Želite dijete upisati na Harvard? Evo što su SAT i ACT testovi i gdje ih položiti, te koliko bodova treba za koje sveučilište

Foto: Fah (Fotomontaža: Narod.hr)

Kako ste zacijelo već čuli, Katarina Kitarović, kćerka hrvatske Predsjednice, primljena je na Harvard i još tri prestižna američka sveučilišta, Stanford, Berkeley i Columbia University. Kolegica na prvoj godini će joj biti Eva Goluža, kćer donedavnog predsjednika Hrvatske liječničke komore.

To što je ona vrhunska sportašica je svakako pomoglo, jer se pri prijemu na vrhunska svjetska sveučilišta takve stvari kao što su hobiji i vanškolske aktivnosti gledaju: Netko tko se osim štrebanja ne bavi ničim drugim zapravo nema šansi. I naravno, intervju i predstavljanje kandidata je bitno, no ključan je SAT test, a u vijesti je navedeno da ga je ona riješila unutar 1% najboljih u svijetu ove godine, što bi značilo oko 1500 bodova ili više.

Dakle, ako želite upasti na prestižno američko sveučilište, prije svega morate imati vrhunske rezultate tog – ili ACT testa, posve svejedno. Ponekad oni nose i do 50% pri upisu – ostalo otpada na esej, intervju, to kako ste sebe prezentirali, i sve što se eventualno traži.  Ne postoje kvote stranaca, i sveučilišta jednako tretiraju američke građane i one koji to nisu, pa im jednako i dijele stipendije. Što su zapravo ti testovi koji su neizbježan dio prijemnog postupka na američkim sveučilištima, i kako ih možete polagati?

Umjesto mature – SAT i ACT

Kao prvo, u SAD ne postoji standardizirana matura. SAT i ACT nisu propisani nikakvim državnim propisom, jer to i nije američki običaj, tamo je sve prepušteno privatnoj inicijativi pa su tako SAT testovi regulirani od neprofitne organizacije “The College Board“. Oni su inače donekle nalik našoj maturi: Možete ih polagati nakon srednje i ne morate, baš kao i maturu – ali ako želite upisati faks, bez toga neće ići.

SAT je vrlo star test, pojavio se 1926. i bio je temeljen na – testu inteligencije za američke vojnike u Prvom svjetskom ratu.

U to vrijeme, svako sveučilište je imalo svoj prijemni ispit i kandidati su morali putovati na lice mjesta kako bi ga polagali. Zato je osnovan “The College Borad”, udruga sveučilišta na sjeveroistoku SAD, sa zadaćom da proizvede standardizirani test za upis prvenstveno na “sedam sestara” i “Ivy league” sveučilišta, dakle ona najprestižnija.

Do sredine dvadesetih IQ testovi su postali vrlo popularni, naročito Army Alpha test za regrutiranje vojnika, pa je the College Board odlučio povjeriti razvoj standardiziranog testa, SAT-a timu predvođenom eugeničarom Carlom Brighamom, koji je smatrao da treba razviti test koji će predvidjeti uspjeh budućih studenata, a ne takav koji će samo mjeriti njihova postignuća i uspjeh u srednješkolskom programu. Zato sve do nedavno SAT test nije imao nikakve veze s kurikulom i programom američkih srednjih škola koji je ionako bio vrlo šarolik; tek uvođenjem “zajedničke jezgre” (“Common core”) nova generacija SAT testova provjerava i znanje iz srednje škole, iako to i dalje nije primarna stvar.

Upravo zato je SAT omogućio i studentima koji nisu dolazili iz tradicionalnih privatnih škola na sjeveroistoku da upišu elitna sveučilišta, a od 1934. ga Harvard University koristi kako bi odredio tko će dobiti stipendiju. SAT se pokazao, kao i nešto noviji ACT, kao odlično sredstvo za određivanje budućeg uspjeha studenata. Usto, obzirom na njihovu prirodu (zaokruživanje rezultata ili zatamnjivanje rešetke) rezultati su se mogli strojno obraditi.

Nema švercanja

Ali ako ste mislili da se možete prošvercati na pamet, a bez znanja i učenja, jako griješite. SAT i ACT su rađeni tako da morate odgovoriti na vrlo, vrlo velik broj pitanja vrlo brzo. U prvim varijantama, imali ste samo nekoliko sekundi za odgovor; današnja su pitanja kompleksnija, ali za odgovor na svako pitanje nemate više od oko minute u prosjeku. Na 154 pitanja u zadnjoj verziji testa treba odgovoriti u tri sata; a tu je onda još i esej, koji se piše dodatnih 50 minuta. On nije obavezan.

SAT test se sastoji iz nekoliko dijelova – razumijevanje teksta, pisanja, matematike.  Čitanje podrazumijeva 52 zadatka u 65 minuta, pisanje i jezik 44 zadatka u 35 minuta, a matematika 54 zadatka u 70 minuta. Dio zadataka iz matematike podrazumijeva zaokruživanje točnog odgovora a dio upisivanje odgovora u specifičnu “mrežu” koja služi tome da bi se strojno moglo ispraviti testove.

Sustav bodovanja

Sve do 2016., dugi niz godina, SAT je po svakoj od tri grupe zadataka nosio od 200 do 800 bodova, s tim da je uvijek bio podešen tako da prosječni maturant uvijek ima 500 bodova po grupi. Ukupno, najviše 2400 bodova. Inače, zapaženo je da postoji “rasni bias” kod tih testova – bijeli i žuti učenici ih u prosjeku rješavaju osjetno bolje, dok su dječaci u matematici u prosjeku za 30 bodova bolji od djevojaka. Koliko su dobri Hrvati u rješavanju tih testova, nema podataka – ali u rješavanju sličnog standardiziranog europskog testa, PISA, smo među najgorima, naročito u matematici: Očito nešto nije dobro s metodologijom nastave.

2016. je test znatno revidiran i ukinuti su negativni bodovi za pogrešno zaokružene odgovore. No postavljen je tako da je praktički nemoguće imati maksimalan broj bodova. ACT test je sličan, ali on uključuje još i područje znanosti. Ono je postavljeno u vidu teksta kojeg treba pročitati i riješiti problem: Iako sekcija ACT Science obuhvaća širok raspon znanstvenih sadržaja, ona provjerava znanstvene vještine više od konkretnog znanja. Kao što stranice ACT-a kažu: “Znanstveni test … mjeri interpretaciju, analizu, procjenu, rasuđivanje i vještine rješavanja problema potrebnih u prirodnim znanostima.” Zvuči jednostavno, kao “ja to mogu i bez puno učenja” jednostavno? Nije, inače bi svi imali masu bodova na ACT-u. A nemaju.

Kako točno sustav bodovanja funkcionira je prilično komplicirano, ali prosjek je do 2016. bio oko 1500 bodova od 2400. Od 2016., vraćeno je bodovanje do 1600 bodova, ukupno (matematika kao jedna , čitanje i pisanje kao druga grupa od 800 bodova). S 1500 bodova ste u gornjih 1%, a za Harvard vam treba najmanje 1460. S 1070 bodova ste otprilike na sredini, i ako ste osjetno ispod toga nećete se upisati nigdje. Za bilo koje vrhunsko sveučilište treba vam najmanje 1400 bodova – bez toga se niste trebali niti prijavljivati jer te molbe vjerojatno neće ni ući u razmatranje. Za Caltech i MIT je i to premalo: Za prvi će vam trebati 1530 bodova, znači morate biti unutar oko pola posto najboljih. Za MIT je dovoljno i “skromnih” 1490. Za lokalni ogranak državnog sveučilišta dovoljan vam je i prosjek, pa i nešto malo manje. Naravno, navedeni bodovi ne znače da će vas primiti, samo da će vas uopće razmatrati.

Kako varati na testu?

A može li se na tim testovima ikako varati? Pa, nije da u stotinjak godina ljudi nisu pokušali. Najjednostavniji način je, naravno, da se unaprijed domognete testa, ali je to praktički nemoguće jer se i neispunjeni testovi vraćaju u trezor iz kog izlaze neposredno pred ispite, koji su u isto vrijeme u cijelom svijetu. Ako koji nedostaje sve se poništava na tom ispitnom mjestu. A i da ga se domognete, treba vam genije koji će vam riješiti par stotina pitanja, i onda još samo morate zapamtiti točne odgovore. Njih nekoliko stotina. To ne ide.

Jednostavnija je varijanta bila ona koju su navodno pokušali Kinezi, gdje genijalac rješava kopiju testa u posebnoj sobi i diktira u mikrofon odgovore, a ostali imaju, u drugoj sobi, slušalice u ušima. No stvar je da su slušalice na tim testovima sad strogo zabranjene. I, naravno, postoji klasična metoda da prepišete od onog do sebe. Samo je pitanje gdje će vas to stvarno odvesti: Možda on jednostavno nema pojma.

Varijanta koja je u prošlosti jedina provjereno funkcionirala je da se netko drugi prijavi pod vašim imenom i rješava test – Amerikanci ne vole osobne iskaznice iz nekih razloga. No kad je to otkriveno, 2011. godine – u New Yorku je postojao krug genijalaca koji su za novac odrađivali testove u ime drugih – uvedeno je obavezno legitimiranje kandidata.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Gdje polagati?

Pripeme za SAT ispite – poput naših priprema za prijemne, dok ih je još bilo, ili danas za maturu – su se razvile u lukrativan biznis, ali, pokazalo se da ne postoji pravi trening koji bi ikom pomogao riješiti SAT test – jer on se jednostavno najviše oslanja na inteligenciju i sposobnost rješavanja problema, a tamo gdje se oslanja na naučeno gradivo, oslanja se na cjelinu a ne kampanjski naučene detalje i “točne odgovore”.

I na kraju, SAT možete polagati i u Hrvatskoj, i to u Zagrebu – na American International School of Zagreb, odnosno Američkoj međunarodnoj školi u Zagrebu (na adresi Damira Tomljanovića-Gavrana 3), gdje će vas to koštati – ovisno uzimate li esej ili ne – od oko 80 do oko 100 dolara. U Splitu ga je moguće polagati u Pjg Pitagora, po istim cijenama.

Izvor: narod.hr