Povodom jučerašnjeg zasjedanja saborskog Odbora za vanjsku politiku na kojem su potpredsjednik Sabora iz redova Mosta Božo Petrov, zastupnik Hrvatske demokratske zajednice Davor Stier i vanjska članica Odbora Višnja Starešina iznosili nepobitne argumente zašto nije u interesu Hrvatske prihvatiti Marakeški kompakt, napravili smo sa Starešinom.
Na raspravi o Marakeškom kompaktu pred saborskim odborom za vanjsku politiku Višnja Starešina ukazala je na dublju dimenziju marakeškog dokumenta o migrantima, ističući kako sam njegov sadržaj čak i nije primarni problem, već je veći problem pogrešna strateška orijentacija hrvatske vanjske politike, iz koje proizlazi i odnos Plenkovićeve vlade prema Marakeškom kompaktu.
Narod.hr: O čemu se po vama radi?
Višnja Starešina: Dakako da su, sadržaj, rječnik i obveze koje proizlaze iz Marakeškog kompakta važni, jednako koliko su važni kod svakog sličnog dokumenta kojeg iznjedri međunarodna multilateralna diplomacija. Ali u raspravama o vokabularu i sadržaju samog dokumenta, potpuno se gube iz vida razlozi zbog kojih je taj dokument odjednom postao prijeporan u svjetskim razmjerima. A ključni je razlog promjena politike prema migrantima. Ta promjena dolazi iz SAD-a, države koja presudno određuje međunarodne procese, uz nju su stale sve članice EU iz hrvatskog bližeg okruženja, uključujući i Austriju, koja je na čelu s tadašnjim ministrom vanjskih poslova, a današnjim premijerom Sebastijanom Kurzom, predvodila rad na marakeškom sporazumu. Uz tu novu politiku prema migrantima je stala cijela srednja Europa. A Plenkovićeva Vlada se pravi da taj proces ne postoji, da ne vidi tu supstancijalnu političku promjenu i slijepo gura Hrvatsku u Marakeški sporazum, u politiku koja će već sutra biti prošlost.
Narod.hr: Zašto se dogodio taj politički zaokret?
Višnja Starešina: Pa vjerojatno ne zato što bi države koje predvode taj proces bile protiv pozitivnog doprinosa imigranata njihovu razvoju, koji je povijesno nesporan. Ne zato što su Trump, Kurz ili Salvini protiv integracije Iraca, Talijana, Poljaka ili Hrvata u države njihove imigracije, kako nam to nastoje protumačiti glasnogovornici Plenkovićeve politike. Oni su se jako uspješno integrirali i prije i bez Marakeškog kompakta. Već zato što su u širokom pojmu migracija prepoznati politički projekti čiji je cilj destabilizacija zapadnih država, rušenje tradicionalnih političkih i svjetonazorskih temelja zapadnog svijeta i u konačnici njegovo osvajanje : poput islamističkih projekata ili neoliberalnih globalističkih projekata, koji u ovom slučaju idu ruku pod ruku. Prepoznato je da Marakeški kompakt takvim projektima može poslužiti kao trojanski konj za ostvarenje njihovih ciljeva, sredstvo koje će im olakšati ulazak u željeni prostor.
Narod.hr: Koje su posljedice hrvatskog ostanka u Marakeškom kompaktu?
Višnja Starešina: Te se posljedice neće vidjeti odmah po povratku hrvatskog izaslanstva iz Marakeša. One su dugoročne i duboke. Ovakvim svrstavanjem, uz propadajuću politiku Merkel i Macrona, Hrvatska odlazi na stranu suprotnu od svojeg strateškog saveznika SAD-a, uz čiju je potporu ostvarila baš sve svoje strateške ciljeve u proteklih četvrt stoljeća, uključujući čak i sam ulazak u EU. Politički se odvaja od svojih susjeda, članica EU s kojima bi zajednički trebala rješavati migrantsku problematiku- Mađarske, Italije, Slovenije i Austrije, kako neizravnog susjedstva. Zbog kratkovidne i po državne interese štetne politike Milanovićeve vlade, u migrantskoj krizi 2015 Hrvatska se našla ograđena žicom na svojim zapadnim shengenskim granicama. Istovjetna Plenkovićeva politika tu će žicu samo učvrstiti. Na istočnoj strani imamo BiH, nedovršenu državu, koju će migrantski val dodatno destabilizirati sa ciljem ugrožavanja i destabilizacije Hrvatske i Srbiju koja priželjkuje i aktivno potiče takav razvoj. Nastavi li takvu politiku, Hrvatska će se vrlo skoro naći politički izgubljena i usamljena, bez saveznika na globalnoj razini i u susjedstvu, kako idealno mjesto za ostvarenje susjedskih političkih aspiracija i idealno mjesto za migrantski hot-spot.
Narod.hr: Po vama Hrvatska treba izaći iz Marakeškog kompakta?
Višnja Starešina: Želi li dugoročno opstati kao država, Hrvatska prije svega mora promijeniti svoju politiku, uključujući i vanjsku politiku, uskladiti je s državnim interesima, a ne s „interesom“ stvaranja novog imaginarnog međunarodnog poretka i osobnim interesima i ambicijama raznih „meštara od životopisa“, koji danas vode državu. A kada promjeni svoju politiku, Hrvatska će naći i način izlaska iz Marakeškog sporazuma, tako da se time ostvari najpovoljniji efekt za državu.
Narod.hr: Nedavno ste objavili svojevrsnu trilogiju o Hrvatskoj u međunarodnim političkom laboratoriju od međunarodnog priznanja do današnjih dana, za koju oni koji su je imali prilike pročitati kažu da se čita kao politički triler. O kakvom je projektu riječ?
Višnja Starešina: Riječ je zapravo o tri knjige, zasnovane na dokumentima i osobnim izvjestiteljskim iskustvima, koje rekonstruiraju ključne međunarodne procese u kojima je Hrvatska u posljednjih četvrt stoljeća nastajala kao međunarodno priznata država, ali i nestajala iznutra, u kojima je bila i objekt i subjekt stvaranja novog poslijehladnoratovskog svjetskog poretka. Nakon što sam lani objavila knjigu „ Hrvati pod KOS-ovim krilom“ koja je zapravo sinteza djelovanja Haaškog suda, odlučila sam napraviti nova izdanja svojih prvih dviju knjiga „Vježbe u laboratoriju Balkan“ i „Haaška formula“. U Vježbama u laboratoriju Balkan rekonstruiran je međunarodni mirovi proces od Haaga 1991. do Daytona 1995., iz kojeg je Hrvatska izišla s ostvarenjem temeljnim ciljevima – kao međunarodno priznata država u svojim granicama. Knjiga je značajno dopunjena sa stopedesetak stranica novog teksta, jer u vrijeme njezina nastajanja 2003. godine, mnogi dokumenti i procesi su još nisu bili rasvijetljeni, primjerice dubina i međunarodna uvezanost islamističkog projekta Alije Izetbegovića ili važna uloga Budimira Lončara procesu, uključujući i nametanje UN-ovog embarga na uvoz oružja. Haaška formula pak pokazuje kako je odmah potom Hrvatska prokockala stečene prednosti, kako su Hrvati postajali pokusni kunići Haaškog suda, a sama država okupirana od starih struktura počela sudjelovati u pletenju mreže koja će prije godinu dana završiti presudom političkom i vojnom vrhu BiH za udruženi zločinački pothvat. Radeći na novim izdanjima i sama sam ostala malo zatečena spoznajom u kojoj se mjeri danas ponavljaju i problemi i modeli njihova rješavanja, gotovo istovjetni onima s kojima smo se susretali devedesetih godina prošlog stoljeća: od europske sigurnosti i utopija o europskoj vojsci, do Balkana kao političkog laboratorija za još noviji svjetski poredak.
Narod.hr: Koje se pouke mogu izvući iz Vježbi u laboratoriju Balkan devedesetih godina?
Višnja Starešina: Po meni je glavna pouka da ljudi koji danas vode državnu politiku nisu ništa naučili iz tih procesa, da ih to čak i ne zanima. Sve su ostalo samo izvedenice i posljedice.
* Knjige Višnje Starešine: Vježbe u laboratoriju Balkan: Rat i mirovni proces 1991-1995.; Haaška formula: Pioniri međunarodne pravde i Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda možete naručiti na https://www.visnjastaresina.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa
