Zašto je neuspješna Vladina politika prema hrvatskim iseljenicima koji se vraćaju u Hrvatsku? (II.)

> Povijest odlazaka i milijunska dijaspora: Zašto su se Hrvati masovno iseljavali? (I.)

Hrvatsko državljanstvo jedan je od onih pravnih instituta koji se u javnom diskursu često uzima zdravo za gotovo, iako u stvarnosti predstavlja jednu od temeljnih točaka odnosa između pojedinca i države. Nije riječ samo o formalnoj oznaci pripadnosti Republici Hrvatskoj, nego o statusu iz kojeg proizlazi čitav niz prava, obveza i oblika državne zaštite.

Upravo zato državljanstvo ima značajnu ulogu ne samo u svakodnevnom životu građana, nego i u funkcioniranju pravnog i političkog sustava države. Njegovo stjecanje, gubitak i dokazivanje jasno su uređeni zakonom, pri čemu su propisani različiti načini na koje se može postati hrvatski državljanin. Posebno mjesto u tom okviru zauzimaju hrvatski iseljenici i njihovi potomci, za koje državljanstvo često predstavlja i pravnu i simboličku vezu s domovinom.

Hrvatski iseljenici, podnositelji zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, kao jedan od velikih problema, uz brojnu birokraciju, ističu i jako dugo, čak višegodišnje, čekanje na Rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo.

U nastavku članka pročitajte što hrvatsko državljanstvo znači, koja prava i obveze iz njega proizlaze te na koji se način može steći.

Stjecanje državljanstva za hrvatske iseljenike

Hrvatski iseljenici i njihovi potomci imaju poseban, olakšani režim stjecanja hrvatskog državljanstva. Takvo zakonsko rješenje ima za cilj očuvanje povezanosti s iseljeništvom te olakšavanje pravne reintegracije osoba hrvatskog podrijetla u sustav Republike Hrvatske.

Iseljenikom se smatra osoba koja je napustila Hrvatsku radi trajnog života u inozemstvu, kao i njezini potomci, neovisno o generaciji, pod uvjetom da mogu dokazati hrvatsko podrijetlo. U praksi to znači da se pravo može proširiti i na unuke i praunuke iseljenika.

Za razliku od redovite naturalizacije, u ovom slučaju ne zahtijevaju se uvjeti poput dugotrajnog boravka u Hrvatskoj, poznavanja jezika ili odricanja od stranog državljanstva. Ključni elementi ostaju dokazivanje podrijetla te nepostojanje sigurnosnih ili zakonskih zapreka.

Zahtjev se podnosi putem diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu ili nadležne policijske uprave u Republici Hrvatskoj, uz odgovarajuću dokumentaciju koja potvrđuje hrvatsko podrijetlo.

>Iseljenici Hrvatskoj donose više od stranih turista, a ekonomski gubitak od iseljavanja još je veći od dobitka doznaka

Odluku o stjecanju državljanstva donosi Ministarstvo unutarnjih poslova, koje svaki zahtjev razmatra pojedinačno. Iako je postupak olakšan, država zadržava diskrecijsko pravo odbiti zahtjev ako postoje razlozi sigurnosne ili pravne prirode.

Na taj se način održava institucionalna veza između Republike Hrvatske i njezine iseljeničke zajednice.

Što je hrvatsko državljanstvo?

Hrvatsko državljanstvo definira se kao trajan pravni odnos između pojedinca i Republike Hrvatske, kojim osoba stječe status punopravnog člana političke zajednice.

U praksi, to znači da državljanstvo nije samo administrativna kategorija, nego pravni okvir koji određuje odnos između građanina i države. Iz njega proizlazi niz prava, ali i jasno definirane odgovornosti.

Državljanin Republike Hrvatske ima pravo na zaštitu države, kako na njezinu teritoriju, tako i putem diplomatsko-konzularnih predstavništava u inozemstvu. Istodobno, obvezan je poštovati ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske.

Državljanstvo je temelj za ostvarivanje građanskih, političkih i socijalnih prava, od sudjelovanja u izbornim procesima i pristupa javnim službama, do prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i slobodu kretanja. U širem smislu, ono predstavlja i trajnu vezu pojedinca s institucijama države i njezinim pravnim sustavom.

Cjelokupno područje državljanstva uređeno je Zakonom o hrvatskom državljanstvu, koji donosi Hrvatski sabor. Tim su zakonom precizno propisani uvjeti stjecanja, dokazivanja i prestanka državljanstva, kao i prava i obveze koje iz njega proizlaze.

Koja su prava i obveze državljana RH?

Državljani Republike Hrvatske uživaju niz prava koja im omogućuju sudjelovanje u društvenom i političkom životu države. Među njima su pravo glasa na izborima i referendumima, pravo na rad, pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti te korištenje javnih usluga.

Uz to, zajamčena su i temeljna prava poput slobode izražavanja, kretanja, okupljanja i udruživanja.

No, paralelno s pravima postoje i obveze. Građani su dužni poštovati Ustav i zakone Republike Hrvatske, uredno podmirivati porezne i druge javne obveze te doprinositi funkcioniranju državnog i društvenog sustava. U određenim situacijama može postojati i obveza sudjelovanja u obrani države.

Od državljana se pritom očekuje i općenito odgovorno ponašanje te uvažavanje prava drugih članova zajednice.

Na taj se način uspostavlja ravnoteža između prava i obveza, pri čemu državljanstvo ne ostaje samo formalni status, nego i pravni okvir odgovornosti.

Načini stjecanja državljanstva

Hrvatsko državljanstvo može se steći na nekoliko zakonom propisanih načina. To su: podrijetlom, rođenjem, prirođenjem (naturalizacijom) te posebnim zakonskim osnovama.

Najčešći oblik je stjecanje podrijetlom, pri čemu dijete automatski stječe hrvatsko državljanstvo ako je u trenutku njegova rođenja barem jedan roditelj hrvatski državljanin. U određenim slučajevima državljanstvo se može i naknadno priznati, primjerice kada je dijete rođeno u inozemstvu, uz ispunjenje propisanih uvjeta i rokova.

Državljanstvo se može steći i rođenjem na području Republike Hrvatske, ali samo u posebnim situacijama – primjerice ako su roditelji nepoznati, bez državljanstva ili ako dijete ne može steći nijedno drugo državljanstvo. Time se ujedno sprječava pojava apatridije, odnosno bezdržavljanstva.

Jedan od ključnih načina stjecanja je prirođenje, odnosno naturalizacija. Strani državljani mogu steći hrvatsko državljanstvo ako ispune propisane uvjete, među kojima su punoljetnost, određeno razdoblje zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, poznavanje jezika i latiničnog pisma te prihvaćanje pravnog poretka države. U postupku se, među ostalim, provjerava i postoje li sigurnosne ili druge zakonske zapreke.

Zakon predviđa i posebne olakšice za određene kategorije osoba, poput bračnih drugova hrvatskih državljana, osoba koje su ranije imale hrvatsko državljanstvo te onih čiji je prijem u državljanstvo od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

>Više od stotinu osoba dobilo hrvatsko državljanstvo:Potvrda identiteta koji njegujemo od djetinjstva

Značaj hrvatskog državljanstva za iseljenike i njihove potomke

Za hrvatske iseljenike i njihove potomke državljanstvo često nadilazi čisto pravni okvir. Ono istodobno predstavlja pravni status, ali i element identiteta koji se prenosi kroz obiteljske generacije.

U pravnom smislu, državljanstvo znači punopravnu vezu s Republikom Hrvatskom, neovisno o mjestu života. To uključuje pravo na hrvatsku putovnicu, diplomatsko-konzularnu zaštitu, politička prava te olakšane uvjete boravka ili povratka u Hrvatsku.

Zakon pritom posebno prepoznaje iseljeništvo, pa im omogućuje stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima, upravo zbog utvrđenog hrvatskog podrijetla. Time se povezanost s državom ne promatra isključivo kroz teritorijalni kriterij, nego i kroz obiteljsko nasljeđe i kontinuitet identiteta.

S druge strane, u dijaspori državljanstvo ima i izraženu emotivnu dimenziju. Ono je često potvrda pripadnosti koja se gradi kroz obiteljske priče, jezik i kulturni identitet. Posebno kod potomaka iseljenika u dalekim državama poput Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Australije i Argentine hrvatsko državljanstvo doživljava se kao povratak korijenima.

U tom smislu, državljanstvo prelazi okvire administrativnog instituta i postaje poveznica između života u inozemstvu i nasljeđa iz Hrvatske, odnosno spoj pravnog statusa i osobnog identiteta.

>Državni tajnik: Olakšat ćemo iseljenicima dobivanje državljanstva

Izvor: narod.hr