Znamo da ako Ruska Federacija (RF) izvrši invaziju na Ukrajinu, da bi se dodatno intenzivirale i njene aktivnosti na destabilizaciji Zapadnog Balkana (ZB), u smislu ruske potrebe za „aktiviranjem drugog fronta“. Štoviše, ako bi ruska intervencija bila uspješnija od prve, kada je anektirala Krim i stavila pod nadzor Donbas, to bi i na ZB-u ojačalo njenu podršku projektu „velike Srbije“, piše Tonči Mirić u novoj geopolitičkoj analizi za Narod.hr.
No, ako intervencija ne bi uspjela, to bi moglo značiti i početak kraja „ruskog novog buđenja u Europi“, ali ujedno i vraćanje Republike Srbije unutar svojih granica!
Geopolitički kontekst
U taj geopolitički kontekst predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić treba uklopiti kampanju za izbore koji ga čekaju početkom travnja 2022. godine.
Naime, građane Srbije prvog vikenda travnja očekuju redovni predsjednički i izbori za grad Beograd, ali i izvanredni izbori za republičku skupštinu. No, za razliku od prošlih izbora 2020., koje je veći dio oporbe u Srbiji bojkotirao – uz ocjenu da izborni uvjeti „nisu fer“, ovog puta su oporbenjaci najavili kandidature.
Glede tih okolnosti, čini se, da se Vučić odlučio za „radikalsku“ / četničku kampanju. Naime, očito je da Vučića program Srpske radikalne stranke (SRS) definira i objašnjava i pored toga što dio retorike nastoji promijeniti… Dakle, kampanja bi se temeljila na još intenzivnijem promicanju velikosrpskih ideja Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića, a što ćemo nastojati dokazati kroz više primjera, odnosno aktivnosti njegovih „šahovskih figura raspoređenih po regiji“!
Naime, gledajući s aspekta socijalne psihologije, stalnim generiranjem i raspirivanjem mržnje homogenizira se narod (biračko tijelo) i onda on kao takav traži „očinsku figuru vožda“ – kako bi se zaštitio od „prijetnji sa Zapada“!
*
Navijači Crvene Zvezde fašističkim pokličima vrijeđali bokeljskog Hrvata – svog novog vaterpolskog trenera
Mirko Vičević – novi trener Crvene zvezde, Kotoranin, Hrvat, predsjednik Hrvatskog građanskog društva u Boki, a angažiran je i u DPS-u (Đukanovićevoj stranci), najtrofejniji je crnogorski vaterpolista svih vremena i član Kuće slavnih.
No, vjerojatno upravo zbog svega toga, Zvezdini su ga navijači na prvoj utakmici – koju je vodio kao njihov novi trener, dočekali s transparentom „Šiptar, Hrvat, balija, nisu moja bratija“, uz skandiranje imena ratnog zločinca osuđenog za genocid u BiH – Ratka Mladića!
https://www.portalanalitika.me/clanak/navijaci-zvezde-fasistickim-poklicima-vrijedali-crnogorskog-trenera
Glede toga incidenta u Beogradu, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak, oglasio se na Twitteru lucidnim komentarom.
Naime, Čanak je istakao da ta utakmica nije smjela ni započeti – prije nego što se ukloni „transparent mržnje“, dodavši da ako bi netko i negodovao da bi ga u tom slučaju – osiguranje ili policija, trebali udaljiti s plivališta. Zaključivši potom da ukoliko to ne bi uspjelo, onda „jednostavno ne bi bilo utakmice a pošto tako nije učinjeno, u pitanju je sudioništvo vlasti u širenju međunacionalne mržnje“!
Dodik na seoskom veselju zapjevao stihove četničke pjesme koja slavi ubijanje Hrvata
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik se u nedjelju 6.2.2022. „dohvatio“ mikrofona tijekom posjete mjesnoj zajednici Bronzani Majdan, pored Banja Luke. Tamo je pjevajući, veličao zloglasnog četničkog vojvodu Manu Rokvića. Potrebno je naglasiti da je Rokvić „9. i 10. kolovoza 1941. godine predvodio organizirani napad četnika na područje rimokatoličke župe Krnjeuše u BiH (između Bihaća i Bos. Petrovca), koja je imala oko 2.500 stanovnika i koja je spaljena, pri čemu su četnici ubili 240 ljudi, mahom Hrvata“.
Indikativno je napomenuti i to da je SNSD na svom službenom Twitter profilu, kao komentar uz objavljeni video-snimak napisao – “’Ko pjeva zlo ne misli”!
*
I naravno, samo da ukažemo na kontinuitet mržnje – jer mržnja je gorivo koja pokreće izbore ali i ratove, i to kako prošle tako i buduće… Dakle, kao piše beogradski novinar Bojan Tončić za Al-Jazeeru, „nitko u Beogradu nije obilježio još jednu godišnjicu prvog masakra na sarajevskoj tržnici Markale, na kojoj je 5. veljače 1994. artiljerijskim projektilom ispaljenim s položaja velikosrpskih formacija ubijeno 68 civila, a ranjena su 144.
Za službenu je Srbiju taj događaj naizgled nevažan, knjiži se tek kao još jedan dokaz o tome kako su Bošnjaci ubijali sami sebe, ne bi li za zločine optužili nevine Srbe. Oni su, podsjetimo se, slavili vlastitu nevinost za sve zločine, ubojstva, ranjavanja, silovanja, paljevine i pljačku… kada je Međunarodni sud pravde u Haagu, konstatirao da Srbija nije počinila genocid – ‘samo’ što nije učinila sve da genocid spriječi“.
*
Sonja Biserko: Srbija i proces fašizacije
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji – Sonja Biserko (jedna od najboljih poznavatelja političke situacije u Srbiji i šire na ZB), je nedavno ustvrdila kako je eskalacija šovinističkih incidenata u Srbiji u funkciji revizije – onoga što se dešavalo ratnih devedesetih.
Ovdje ćemo te incidente sagledati i u sklopu predstojećih travanjskih izbora u Srbiji – u smislu „negativne sinergije“. Naime, čini se da je bit svega spomenutoga u tome da vladajući SNS, revizijom ratnih događaja iz 90-tih i induciranjem novih incidenata – nastoji pobijediti na idućim izborima, odnosno nastoji zadržati politički „status quo“ u Srbiji, te nastaviti s državnim projektom „velike Srbije“!
Dakle, Biserko je za Al Jazeeru Balkans ocijenila kako je nedavnim uhićenjem aktivista (studeni 2021.) koji se protive glorificiranju ratnih zločinaca, Srbija još dublje ušla u proces fašizacije (pri čemu je mislila na aktiviste koji su htjeli prebijeliti mural Ratka Mladića u Beogradu).
Dodala je i da je “eskalacija šovinističkih incidenata u Srbiji u tijeku – već neko vrijeme“, te da se „na neki način promovira teza da su Srbi bili jedina žrtva u tom ratu…, dok su Ratko Mladić i Radovan Karadžić glorificirani kao ljudi koji su zaslužni za ostvarenje RS/BiH, i da zaslužuju ne samo murale, nego i spomenike još dok su živi, i da budu u svim udžbenicima Srbije, kako bi se ta istina o njihovim aktivnostima 90-tih zadržala i širila što više”.
Podsjetila je i da se ratni zločinci u Srbiji ne pojavljuju samo na muralima, pojasnivši da “aktualna vlast nema ništa protiv tog beogradskog „zida“ s Mladićem jer i on spada u tu politiku revizionizma i glorificiranja ratnih zločinaca“. Dodala je i kako „to i nije prvi put da se zločinci nalaze na muralima, oni se nalaze u TV emisijama i predstavljaju mainstream liniju interpretacije ratova devedesetih”.
Dometnula je i da pokušaj vlasti ka izjednačavanju aktivista koji pokušavaju očistiti Beograd od murala – posvećenih ratnim zločincima i s druge strane, ekstremista koji ih crtaju – logična, jer su ekstremisti pod kontrolom vlasti.
Zaključivši kako o tome svjedoči činjenica da je ministar policije Aleksandar Vulin, nakon privođenja aktivistkinja, položio ružu ispod murala Mladiću, naglasivši da „on nije neki slučajni prolaznik, već ministar policije aktuelne vlasti“!
Ankete i aktivnosti „jednih i drugih“
Dosadašnja izborna istraživanja u Srbiji ukazuju na to kako su „male šanse” da se na izborima u Srbiji dogodi “preokret” i to unatoč okolnosti što srbijanske oporbene stranke još od 2012., kada je SNS došao na vlast, ukazuju na urušavanje izbornog procesa i vladavinu prava…
Dakle, usprkos tome što su odnedavno Milorad Dodik i „srbijanska agentura na sjeveru Kosova“ Radoičić, Veselinović i dr., pod američkim sankcijama, zatim unatoč okolnosti da su i “Vučićeve figure u Crnoj Gori“ premijer – Zdravko Krivokapić i predsjednik Skupštine – Aleksa Bečić smijenjeni, zahvaljujući tamošnjem „game changeru“ / potpredsjedniku vlade Dritanu Abazoviću, moguće je da će Vučićevo jahanje na velikosrpskom valu opet rezultirati pobjedom.
(Ovdje je u vezi Abazovića potrebno objasniti kako se, izgleda, Zapad – nakon 14 mjeseci neuspješnog rada prosrpske Krivokapićeve vlade a koja je uspostavljena u manastiru SPC-a u Ostrogu, na temelju prevage od 4 glasa „prozapadne“ Abazovćeve građanske stranke URA, uvjerio da CG velikosrbe „unatoč prozapadnom glumatanju“ nadziru ruski interesi, pa je ovih dana odlučio njegove glasove „prebaciti“ na suverenističku stranu i tako srušiti vladu!
U tom kontekstu ostaje otvoreno pitanje zašto je Zapad, uopće preko Abazovićeve URA-e poklonio vjeru CG velikosrbima na čelu s Krivokapićem i Aleksom Bečićem? Glede toga postoji i špekulacija / nagađanje da je „Vučiću u zamjenu za priznanje Kosova bila obećana CG, ali on svoj dio dogovora nije ‘odradio’“!?).
Boli gubitak vlasti? Mislite pozitivno: nikada je više nećete izgubiti. Jer je nećete ni dobiti
U tom se smislu, tj. u svrhu pobjede SNS-ovih kandidata na izborima, poduzimaju razne aktivnosti. Tako se počela dijeliti novčana pomoć tamošnjim mladima (od 18 do 29 g.) i umirovljenicima, odnosno prema RSE-u: „po riječima Vučića, novih, dodatnih, 100 eura bit će isplaćeno zainteresiranima poslije izbora“.
Zatim, ubrzava se primitak u srbijansko državljanstvo BiH Srbima. Radi se na predizbornom video-spotu Vučića s Novakom Đokovćem, s Xi Jinpingom, te vjerojatno i s Putinom. Također u cilju pridobivanja glasača, CG premijer Krivokapić, je doslovce par sati pred smjenu, promijenio Zakon o državljanstvu, kako bi više od 30.000 srbijanskih državljana koji u CG imaju nekretnine „napokon“ dobilo CG državljanstvo?!
Naravno u ovom se kontekstu mogu sagledati i intenzivirana posezanja, odnosno pokušaji krađe identiteta – Bunjevaca i Dubrovčana.
Atentat?
Nadalje, u sklopu predizborne kampanje, Vučić je nedavno ponovo izašao u javnost s pričom o atentatu, pri čemu je – kao mogućeg naručitelja, naznačio predsjednika Crne Gore – Milu Đukanovića.
No, glede te insinuacije, CG predsjednik mu nije ostao dužan, čak dapače, čini se da ga je ozbiljno uznemirio!
Naime, Đukanović je za Portal analitiku, izjavio da su „to Vučićeve gluposti i politikantske konstrukcije – koje odbacuje s podsmjehom i najdubljim prijezirom“. Naveo je i kako je očigledno da se Srbija približava izborima i da je vladajuća politika nezadovoljna iskustvom s nedavno održanog referenduma, te da je očito kako je potrebno napraviti novu mobilizaciju oko Vučićevog lika i djela „i naravno, tu je tema o atentatu uvijek zahvalna“.
Nadalje je Đukanović istakao kako navedena insinuacija „svjedoči i o nekoj posebnoj frustraciju koja postoji na medijsko-političkoj sceni Srbije prema CG i njenom predsjedniku države“.
Također, kao možda najvažniji aspekt teme oko atentata, Đukanović je apostrofirao kako u tome prepoznaje i određenu obavještajnu igru.
Naime, iznio je kako „nije nepoznato da iz određenih krugova, političkih i obavještajnih (misli na RF), koji nisu zadovoljni kvalitetom lojalnosti Srbije i njenog predsjednika, i koje (ti krugovi) stalno sumnjiče da bi Srbija u nekom kritičnom momentu mogla zalutati u EU, pa možda čak i u NATO, pokušavaju servirati ovakve konstrukcije, trudeći se da ga (Vučića) što više vežu za sebe“!
Milo Đukanović je svoj odgovor Vučiću zaključio, jasnom porukom, u smislu – da „mu netko očito želi skrenuti pažnju da bi i on mogao biti meta obojenih revolucija, te da mu opasnost prijeti sa zapadne strane i od podržavatelja euroatlantske politike na ZB“!
Naravno, moguće je da će ovaj Đukanovićev odgovor Vučić shvatiti i na posve drugačiji / suprotan način, tj. kao svojevrsno (rusko) upozorenje da mu prijeti „’preventivni državni udar’ kao u Bjelorusiji i Kazahstanu“, ako se odrekne savezništva s RF!
Ujedno, u ovom je sklopu zanimljivo istaći i da Viktora Orbana i Janeza Janšu čekaju izbori u travnju 2022. godine, te da se također radi o političarima koji su bliski Vladimiru Putinu!
MOGUĆI ZAKLJUČAK
Ako bi se zadnjim rečenicama trebali vratiti na naslov iz ovog uratka, odnosno na pitanje budućeg pobjednika srbijanskih izbora, odgovor bi bio „pozitivan za SNS“. Dakle, mišljenja smo da će Aleksandar Vučić dobiti izbore upravo „zahvaljujući“ kampanji raspirivanja mržnje – protiv svojih susjeda Hrvata, Crnogoraca, Bošnjaka, Albanca i dr., te revizijom „onoga što se događalo devedesetih“!
Naime, ne očekujemo udar na Vučića ni sa Zapada, ni sa Istoka, tako da ključno pitanja za Srbiju ostaje – koliko se još dugo ona može pogoniti na fenomenu mržnje?
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
