Svi žele biti informirani, znati što se događa, biti svjesni situacije u kojoj se živi. U svima postoji želja za svijesti o vlastitoj okolini, želja za spoznajom trenutnog stanja. To se postiže medijima.
Stvaranje mišljenja javnosti
Zanima nas nešto? Otvori se internetski preglednik, ukucaju se ključne riječi te se otvore prve poveznice koje se prikažu. Internet, kao jedan od novijih i najutjecajnijih medija današnjice, najviše utječe na ono što ljudi misle te kako razmatraju svoju okolinu. Mnogi ljudi ne provjere istu informaciju na više izvora. Time stvaraju stavove na temelju jednog pogleda na određen događaj ili zbivanje.
Listanjem novina, slušanjem radija te gledanjem televizije također se stvaraju stavovi publike koji su kreirani na osnovi tek saznatog. To znači da ljudi prestaju razmišljati kritički, prosuđivati, tragati za drukčijim mislima. Pojedine informacije jedino se i mogu saznati prateći medije. Iz prve ruke se teško zna što se događa na drugome kraju svijeta, čak i vlastite države.
Još se uvijek u razgovornom jeziku mogu čuti fraze poput „vidio sam to na televiziji“ ili „rekli su to na radiju“. Ljudi vjeruju medijima. Isto tako, ako se želi nešto promijeniti u društvu, to će se promijeniti ako mediji govore o tome. O mnogim stvarima ne zna se ništa, toliko dugo dok se o tome ne počne izvještavati. Tada se počne buditi i radoznalost o svakakvim temama te znatiželja o onome što se prije nije znalo.
Usprkos mnogim vjerovanjima, mediji imaju i pozitivan utjecaj na javnost. Uvijek se u svakom mediju može pronaći nešto od kulturnih sadržaja. Kina su sve praznija, izložbe manje posjećenije, a knjige manje čitane. Publici je zanimljivo tko je sve posjetio određenu galeriju i što se točno događalo. Ono što se ne bi sjetila sama pogledati ili potražiti, mogu to prelistavanjem novina ili čitanjem portala. Nedostatak kulturnih aktivnosti nadoknađuje, barem jednim dijelom čitanje o kulturi.
Mediji utječu na javnost, no i javnost utječe na medije
Publika je ta koja također utječe na medije. Ona stvara gledanost, slušanost i čitanost. Mnogim anketama i istraživanjima može se utvrditi koliko su određeni mediji praćeni. Svaka individua čita ono što ju zanima, a svi su ljudi različiti pa je potrebno i sadržaj obogatiti različitim temama kako bi mediji bili privlačniji široj publici.
Uz publiku, najveći utjecaj na profitne medije ima i politika. Pojedine informacije su prema naputku političara cenzurirane ili potpuno nepoznate. Koliko god ljudi očekivali znati sve što se događa, bolje je da se ne zna apsolutno sve. Mnoge informacije mogu ugroziti osjećaj sigurnosti u ljudima, stvoriti osjećaj napetosti, iako bi to bilo samo prividno.
Svaki medij prikazuje određenu vijest s perspektive koja njemu odgovara. Tako se ista stvar može tumačiti kroz različite aspekte. Tako, primjerice, u utrci od troje ljudi, posljednji se može prikazati kao treći i kao zadnji. Oba prikaza ove situacije nisu lažna. Sve ovisi o pogledu određenog medija.
