Zagreb je nedavno posjetila obitelj Postigo iz Barcelone. Ova obitelj ima 18-ero djece, a Rosa i Jose Mario su u braku 26 godina, te zajedno održavaju radionice o odgoju djece, iz čega im definitivno ne nedostaje praktičnog iskustva.
U Zagreb su došli kako bi održali edukaciju za za moderatore tečaja Obiteljskog obogaćivanja koje je nastalo po uzoru na program u sklopu međunarodnog IFFD-a (International Federation for Family Development), a čiji je cilj edukacija bračnih parova, odnosno pružanje potrebnih praktičnih znanja i potpore u odgoju djece i obiteljskom životu.
Tom prigodom gospođa i gospodin Postigo prenijeli su znanja koja su stekli dugogodišnji pohađanjem tečajeva Obiteljskog obogaćivanja u Španjolskoj, a mi smo iskoristili priliku kako bismo s gospođom Rosom Postigo Pich, majkom 18-ero djece, razgovarali o njezinoj svakodnevici.
Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete kao majka 18-ero djece?
“Kao prvo, jako sam sretna što sam ovdje. Rekla bih da je glavna stvar kad imate 18 djece to da se uvijek morate usredotočiti na ono što je najvažnije u tom trenutku. Kad je vrijeme za jelo, onda jedemo. Telefoni će zvoniti, trebat će počistiti, no mi trebamo ostati koncentrirani na ono što je najbitnije baš sad.”
Mnogi ljudi ističu da što imate više djece, to je vođenje kućanstva i briga o djeci lakša, jer mnogo odgovornosti na sebe preuzmu starija djeca. Je li se to pokazalo istinitim kod vas?
“Ako se potrudite da svu svoju snagu i volju usmjerite na obrazovanje prvorođenog djeteta, poslije će vam biti lakše educirati i ostale, jer stvarno će najstariji puno pomagati mlađima. Svima se ponekad dogodi da smo umorni i da ćemo reći djeci: ‘O.K., ako ne želiš sad pojesti to povrće, nema problema’, ali zato moji stariji uskoče i kažu: ‘Mama, ne! Kad smo mi bili mali uvijek si nam rekla da moramo pojesti sve povrće!’.”
Kako izgleda vaš tipičan dan?
“Budim se u 6:30 ujutro i odlazim sa suprugom van. Poslije uzmem jedno od djece da ide sa mnom do pekarnice gdje svakog dana kupimo 10 kruha. Nemoguće je toliko kruha spremiti u hladnjak, pa svaki dan moram kupiti 10 kruha. Ja nakon toga idem u ured, a dijete se vraća doma i zatim djeca zajedno doručkuju bez mame i tate. Najstariji pomažu manjima i slažu djeci sendviče za škola. Svi moraju spremiti za sobom, a kad se oni vraćaju doma iz škole, u 17 sati, jako je važno da sam ja doma i da ih svaki dan mama dočeka na povratku doma i otvori im vrata. Zatim pišemo zajedno zadaću, neka od djece idu na treninge nogometa i košarke, no opet smo svi zajedno u 20:30 na večeri.”
Mnogi parovi odlučuju danas imati samo jedno dijete jer smatraju da se tako mogu u potpunosti posvetiti njemu i pružiti mu sve što treba. Prema Vašem iskustvu, što je djeci najpotrebnije i osjećate li ikad da nemate dovoljno vremena za svu djecu?
“Naša djeca moraju vidjeti da su im mama i tata vrlo blizu i da mi kao roditelji idemo u istom smjeru, a ne odvojeno. Dijete će vas primjerice pitati može li ići kod prijatelja i ako mu vi kažete da može, a onda dođe suprug i pita zašto ste to dozvolili kad je dobilo lošu ocjenu u školi i zabranjen mu je izlazak. Zato je važno da roditelji razgovaraju i zajedno se dogovore o istom smjeru i donesu zajedničke odluke. To je vrlo važno i za djecu i nas. Ponekad imam osjećaj da nemam dosta vremena za svakoga, ali djeca moraju znati da su srca mame i tate jako velika i da ona rastu sa svakim novim članom. Ponekad pitam djecu misle li da ih mama i tata vole i oni uvijek odgovore: ‘Da, naravno! Ja sam najbolji/a!’. Pitajte drugo dijete i dobit ćete isti odgovor. Djeca znaju da ćemo – kad imaju problema – mi uvijek naći vremena da provedemo vrijeme s njima nasamo, baš isključivo s onim djetetom koje nas više treba.”
Suprug i vi podučavate druge parove o roditeljstvu, a i sami se prolazili brojne tečajeve na istu temu. Imate li i dalje što za naučiti?
“I ja dolazim iz velike obitelji, bilo nas je 16-ero braće i sestara, a kod supruga je bilo 14-ero djece. U djetinjstvu, dok sam bila mala, učila sam kako se skrbiti za obitelj i djecu. I moji roditelji su nas učili kako razlikovati dobre i loše stvari. No pohađajući seminare o roditeljstvu i dalje sam učila kako biti dobar roditelj, kako biti dobra mama, kako učiti djecu… Dakle, učenje nikad ne prestaje, pa zato nastavljam to znanje prenositi i drugim parovima.”
