Vrček: Kemija, fizika, mrtva priroda

Slike kornjača s komadima plastične vrećice u ustima, plastičnim pandemijskim maskama prekriveni koralji, kitovi zapetljani u plastičnim ostatcima ribarskih mreža, pa i rendgenske slike plastičnih čepova u utrobi albatrosa obišle su svijet, postale su viralne scene i primjer kako plastika ulazi u svijet faune, piše Valerije Vrček u Glasu Koncila.

Nevidljiva verzija plastifikacije

Ta vidljiva plastifikacija okoliša ima, odnedavna, i svoju golomu oku nevidljivu verziju. Vera Slaveykova, profesorica kemije okoliša sa sveučilišta u Ženevi, uspjela je mikroskopom otkriti i snimiti vodenbuhe zadavljene mikroplastikom (Environ. Sci. Technol. Lett. 30. travnja 2024.).

Vodenbuha nije obična “buha”, nego je to slatkovodni zooplankton poznat pod nazivom Daphnia magna. U prirodi je to važna karika u prehrambenom lancu, a za znanstvenike je taj račić ključni testni organizam za ekotoksikološka istraživanja.

Svaki ozbiljniji laboratorij u svijetu koji se bavi onečišćenjem okoliša uzgaja u akvariju vrstu Daphnia magna.

>Vrček: O ‘pandemiji X’ i manipulacijama pandemijskim sporazumom

Plastični čičak

Vodenbuha je osjetljiva i izbirljiva životinjica, živi u čistim vodama i uglavnom izbjegava područje onečišćeno kemikalijama ili toksinima. No čini se da mikroplastičnim vlaknima ne može uteći. Živomu se ekološkomu detektoru, eto, ispod radara, poput čička na površinu prilijepe plastična vlakna ne dulja od nekoliko milimetara.

Prema mjerenjima profesorice Slaveykove dovoljno je stotinjak mikroplastičnih fragmenata da potpuno zarobe vodenbuhe. Prikazane slike prave su minijature globalne plastične invazije, a dostupne su javnosti jer je znanstvena studija objavljena u otvorenom pristupu.

Usporena priroda

Ticala i nožice vodenbuha zamotane su mikroplastikom; u novoj se ambalaži račići sporije kreću, teže veslaju, pa se teže hrane algama i postaju lakši plijen za virnjake i hidre. Budući da je okovana mikroplastikom, radijus je kretanja vodenbuhe, očekivano, znatno smanjen.

Sićušni se vodeni organizmi ne mogu skriti pred plastičnim kukama i petljama – plastično je laso bačeno. Ne treba, dakle, progutati plastiku kako bi se otkrila ekološka cijena, dovoljno je da plastika guta sve što se miče.

>Vrček: Energija iz vjetra i nije tako zelena

Dekoracija i impregnacija

Dok je vidljiva plastifikacija prirode, uključujući plastične vrećice što vijore po krošnjama grada, estetski poraz, mikroskopska je plastifikacija prirode strukturni poremećaj. Plastična boca na riječnoj obali loša je dekoracija, ali plastikom zapetljana vodenbuha ireverzibilna je impregnacija.

Vidljiva se plastika može ukloniti iz okoliša, a mikroplastika ili nanoplastika (p)ostaje integralni dio prirode. Ne postoji ekološka akcija, zelena stranka ili efikasni filtar koji iz prirode može eliminirati usitnjene plastične molekule.

Kemija, fizika, mrtva priroda

Slučaj vodenbuhe (Daphnia magna) zarobljene u poliesterskim vlaknima pokazuje da plastika nije samo kemija, nego i fizika. Osim što je, poput trojanskoga konja, natovarena arsenalom različitih kemikalija, plastika ima i svojstvo mehaničkoga stvaranja čvorova, mreža i omča.

S obzirom na sve veću količinu proizvedene, djevičanske plastike i sve manji udio reciklirane, nanovo oporabljene plastike, mogu se očekivati nove i nove studijske slike sićušnih organizama s plastičnim flasterima po tijelu.

Proučavanje takvih interakcija između mikroplastike i živoga svijeta važno je za čovjeka jer razumijevanje dinamike i posljedica toga kontakta može pomoći ljudima da se bolje pripreme na suživot s “mrtvom prirodom”.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.