Kada govorimo o ženama koje su obilježile hrvatski društveni i religiozni život u 20. stoljeću, značajno mjesto pripada Marici Stanković, prosvjetnoj djelatnici i istaknutoj katoličkoj laikinji. Marica Stanković (Zagreb, 31. prosinca 1900. – Zagreb, 8. listopada 1957.) bila je bliska suradnica dr. Ivana Merza te jedna od najsnažnijih nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj. Bila je utemeljiteljica svjetovnog instituta “Suradnice Krista Kralja”. Zbog snažne podrške nadbiskupu Alojziju Stepincu, nakon dolaska komunista na vlast, biva osuđena u montiranom sudskom procesu na 5 godina zatvorske kazne, a nakon toga do kraja života boravi u Zagrebu u prisilnoj povučenosti. U tijeku je postupak za njezino proglašenje blaženom.
Priduživanje Ivanu Merzu i aktivan rad s mladima
Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. Osnovnu školu, građansku i učiteljsku polazi kod sestara Milosrdnica. Također u Zagrebu završava Višu pedagošku i kao nastavnica službuje u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Kutini, Gračacu. Godine 1935. dobiva stalno namještenje u Zagrebu u tadašnjoj građanskoj školi u Draškovićevoj ulici.
Djelovanje blaženog dr. Ivana Merza imalo je velik utjecaj na nju te ona prihvaća ideju orlovstva (pokret katoličke omladine) i sudjeluje u pripremama za osnivanje Sveze hrvatskih orlića. Po osnutku Sveze ulazi u odbor kao prosvjetna referentica, a 1927. postaje prvom predsjednicom i ostaje na tom položaju do 1929., kada je Orlovstvo dokinuto od tadašnje beogradske vlade.
