Domovinski rat bio je obrambeno-oslobodilački rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije velikosrpskih snaga i velikosrpske politike Slobodanas Miloševića. Sve je počelo u kolovozu 1990., a Srbi su nakon toga 4 godine držali pod okupacijom jednu trećinu Hrvatske, iselili stotine tisuća Hrvata iz njihovih domova, većina kuća koje su ostale iza prognanih Hrvata su zapaljene ili do temelja opljačkane.
Obilježavamo vojno-redarstvenu operaciju “Oluja”, veliku vojnu operaciju u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava takozvana Republika Srpska Krajina bez ikakvog međunarodnog priznanja. Tzv. Krajinu nije priznao, barem ne službeno, čak ni režim Slobodana Miloševića, koji je potaknuo njeno stvaranje rukovođen velikosrpskom politikom “svi Srbi u jednoj državi”.
U vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja, ili oko 19 posto ukupne površine Hrvatske, a oslobađanje Knina, drugog dana operacije, bila je kruna te povijesno uspješne vojne operacije.
“Oluja” je uz “Bljesak” ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata, a njome je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij Republike Hrvatske, osim istočne Slavonije, koja je vraćena u ustavno-pravni poredak Hrvatske nekoliko godina kasnije mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Naravno, bez Oluje ni mirna reintegracija ne bi bila moguća.
Kako je tekla “Oluja”?
Operacija “Oluja” počela je 4. kolovoza u pet sati ujutro kada se građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje porukom obratio tadašnji predsjednik države Franjo Tuđman, pozvavši ih da ostanu u svojim kućama. Prve večeri javnosti je rečeno kako akcija teče prema planu. Te večeri vojska i policija oslobodile su Sveti Rok, te došli na samo nekoliko kilometara od Knina.
Idućeg dana, 5. kolovoza, u podne se na kninskoj tvrđavi zavijorila dvadesetmetarska hrvatska zastava. Hrvatska vojska i policija oslobodile su i Gračac, Lovinac, Benkovac, Kijevo, Vrliku, Primišlje kraj Slunja te više prometnica, povezani su sjever i jug zemlje. Osim toga oslobođena je i Subica, hrvatske su snage došle na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i BiH.
6. kolovoza stigle su vijesti o oslobađanju Plaškog, Ličkog Osika, Vrhovina, Obrovca, Korenice, Slunja, Plitvica. Na kninsku tvrđavu stigao je tadašnji hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, poljubio je hrvatsku zastavu i označio kraj snova o velikoj Srbiji.
7. kolovoza tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je, nakon 84 sata, operacija “Oluja” u bivšim sektorima sjever i jug je završena. Poginula su 174 pripadnika hrvatskih snaga, a ranjeno ih je 1430. San o velikoj Srbiji, sanjan u Beogradu desetljećima, srušen je za samo tri dana.
Što je operacija “Oluja” omogućila?
Ova operacija omogućila je ljudima da se vrate svojim obiteljima, svojim kućama iz kojih su istjerani i kojima je sva njihova imovina bila uništena i opljačkana. Na okupiranim područjima ubijen je veliki broj Hrvata i ostalih građana Hrvatske nesrpske nacionalnosti, koji su ostali u svojim kućama nadajući se da ih nitko neće dirati. Mnogi su s okupiranih područja Hrvati nestali i do današnjih dana njihovi posrmtni ostaci nisu pronađeni, dakle, ne zna se na koji način su završili. Teror na okupiranim područjima, nažalost, odvijao se uz nazočnost nemoćne misije Ujedinjenih naroda, odnosno, plavih kaciga, kako smo ih tada zvali.
Hrvatska je oslobodilačkom operacijom “Oluja” omogućila normalnu prometnu povezanost hrvatskog juga sa kontinentalnim dijelom zemlje, posebno je to bilo važno u kontekstu činjenice da je hrvatski jug godinama bio u prometnoj poluizolaciji. Jednako tako, ni normalno odvijanje turističke djelatnosti, od koje Hrvatska dobrim dijelom živi, nije bilo moguće u situaciji kada se teritorij uz blizini obale nalazio pod okupacijom i kada su prijetnje ratom bile konstantne.
“Oluja”, kao takva, nije imala alternative, bila je to bitka za hrvatski suverenitet na čitavom prostoru, ali i humanitarna akcija koja je omogućila povratak stotinama tisuća prognanika na ognjišta s kojh su protjerani četiri godine ranije, te bez “Oluje” ni gospodarski razvoj Hrvatske, s obzirom na sve navedeno, ne bi bio moguć.
