Zašto Radinu smeta Hasanbegović, ali ne i bivši neofašist Fini?

2010. Hrvatsku i „antifašistički“ Zagreb posjetio je bivši čelnik talijanskih neofašista Gianfranco Fini. Bio je to službeni posjet premijerki Kosor koji je bio veliko iznenađenje za Hrvate s obzirom da se radi o političaru koji je prije toga više puta iskazao teritorijalne pretenzije prema Istri, Rijeci i Dalmaciji.

Taj isti Fini predložio je također da se Titu, kao predsjedniku države koji je naredio bacanje Talijana u fojbe, oduzmu sva talijanska odličja. Začudo, neprestani lavež ljevičara koji odjekuje Hrvatskom već mjesecima pred Filozofskim fakultetom ili Ministarstvom kulture tada se nije čuo. Samo ljevičarska licemjerna glasna i jasna tišina.

Ono što je zanimljivo da je bivšeg neofašistu Finija u posjet Puli pozvao u javnosti deklarirani ljevičar i antifašist Furio Radin. Furio Radin se, naime, više puta u javnosti negativno osvrnuo na lik i prošlost ministra Hasanbegovića, te naglasio da je nemoguća suradnja s čovjekom takvih stavova. No, zato je bilo itekako moguće primiti bivšeg neofašistu Finija koji ima stotinu puta goru prošlost (i sadašnjost) od Hasanbegovića, i to točno na dan 21. rujna kada se navršilo 70 godina od Mussolinijeve posjete Puli ( 21.09.1920.)!

Još je interesantnije, a što se vidi u više nego zanimljivom i aktualnom donjem pismu, da se Radin do sada susretao i sa drugim poznatim talijanskim neofašistima!
Prenosimo živopisni apel koji je tih dana hrvatskoj javnosti i Furiu Radinu napisao novinar Armando Černjul, a zbog izuzetne zanimljivosti i brojnih javnosti nepoznatih podataka prenosimo ga u potpunosti:

„Pod naslovom “Fini: Sara festa a Pola. Radin, per noi italiani suo passato non conta”, najavila je agencija ASCA posjetu Gianfranca Finija, predsjednika Donjeg doma talijanskog parlamenta Puli, ne spominjajući glavni grad Hrvatske Zagreb, očito i oni ushićeni dolaskom visokog gosta u najveći istarski grad, nijednom riječju ne spominjajući da je bio neofašistički lider političkih stranaka MSI-DN i Alleanza Nazionale. I dok Fini, ističe da će u Puli biti fešta, saborski zastupnik i predsjednik Talijanske unije Radin, čini se, ne srami se svoje izjave koju je dao navedenoj agenciji.

– Biti će to povijesni susret – istaknuo je Radin koji pojačava prirodnu vezu između Italije i tzv. “rimasti” (Talijani koji su ostali u zemlji gdje su se rodili – op. A.Č.) poslije pedeset godina ravnodušne krivnje od strane Rima prema Talijanima u Istri, Rijeci i Dalmaciji, piše ASCA. – Finijev položaj i dužnosti u prošlosti ne računamo. Mi Talijani iz Istre, Rijeke i Dalmacije smo sretni da po prvi put u našu Zajednicu Talijana u Puli ugošćujemo predsjednik Donjeg doma talijanskog parlamenta, veli dalje Radin. Ovo sve neće iznenaditi one koji poznaju političko djelovanje politčara Radina, inače završenog psihologa i sociologa, pa ga stoga ne treba potcjenjivati jer je kao takav uvijek vodio računa ponajprije o sebi i svojoj karijeri, poglavito o novcu kojega obimno prima u Hrvatskoj i Italiji. Ali, namjera mu je da ide dalje i dobije što veća primanja, dakako od poreznih obveznika iz dviju zemalja. Premda je uvijek tvrdio da je ljevičar to se ne može reći za političara koji već dobrano vrijeme koketira sa talijanskim neoiredentistima i postfašistima, nego ih uzdiže, sada primjerice poslije Giorgia Almirantea, najsposobnijeg i najlukavijeg predstavnika novog talijanskog postfašizma.

Radin – najsramotniji politički lik u poslijeratnoj Puli!

Međutim, javnost u Hrvatskoj nije upoznata s informacijom tko je zapravo 58-godišnjeg Gianfranca Finija pozvao u Pulu. To je, vjerovali ili ne, “ljevičar” i propagator talijanske revizionističke povijesti o Istri, Rijeci i Dalmaciji u Hrvatskoj – rođeni Puljanin dr. sc. Furio Radin! Za to postoje dokazi, a zasad ćemo podastrati jedan koji je objelodanjen. Naime, tršćanski list Il Piccolo (15. rujan 2010.) objavio je informaciju o posjeti Finija Puli u kojoj je dato priopćenje Talijanske unije, čije je sjedište u Rijeci. Doslovno prenosimo tu veleizdajničku izjavu u slobodnom prijevodu autora, po mom sudu, najsramotnijeg političkog lika u poslijeratnoj Puli, a radi se naravno o Furiju Radinu.

“POSJET JE ROĐEN PROŠLE GODINE, KADA JE ORGANIZIRAN PRIJAM U DONJEM DOMU TALIJANSKOG PARLAMENTA U RIMU GDJE SAM ZAJEDNO BIO SA PREDSJEDNIKOM HRVATSKOG SABORA BEBIĆEM I POZVAO SAM FINIJA DA NAS POSJETI. ON JE REKAO DA ĆE DOĆI I TAKO JE OSTALO. PRIJE MJESEC DANA KAD SAM PONOVNO BIO KOD NJEGA PTORDIO MI JE DATUM DOLASKA!“ (PODCRTAO A.Č).

To je onaj famozni i simptomatični datum – 21. rujna 2010., a mi još jednom objavljujemo da je 21. rujna 1920. godine Pulu posjetio najveći fašistički zločinac u svjetskoj povijesti – Benito Mussolini!

Ako tomu dodamo da se Radin dosad susretao i vodio razgovore sa neofašistima tipa Roberto Menia, Lucio Toth (bivši sudac i senator, neoiredentist velikog kalibra), Renzo de Vidovich (neofašistički senator i direktor lista Il Dalmata u Trstu) i drugima kojima su uvijek bila puna usta da su Istra, Rijeka i Dalmacija ukradene Italiji i poklonjene Jugoslaviji, dakle Hrvatskoj i Sloveniji! Nije bilo to dovoljno, pa se kolaboracionist i amico neofašistona odlučio pozvati nikoga drugoga nego Gianfranca Finija! I to pred očima “antifašista” istarskog župana Ivana Jakovčića, Damira Kajina, gradonačelnika Pule Borisa Miletića, (ne želim spominjati čelnike HDZ-a, SDP-a i drugih stranaka jer oni slušaju direktivu iz Zagreba!), predsjednika Saveza udruga antifašističkih boraca Istarske županije Tomislava Ravnića, koji je, ako ništa drugo, barem izjavio da Gianfranco Fini u Puli nije poželjan. No, to nije dovoljno jer se očekivalo da će Predsjedništvo SAB-a IŽ dati oštro priopćenju o Finijevoj posjeti Zajednici Talijana u Puli. Jer, ako su prije nekoliko godina iz poznatih razloga zabranili Furiju Radinu da govori na proslavi osnivanja partizanskog bataljuna “Pino Budicin” onda mu je sada trebalo javno reći istinu o njemu (Radinu) i priznati veliku vlastitu pogrešku što je između njih došlo do pomirdbe.

Nema dvojbe da je čelništvo SAB-a IŽ i udruge antifašističkih boraca Pule u potpunosti zakazalo i ne mogu se njihovi čelnici izvlačiti kako je ovo Finijeva posjeta Zajednici Talijana u Puli a ne gradu Puli. Pogotovu što velik broj preživjelih partizana, Hrvata i Talijana iz Istre, s kojima smo ovih dana razgovarali ne samo da su izrazili negodovanje zbog dolaska fašista Finija u Zagreb i Pulu, nego da bi onoga tko ga je pozvao trebalo javno osuditi, a nisu se baš lijepo izrazili o čelnicima svoje organizacije.

Fašisti iz Milana: Izdajice, platit ćete svojom prljavom kožom!

Talijanska unija, točnije Nacionalna zajednica Talijana u Hrvatskoj i Sloveniji u svojoj povijesnoj “čitanki” (“čitanka” je izmišljen naziv autora ovoga teksta) na vlastitom portalu ne navodi ni jednu rečenicu o tomu da je Benito Mussolini 21. rujna 1920. posjetio Pulu, a kamoli da je doživio fijasko i u svom luđačkom maniru dao da fašisti zapale Radničku komuru i sjedište Internacionalnog kluba u Puli te da demoliraju tiskaru lista Il Proletario. I još jedan malo poznati i značajni detalj koji ne smijemo zaboraviti, a objavio ga je tršćanski list Il Lavoratore (25.rujna 1920.), koji je, uz ostalo, napisao da su fašisti iz Milana na vratima uredništva pulskog lista Il Proletaria napisali: Vigliacchi, pagherete con la vostra sporca pellacicia! (Izdajice, platit ćete svojom prljavom kožom!). Zatim su dopisali:Jugoslavi (Jugoslaveni, Hrvati i Slovenci op.).

Iz ovih i drugih poznatih činjenica o negativnostima koje su objavljeni o Furiju Radinu nedvojbeno se može ustvrditi da je on građanin koji je osramotio rodnu Pulu, Istru i Hrvatsku, a za sve antifašiste on je ništa drugo nego izdajnik! Ako je nekad možda i bio antifašist on je te ideale izdao i kao političar u povijesti Pule, Istre i Hrvatske mora biti zabilježen kao negativac, koji je dosegao vrhunac kad je pozvao u Pulu fašistona Gianfranca Finija i s njim došao u ovaj antifašistički grad.