Ante Beljo: Tihi genocid nad Hrvatima

Razgovori neugodni o zakazanim novim općim izborima u BiH po unaprijed odlučenom starom zloćudnom izbornom zakonu

U srijedu 4. svibnja 2022. godine Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH je raspisalo iduće opće izbore za 10. listopada 2022. godine poslije višemjesečnih iscrpljujućih razgovora o budućnosti BiH kao države, bez posebnih uvažavanja stajališta njenih konstitutivnih naroda, ali uz odlučujuću posredničku ulogu tzv. međunarodnih „posrednika“ koji su bili dužni osigurati nepristranost u pregovorima. Na kraju se ispostavilo da stvarnih pregovora nije niti bilo jer od samog početka nisu definirane pregovaračke pozicije sudionika u pregovorima i njihove uloge u postizanju pravednih, demokratskih i zadovoljavajućih rezultata za stabilnost i mir u BiH, za sva tri konstitutivna naroda.

Osnovni postulat svakog demokratskog ustroja u društvu jest da svaki sudionik bira svoje predstavnike koji će ga suvereno predstavljati u pregovorima s drugima – bez toga ne može biti riječi o ravnopravnosti koja je preduvjet bilo kakvom zajedničkom suživotu.

Već od samoga Daytona pozicija hrvatskog naroda je bila nejednaka s namjerom da krvavi rat bude zaustavljen, a pregovori pojednostavljeni računajući na buduću konstruktivnu suradnju Bošnjaka i Hrvata što se nije događalo ponajprije zbog neprincipijelne, nedemokratske i poražavajuće uloge predstavnika međunarodnog establišmenta koji su umjesto potpore pravednim i pomirujućim rješenjima unosili razdor i nemir.

Kulminacija takvih zbivanja dogodila se prije 20 godina kada je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nametnuo promjene Ustava i izbornog zakona kojim je omogućio da Bošnjaci mogu birati predstavnike hrvatskog naroda u Federaciji BiH i time pretvorio F BiH u bošnjački entitet bez stvarnog sudjelovanja Hrvatskog konstitutivnog naroda.

Ovom prigodom ne želim ni spominjati o položaju Hrvata u drugom BiH entitetu, Republici Srpskoj, jer su tamo još u ratu 1992.-1995. Hrvati svedeni na marginu, a Dayton je to prešutno i ozakonio.

Erozija zločina protiv Hrvata u F BiH doživjela je svoj vrhunac kada su po takvom izbornom zakonu Bošnjaci „izabrali“ Hrvatima svoga predstavnika (od 2006. do 2014. i od 2018. do 2022.) u Predsjedništvu BiH! Taj isti scenarij ponovio se i na još dvojim općim izborima, dakle ukupno dvanaest godina institucionalnog nasilništva!!

Razgovori (jer ih ne možemo nazvati pregovorima) oko promjena izbornog zakona za opće redovne izbore u BiH u 2022.godini pretvorili su se u višemjesečne sapunice koje su se pretvarale u beskorisna nadmudrivanja i zamagljivanja osnovnog cilja pregovora u svrhu postizanja pravednog i optimalnog rješenja za budućnost BiH kao države triju konstitutivnih naroda, Hrvata, Bošnjaka i Srba. Budući da postoje mnogi primjeri takvih višenacionalnih država u Europi i svijetu koje uspješno funkcioniraju, bilo bi logično uzimanje za primjer jedne od njih i njenog ustrojstva za početak uspješnog funkcionalnog ustrojstva BiH?!

To se na žalost nije dogodilo niti se događalo u prošlosti od potpisivanja Daytonskog sporazuma već je išlo u potpuno krivom smjeru u posljednjih dvadeset godina a postalo je katastrofalno u zadnjih dvanaest s namjerom pogoršanja na nadolazećim izborima i poslije njih.

Ni najosnovniji preduvjeti za održavanje idućih izbora nisu stvoreni, niti je bilo koja nepravda i neregularnosti dosuđene na domaćim i međunarodnim sudovima provedena.

Ali što je onda bila konstanta navedenih razgovora??

Činjenica je da je odmah u početku „pregovora“ o izbornoj reformi pregovaračka delegacija iz Sjedinjenih Američkih Država (State Department) zauzela čvrsti stav, kao uostalom i u vrijeme triju prošlih izbora da, ako ne uspiju dogovori između predstavnika triju konstitutivnih naroda, onda će se izbori održati po postojećem izbornom zakonu!

Pa to se upravo i dogodilo zahvaljujući izvanjskim sudionicima „pregovora“, a ključni i najtvrđi pregovarač bio je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i ujedno predstavnik bošnjačkog naroda, a čvrsti oslonac mu je bila garancija da će u slučaju neuspjelih pregovora izbori biti održani po postojećem zakonu!

Apsurd! Nagrada za postignuće neuspjelih pregovora sa sto postotnim dobitkom!

Bakir Izetbegović s ostalim bošnjačkim strankama slavi njemu poklonjeni trijumf i obećanje da će konačno eliminirati legitimne predstavnike iz pozicija vlasti u F BiH i BiH (prvenstveno u Domu naroda i Predsjedništvu BiH).

U sarajevskim bošnjačkim političkim krugovima odluka SIP-a o raspisivanju izbora otvoreno se slavi kao poraz hrvatskih stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora. Pismo predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragana Čovića vezano uz provedbu zaključaka s izbornog sabora HNS-a tumači se kao otvorena prijetnja i protudaytonska aktivnost te se prizivaju međunarodne sankcije protiv čelnika HDZ-a i Hrvatskog narodnog sabora BiH. Radi se, naime, o pismu koje je gosp. Čović uputio međunarodnim dužnosnicima.

Pregovori o izbornoj reformi u najvećem dijelu hrvatske javnosti BiH u RH i brojnom hrvatskom iseljeništvu shvaćen je kao posljednji pokušaj da se u sadašnjoj organizaciji BiH osigura jednakopravnost Hrvata s druga dva naroda. Kako se to nije ostvarilo, hrvatska politika u BiH nalazi se pred daljnjom borbom za ravnopravnost i opstanak hrvatskog naroda u BiH.

Entitet Federacije BiH je prvi na potezu stvaranja islamske države u Europi koju je zagovarao i njen ustroj napisao otac Bakira Izetbegovića Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva BiH (1992.- 1996.) u svojoj knjizi Islamska deklaracija objavljenoj 1970. u Sarajevu.

Zašto neki iz svijeta koji se bore protiv takvih Islamskih država, s totalitarnim i represivnim režimima u svijetu koji ne priznaju civilne zakone demokratskih pravnih država nego isključivo svoje religijske zakone, odobravaju takva nastojanja u F BiH, a od Hrvata traže ni manje ni više nego da sami potpišu vlastitu osmrtnicu! Na kraju nam se još i prijeti ako to ne napravimo! Ne vidim na kojem dijelu kugle zemaljske bi postojao narod s tolikom dozom mazohizma.

S druge strane teško su razumljive negativne reakcije na pismo predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića koje je uputio međunarodnim dužnosnicima u kojem se očitovao o vjerojatnim poraznim posljedicama po Hrvate kao konstitutivni narod.

Na navedeno pismo se oglasilo britansko veleposlanstvo u BiH koje upozorava da – svakog političkog aktera koji razmatra ili prijeti jednostranim potezima suprotno zakonskom i ustavnom poretku ove zemlje podsjećamo da je to put koji će voditi samo povećanoj izolaciji i da je takvo djelovanje suprotno interesima građana ove zemlje. (?!)

U isto vrijeme američko veleposlanstvo poručuje da su „prijetnje daljnjom podjelom BiH antidaytonske, destabilizirajuće i suprotne s euroatlantskim putem BiH“?!

Što se tiče prijedloga predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića da se u interesu zaštite hrvatskog naroda, prigodom namjeravanog zahtjeva Finske i Švedske za prijam u NATO, postupi na način da to bude uvjetovano i promjenom izbornog zakona u BiH, jer Hrvatska ima pravo veta kao članica NATO-a. To je u svakom slučaju, zbog svega dosad navedenog u ovome članku, ostala jedina mogućnost da se ta jedino moguća promjena zaštite hrvatskog naroda u BiH može sada ostvariti, a ako je fizički opstanak jednoga naroda ugrožen, onda po svim vrijedećim svjetskim standardima i moralnim i civilizacijskim dostignućima XXI. stoljeća, svaki narod pa i hrvatski ima pravo na uporabu svih civilizacijskidopuštenih sredstava u obrani svoga opstanka.

Traženjem zaštite za vlastiti opstanak ne ugrožava nikoga pa naravno ne niti Finsku ni Švedsku u njihovim nastojanjima da postanu članice NATO-a, a njihovo prethodno priznanje konstitutivnom hrvatskom narodu na opstanak u BiH ne pravi na njih i ostale članice NATO-a nikakav nerazuman zahtjev. Traži se samo potpora za opstanak Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini.

Bez korištenja ove mogućnosti sve daljnje moguće rasprave o istom predmetu završavat će po prethodnim scenarijima koje prema mnogim prognozama hrvatski narod neće doživjeti ni preživjeti. S kime će onda zagovarači budućih pregovora razgovarati, u ime koga, o čemu i za koga? Dakle, poslije boja kopljem u ledinu!

Nisu li nažalost sve ove zakulisne igre cilj zagovornika tihog genocida nad Hrvatima u BiH kojem treba samo izmisliti bezbolniji naziv?

Nadamo se da će u toj idućoj borbi Hrvata u BiH i hrvatska milijunska zajednica u SAD-u na idućim njihovim parlamentarnim i predsjedničkim izborima znati kome će povjeriti svoje glasove u interesu zaštite naroda svojih predaka.

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.