U Kovčevski Rog su krajem svibnja i početkom lipnja 1945. godine dovedene žrtve iz Bleiburga. Iste se godine ondje odvio najveći genocid nad hrvatskim narodom. Likvidacije nisu bile nužno zlo, greška ili likvidacije suradnika okupatora. To je bio planirani genocid protiv čovječanstva u ime ideologije, u ime komunističke revolucije.
13. svibnja Tito je britanskom ambasadoru izrazio žaljenje, što od saveznika, osim Sovjetskog Saveza, do tada nije dobio odgovor za uspostavljanje Jugoslavenske okupacijske zone u Austriji prema noti Jugoslavije od 2. travnja 1945. godine. Britanska je vlada ostala pri svojem zahtjevu od 12. svibnja 1945. godine i od Tita tražila da izda naređenje partizanima da se smjesta povuku s teritorija Austrije na Jugoslavensku stranu, podrazumijevajući granicu s Austrijom od 1937. godine.
17. svibnja 1945. godine Tito i predsjednik Slovenske vlade Boris Kidrič, dobivaju telegram iz Klagenfurta o održanoj antifašističkoj konferenciji koja je izabrala Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Korušku. U izboru je sudjelovalo 280 delegata. Za predsjednika je izabran dr. France Petek. Konferencija je izglasala deklaraciju kojom odbacuje Landesregierung – vladu koju su smatrali pronacističkom (vlada Koruške) i pozvali narod na borbu protiv ostataka nacizma i priključivanje Koruške Titovoj Jugoslaviji.
Tito tu deklaraciju nije komentirao, još manje uvažio. Svoju je odluku donio 19.svibnja 1945. godine. Tog dana je odgovorio na telegram britanske vlade od 17. svibnja 1945. godine, navodeći da je Vlada Demokratske Federativne Jugoslavije izdala naredbu jedinicama Jugoslavenske armije, da se povuku iz Koruške na predratnu graničnu liniju. Nadalje Tito u tom odgovoru navodi, kako je na taj način udovoljeno savezničkim željama. Posebno naglašava kako povlačenje Jugoslavenske vojske ovisi o prebacivanju ratnog plijena.
Toga dana u 08:00 h, kada je Titov telegram predan Britancima iz stožera 26. partizanske divizije, u stožer odreda na Koruškoj stigao je vojni telegram u kojemu je pisalo: »Naša vlada odlučila je, da iz Koruške povuče naše trupe na staru granicu, s tim, da se izvuče ratni materijal i zarobljenike.«
Engleska vojska pristaje na predaju zarobljenika i ratnog materijala. Započeo je križni put hrvatskog naroda.
Likvidatorski dragovoljci
Prema svjedočenjima u Kočevskom Rogu, likvidirano je oko 40.000 Hrvata, oko 5.000 slovenskih domobrana i nekoliko tisuća Srba i pripadnika drugih narodnosti. Dovodili su ih iz Bleiburga preko Jesenica u logor Šentvid kod Ljubljane. U tom logoru razvrstavali su ih po narodnostima i u tri posebne kategorije u A, B i C. Svrstavanje u B. i C. kategoriju značilo bi smrt. Poslije toga su ih vlakovima odvozili u Kočevje. Prema nekim saznanjima prevozili su oko 8 tisuća osoba dnevno. Sa željezničke stanice odvodili su ih na područje Kočevskog Roga gdje su noću obavljali likvidacije sve do sredine lipnja 1945. godine.
Kočevski Rog su izabrali zbog poznavanja terena. Na tom području u ratu je bilo sjedište Glavnog stožera NOV Slovenije, rukovodstvo Oslobodilačke fronte i vrh CK komunističke partije Slovenije. Sjedište je bilo u Bazi 20.
Likvidacije su vršili dragovoljci 11. Dalmatinske brigade, 26. Dalmatinske divizije Jugoslavenske armije. U drugoj polovini svibnja 1945. godine u tu jedinicu došla je povjerenica Milja (Milka Planinc) i tražila je dragovoljce za likvidacije »bandita«. Obećala je velike nagrade, odlikovanja a potom dragovoljce odvela u Kočevski Rog. Danas znamo, da joj je desna ruka bio Simo Dubaić. U Kočevju su pripadnike dragovoljaca 11. dalmatinske brigade dočekali slovenski partizani koji su ih razvozili u teško dostupna područja puna prirodnih jama. O tome je mnogo u hrvatskom slovu pisao istraživač Zoran Božić. Posebno o Milki Planinc, kao sotonskoj povjerenici.
Sotonska povjerenica
“Ona je bila obdarena maštom sotonskog stručnjaka za mučenje i ubijanje ljudi. Ona je masovne likvidacije pretvorila u sotonsko ubijanje.”, piše Zoran Božić.
Povjerenica Milja, napisao je Zoran Božić prema izjavi dragovoljca 11. dalmatinske brigade, partizana Jure, je živim žrtvama zabijala čavao u glavu i pri tome govorila: »Da li sam ti konačno izbila iz glave Nezavisnu Hrvatsku državu?« Drugi njen specijalitet se zvao slano hrvatsko srce. Nakon četiri jaka udaraca sjekirom u području prsa u obliku četverokuta, izvukla bi srce i vukla ga po podu.
Odlikovanja za likvidatore u Kočevskom Rogu
Rekorder likvidator u Kočevskom Rogu bio je Ante Čepić, Hrvat iz Makarske, likvidirao je 3.800 Hrvata. Drugi na listi likvidatora sa 3.000 žrtava bio je Ljubo Periša iz Šibenika.Treće mjesto zauzeo je Ado Dragić, likvidirao je 2200 nesretnika. Nikola Marić iz Boke Kotorske i povjerenica Milja (Milka Planinc), našli su se na četvrtom i petom mjestu. Ljubo Periša svoj životni put je završio u Novom Sadu, ubio je svoju djecu, ženu i sebe.
Svi likvidatori 11. Dalmatinske brigade su poslije likvidacija nagradno dva tjedna boravili na Bledu.
Slovensko Društvo za obilježavanje stratišta, koje je tada vodio g. Janez Perme, je 1992. godine u Kočevskom Rogu postavilo 14. skulptura kao spomenik stradalim žrtvama na Kočevskom Rogu.
Društvo za obilježavanje stratišta je 2015. imenu dodala i ime Huda Jama koja je kao samostalna pravna osoba registrirana i u Hrvatskoj. Predsjednik Društva Huda Jama u Zagrebu je gospodin Roman Leljak.
Danas su spomenici na Kovčevskom Rogu u slabom stanju. Društvo Huda Jama Zagreb je svojim posjetom Kočevskom Rogu 09.04.2017. započelo s realizacijom svog programa o obnovi svih 14 skulptura do kraja 2017. godine. Početak radova predviđa se za drugi tjedan u svibnju.
Svi koji mogu i žele financijski pomoći udruzi, to mogu učini uplatom sredstava na račun Društva Huda Jama:
Privredna banka Zagreb, Društvo Huda Jama, OIB:80147344409, IBAN: HR4623400091170014856, SWIFT code: PBZGHR2X, s napomenom: za Kočevski Rog.
Sve vas pozivamo na Sv. Misu za žrtve u Kočevskom Rogu koja će se održati 03.06.2017. u 11.00 sati kod najvećeg stratišta, jama pod Krenom. Misa će se služiti na slovenskom jeziku. Pronađimo malo vremena, otiđimo u Kočevski Rog i uveličajmo ovo misno slavlje. To je najmanje što možemo učiniti za sve nevine žrtve ovog stratišta, a posebice za 40 0000 stradalih Hrvata.
Informacije za dolazak na misu možete dobiti na sljedeći broj telefona: 099 6880366 – Roman Leljak i Društvo Huda Jama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
