo je zaista ‘Apsurdistan’.”

Duboko me vrijeđa kada Milanović kaže da “to nema veze s Domovinskim ratom” – ljuto je nastavio HOS-ovac Mišković: – Ja sam tu oznaku nosio, pripadnik sam HOS-a i nisam učinio nikakve loše stvari, nikada se nisam ogriješio o ratno pravo. Dečki s ploče u Jasenovcu, a ja ih većinu znam, zaista su pravi heroji.

“Jučer je preminuo HOS-ovac Ivan Lemo, srce mu je stalo,” objavio je Markuš u emisiji: “Ja se pitam da nije možda i zbog utjecaja ovakvih izjava?!”

Zamislite kako je obiteljima poginulih HOS-ovca koji sve to gledaju i slušaju – nastavio je pripadnik Satnije HOS-a Vukovar: “Jesu li oni to zaslužili? Branili su svoj dom, naš dom, od srpsko-četničke bande, od crvene petokrake i četniče kokarde. Umjesto da skinu četničke oznake i spomenike diljem Hrvatske, oni bi skidali ploče naših heroja, to njima smeta”

Markuš o Glavaševiću

Markuš je u Bujici prokomentirao i dopis koji je svim saborskim klubovima poslao Bojan Glavašević, a kojim poziva na izradu ‘Zakona o zabrani veličanja ustaštva u RH’, hvali riječi Zorana Milanovića i zapravo, pokušava kriminalizirati znakovlje, kao i pozdrav HOS-a: “Ne čudim se tome, kada znamo da mu je mentor bio Milorad Pupovac. Oni su instruirali dijete Siniše Glavaševića i siguran sam da se on okreće u grobu, kada vidi što mu sin radi. Mi, HOS-ovci došli smo u Vukovar i neka pita domaće ljude, koji nisu pobjegli iz Vukovara, gdje je bio HOS i što je točno značio našim ljudima tamo.”

Damir Markuš je gledateljima iznio zadnje informacije o potrazi za posmrtnim ostacima Francuza, smaknutog na Ovčari: “Iz moje postrojbe još uvijek nismo našli Jadranka Antića, zvali smo ga ‘Šnicala’, Duška Smeka i Jean-Michel Nicoliera… Nikada nismo odustali od potrage, ali moram ovdje prozvati sramotni DORH, koji ništa ne radi po tom pitanju! Francuska država je intervenirala i obitelj Nicolier-Furnier je u Francuskoj podigla tužbu pa francuski istražitelji ispituju njegovu smrt… Spremni smo ponuditi veliku novčanu nagradu za informacije koje će nas dovesti do kostiju Jean-Michela, kao i svih drugih naših junaka.”