Bivšem pročelniku zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje Ivici Lovriću Vrhovni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je oslobođen optužbe za nezakonito zapošljavanje djelatnika KK Cibone u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga.
Vrhovni je sud odbio žalbu USKOK-a i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu sutkinje Rahele Valentić koja je naglasila kako je tužiteljstvo teretilo Lovrića za nešto o čemu je već ranije bila donesena odluka.
Time je postala pravomoćna presuda kojom je Ivica Lovrić oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, stoji u priopćenju Vrhovnog suda.
Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu za poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju
“Vrhovni je sud odbio žalbu USKOK-a i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Optuženik se teretio da je 2013. kao pročelnik gradskog ureda koristio svoj autoritet i zatražio od voditelja podružnice trgovačkog društva u vlasništvu grada da formalno zaposli tadašnje zaposlenike košarkaškog kluba, točnije jednog zaposlenika iako će on i dalje raditi poslove za košarkaški klub.
Voditelj podružnice je prema optužnici na to pristao i formalno zaposlio radnika na radno mjesto za koje nije ispunjavao uvjete. Potom je radnik premješten u ustanovu koju je osnovalo trgovačko društvo u vlasništvu grada. Prema optužnici radniku je na teret ustanove isplaćena bruto plaća u iznosu 95.886,04 kune, a stvarno je radio za košarkaški klub. Time je, prema optužnici, ustanova oštećena za navedeni iznos.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.
Već prije su stvoreni preduvjeti za preuzimanje radnika košarkaškog kluba u ustanovu koju je osnovalo trgovačko društvo u vlasništvu grada. U donošenju tih odluka nije sudjelovalo optuženik. Dio radnika je prešao u prvom valu. Prijelaz je bio kaotičan i tek je trebalo donijeti pravilnik po kojem će se postupati.
Točno je da je optuženi tražio da se na isti način zaposle i radnici koji nisu odmah htjeli prijeći u ustanovu. Međutim, svi radnici su ostali obavljati poslove upravo i dalje u košarkaškom klubu. Činjenica da je voditelj podružnice trgovačkog društva u vlasništvu grada zaposlio i ostale radnike košarkaškog kluba (koji prvotno nisu htjeli prijeći), pa tako i jednog radnike čije ime se navodi u optužnici, ne upućuje na to da bi on bio potaknut u smislu počinjenja kaznenog djela.
Očito je voditelj realizirao ranije odnesene odluke koje su omogućavale takvo zapošljavanje radnika. Prema tome, nije dokazano da je ovaj jedan radnik stvarno radio za košarkaški klub premda je formalno bio zaposlen u ustanovi niti da je time na štetu ustanove ostvarivao prava na rad i pravo na plaću. Premda su radnici ostali fizički raditi u istom objektu koji je prešao u vlasništvo grada, nisu isključivo obavljali poslove za košarkaški klub. Tako ni za ovog jednog radnika se ne može jasno utvrditi da je radio isključivo za košarkaški klub. Riječ je o nastavku obavljanja istovrsne ili slične djelatnosti održavanja sportskih objekata, sportske poduke i rekreacije čiji se poslovi nisu mogli jasno razgraničiti.
Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe“, zaključuje se u priopćenju Vrhovnog suda.
Potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda
Time je potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda koju je 14. veljače 2020. godine donijela sutkinja Rahela Valentić. Ovaj slučaj sada već bivšeg pročelnika Lovrića u medijima je nazivan “afera Cibona”. Donoseći oslobađajuću presudu predsjednica sudskog vijeća sutkinja Rahela Valentić žestoko se obrušila na tužiteljstvo istaknuvši između ostaloga kako njihovu optužnicu “zdrav razum jednostavno ne može shvatiti” te da zbog takve koncepcije optužnice nije lako objasniti ni razloge zašto je donesena oslobađajuća presuda, navodi Jutarnji list.
“Konstrukcija optužnice nema veze sa stvarnošću, a kamoli s dokazima“, kazala je sutkinja Valentić naglašavajući kako je tužiteljstvo teretilo Lovrića za nešto o čemu je već ranije bila donesena odluka – da se radnici Cibone, koji u to vrijeme mjesecima nisu primali plaću, prebace u spomenutu ustanovu. Sutkinja je navela kako joj nije jasno zašto su iz činjeničnog opisa optužnice “ispale” sve druge osobe koje su, kao i Marijanović, iz Cibone prešle u Upravljanje sportskim objektima. Pritom je kazala kako nisu točni navodi optužbe da su Marijanović i ostali raditi za Cibonu, nego da iz provedenih dokaza proizlazi da su radili u prostorijama košarkaškog kluba, ali da su poslove obavljali za ustanovu i možda ponekad za Cibonu.
Činjenica da je Dragutin Kosić na temelju sporazuma o priznanju krivnje i kaznenoj sankciji pravomoćno osuđen, napomenula je sutkinja, ne može biti osnov za osuđujuću presudu protiv Lovrića.
USKOK-ov promašaj i u “aferi štandovi”
Podsjetimo, nakon sedam godina Vrhovni sud objavio je početkom veljače 2022. da je obustavio kazneni postupak protiv pokojnog Milana Bandića, bivšeg gradonačelnika Zagreba te da je odbio žalbu USKOK-a i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u odnosu na Ivicu Lovrića i Zdenku Palac.
> Vrhovni sud: Dodjela štandova U ime obitelji nije bila protuzakonita ni štetna za Grad Zagreb
Vrhovni sud donio je drugostupanjsku presudu prema kojoj pokojni Milan Bandić nije učinio ništa krivo kada je 2014. godine dodijelio štandove za prikupljanja potpisa građana za raspisivanje referenduma.
Novinari su 2018. godine nakon oslobađajuće presude pitali tužitelja Svena Miškovića da odgovori na optužbe da je potrošio novac poreznih obveznika, ali taj odgovor nismo dobili:
Tzv. “afera štandovi”- uz godine uzaludnog i nepotrebnog suđenja, uz trošenje proračunskog novca – nije jedini slučaj koji je u kratkom vremenu pokazao nesposobnost državnog odvjetništva, te budi opravdanu sumnju da se državno odvjetništvo umjesto borbe s korupcijom upušta u politički motivirane procese.
“USKOK i zamjenik ravnateljice USKOK-a Sven Mišković vodili su politički motivirani proces protiv U ime obitelji i mene osobno. Između 400 udruga koje su na isti način dobile novac u 2014. od Zagreba u iznosu od 7 milijuna kuna, oni su optužili jedino U ime obitelji, stavljajući nas u kontekst korupcije”, upozorila je dr. Željka Markić, izvršna direktorica U ime obitelji još 2018. godine, a odluka Vrhovnog suda od veljače potvrdila je da dodjela štandova nije bila ni štetna ni protuzakonita te je u slučaju Ivice Lovrića i ovdje Vrhovni sud odbio USKOK-ovu žalbu.
