Čak i ako naposljetku ode, po volji gospodara, naš Lovro je ostvarenje hrvatskog političkog sna. U tom se hrvatskom političkom snu samo množi i zbraja, a sve se ostalo ne računa, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
A ima naš Lovro i za zbrojiti. Od mladog studenta u svome prvom biznisu: prodavača mudanti iz nepoznatih izvora i ulja od gospine trave za naivne turistice iz vlastite radinosti na splitskom Pazaru, naš je Lovro dogurao do ministra. Pravog ministra.
I više od toga. Do političkog tajnika HDZ-a, najveće hrvatske političke stranke. Da ga voze do Brača i dalje šoferi u rashlađenoj crnoj limuzini. I da ga voze kao političku metaforu, uzorni i poželjni lik stožerne političke stranke u Hrvata.
Jer, to je u biti politički tajnik – stranačka idejno-politička vertikala.
(…)
Sluga poslušan
Naš Lovro je dobro procijenio. I već pet godina nakon učlanjenja u HDZ, našao se u poziciji da utječe i stječe, do razine na kojoj to više – ne može pratiti. Postao je načelnik općine Nerežišća.
I već je tada, kažu poznavatelji njegova lokalnog političkog djelovanja, znao lijepo interesno sljubljivati desnu i lijevu stranu Brača na popularnoj razini hrvatskih političkih podjela: Hvaljen Isus i Marija na desnoj strani puta, a na njegovoj lijevoj strani strinu Danicu koja je poginula oslobađajući Široki Brijeg uz “Smrt fašizmu – sloboda narodu”.
(…)
Ali, naš Lovro više nije samo Bračanin i načelnik Nerežišća. Znao je i kako ostvariti svoje vertikalne ambicije u hrvatskom snu, nudeći se svakom stranačkom gazdi kao sluga poslušan – od Ive Sanadera i Jadranke Kosor do Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića.
I svojom kastorskom poslušnošću, popeo se do razine koja nadrasta i Nerežišća i Brač, a i Lovru. Za Karamarkova doba bio je samo ministar. U Plenkovićevoj eri postao je ministar od posebnog značaja, ministar za najprljavije političke poslove i još k tome – politički tajnik HDZ-a.
Dakle onaj u čiji bi se politički lik članstvo trebalo ugledati. Tek što je imenovan za političkog tajnika, a nakon što je na stranačkom Saboru HDZ-a njegov prethodnik na toj funkciji Davor Ivo Stier ukazao na razornu snagu klijentelizma za stranku i za državu, naš Lovro je samouvjereno ustvrdio: Klijentelizma u HDZ-u nema ni u natruhama!
To više nisu bile riječi načelnika Nerežišća, već nositelja političkog profila HDZ-a i ogledalo Andreja Plenkovića.
I danas, dok besramno negira očigledne dokaze vlastita klijentelizma, odbijajući odstupiti, držeći se čvrsto za gazdine skute, to nije naš načelnik Lovro u borbi za još koji “pašnjak”. Nije to ni snalažljivi prodavač čudotvornog ulja od gospine trave na splitskom Pazaru, koji ne trepnuvši uvjerava turistice da ga je za njihovu vječnu mladost umutila Helena Rubinstein osobno.
To je politički profil HDZ-a. To je polititičko ogledalo i politički smjer Andreja Plenkovića. Može se naš Lovro u novom krugu “dedramatizacije” vratiti na Brač. Na dulji odmor. Na svoje “pašnjake”.
Ali njegov profil ostaje utisnut kao profil aktualne hrvatske političke paradigme. Osobito HDZ-ove. I HDZ ga se neće tako lako riješiti.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
