Vrček: Projekt ‘NorWhite’ primjer je kako znanstvena istraživanja mogu biti onečišćena ideologijama

U Norveškoj je odobren novi znanstveni projekt pod nazivom “Kako je Norveška učinila svijet bjeljim” (NorWhite) u kojem će istraživači pokazati kako je bjelina postala boja moći i supremacije: “Bjelina je kulturna i socijalna uvjetovanost povezana s bojom kože, povlasticama i sustavnim isključivanjem iz društva.” Projekt “NorWhite” primjer je, nažalost, kako znanstvena istraživanja mogu biti onečišćena ideologijama, privatnim frustracijama i političkim agendama, piše za Glas Koncila Valerije Vrček.

Titanijev dioksid

Norveška priča o bijeloj boji započinje s 20. stoljećem kada kemičari Farup i Jebsen otkrivaju titanijev dioksid (TiO2), bijeli pigment koji je osvojio svijet. Uporaba toga bijeloga bojila raširena je u arhitekturi i građevinarstvu (bijeli zidovi!), proizvodnji keramike, plastike… Titanijev dioksid popularna je boja za hranu, papir, tekstil, tetovaže i kozmetiku. Povijest moderne bijele boje zaista je zanimljiva. No, u tom je znanstvenom projektu nepotrebno kontaminirana kulturom “woke”, poklicima pokreta “BLM” ili prijezirom prema prošlosti.

Gdje žive rasisti?

U službenom predstavljanju projekta Ingrid Halland, profesorica na sveučilištu u Bergenu, upozorava: “Bjelina je danas, u društvenom i političkom smislu, postala zabrinjavajuća stvarnost… stoga je nužno suočiti se s našom prošlošću rasne isključivosti. U proučavanju bjeline u povijesti umjetnosti i arhitekture bijela je boja shvaćena kao kulturološka i vizualna struktura povlastica.” Suradnici na projektu sada idu korak dalje – započinju intelektualni obračun s političkom nijansom bijele boje.

>Vrček: Joseph Ratzinger bio je vrhunski poznavatelj odnosa znanosti i religije

Koristeći se postkolonijalnim i kritičkim rasnim teorijama, pokušat će pokazati da su bijela boja i supremacija bjeline stvarnosti koje treba shvaćati – doslovno. Stoga se neki pitaju: “Žive li u bijelim norveškim kućama – rasisti?”

Crno-bijeli svijet

Pokušaj implementacije rubnih političkih teorija u historiografiju bijele boje akademska je prijevara; između bijele puti i bijeloga pigmenta postoji samo lingvistička veza. Titanijev dioksid nema nikakve veze s bijelom bojom kože. Štoviše, u nanoobliku potiče njezino tamnjenje: na svjetskim se plažama zbiva masovan pokušaj bijelaca da pocrne. Sve ostalo karikatura je znanosti složena u interesu ideologije “woke” ili političke korektnosti. Čini se da se mnogi znanstvenici koriste receptima iz industrije zabave. Ono što je na estradi smišljena afera, kojom se osigurava medijska prisutnost, to je u znanosti, na primjer, idolatrija manjine, kojom se stječe financijska potpora za projekt.

Znanstveno kajanje

Zanimljivo, profesorica Halland u svojoj je znanstvenoj skupini okupila samo – žene. Za projektni su prijedlog “NorWhite” dobile više od milijun eura, a njihovo znanstveno koketiranje s grižnjom europske savjesti trajat će sve do 2028. godine. Iz zemlje u kojoj je stvoren titanijev dioksid, ali i pojam »kvisling«, sada dolazi novi proizvod – intelektualni mazohizam nad bijelom bojom (kože).

Prošle je godine u Europi zabranjena bijela boja, titanijev dioksid, u prehrani. Pekarski proizvodi, slatkiši ili mliječne prerađevine više se ne smiju bojiti – bijelim norveškim pigmentom. Nakon uvida u patološke inicijative za eliminacijom bijele boje iz ljudskoga okoliša, nije jasno je li ta zabrana inspirirana brigom za zdravlje potrošača ili se radi o znanstvenom posipanju pepelom.

O autoru

* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.