Najava kako će se mijenjati imena ulica u gradu Zagrebu na inicijativu nove gradske Uprave izazvala je pravu političku buru i otvaranje starih ideoloških prijepora ljevice i desnice. Svoju ulicu mogla bi dobiti Milka Planinc nekadašnja predsjednica jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća. Upravo ona je poznata kao progonitelj Hrvatskih proljećara 70-ih godina. O ovoj vrućoj temi na HTV-u govorio je Ivan Zvonimir Čičak, utemeljiteljem Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava i jedan od prvaka Hrvatskog proljeća.
Rekao je da ga nije iznenadila inicijativa platforme Možemo u Zagrebu koja provodi “deustašizaciju” naziva nekih imena na području grada i namjere da neki bivši komunistički lideri dobiju svoje ulice.
>UiO i Matica hrvatska izborili su reviziju presude Filipu Lukasu, čiju ulicu u Zagrebu Tomašević želi preimenovati
>Milka Planinc može, Stepinac i Kuharić – ne? Zagreb nema niti jedne ulice posvećene svojim slavnim nadbiskupima
– Ono što ja stalno ponavljam – ono što sebe naziva zelenim, već je postalo crvenim. Kao paradajz. Na koncu posmeđi, pocrni. Ovo što se događa u Zagrebu je posljedica jednog političkog programa koji oni imaju. Malo me iznenadio “neoprez” da su odmah išli s Milkom Planinc, ali mislim da će nastaviti s guranjem komunističkih imena, rekao je.
>Možemo želi ulicu u Zagrebu nazvati po Milki Planinc, Titovoj miljenici i ženi čije se ime veže za Kočevski rog
Upitan da komentira dosljednost Možemo i zeleno lijeve koalicije koja je to i najavljivala u predizbornoj kampanji, rekao je da se onda “ne bi trebali pozivati stalno na svoju europsku orijentaciju”.
– Oni su protiv ideje ljudskih prava, oni su protiv europske orijentacije jer svi dokumenti Vijeća Europe i Europske unije govore upravo obrnuto. Svi znakovi koji podsjećaju na fašizam i na komunizam trebaju se maknuti s ulica, naglasio je.
Govorio je o Milki Planinc.
– Ona je isplivala na površinu kao jedan partijski aparatčik, 1971. godine. Mene iznenađuje da u komentarima u medijima o njoj govore nestručni novinari kao o simbolu vožnje auta, par-nepar, spominju da nije bilo deterdženta. Ono glavno što označava njezin lik i djelo su političke karakteristike. Prije svega za njom se vuče trag, prema svjedočenju njezinih boračkih kolega. Ona je bila politički komesar dalmatinske brigade koja je na Kočevskom rogu izabrala 90 vojnika koji su ubijali zarobljenike. Prije toga bi sve žene silovali i ubili djecu. Simo Dubajić bio je jedan od šefova tamo koji je tome svjedočio. Simo Dubajić je, zanimljivo, doživio preobraćenje i nije htio 1991. sudjelovati u pobuni protiv hrvatskih vlasti. On je prvi čovjek koji je Tuđmanu čestitao izbor. On se obratio na kršćanstvo, čuvao ovce i čitao Bibliju. A inače je bio filmski radnik jedno vrijeme, rekao je Čičak.
– Što se tiče 1971. Planinc je isplivala na čelo partije i vodila je politiku u kojoj je naprosto zatirala Hrvatsko proljeće. Zabranila je Maticu hrvatsku. Počeli su progoni u Društvu novinara, Društvu filmskih radnika, kulturnih institucija. Zabranjeni su časopisi, pojedine institucije, naglasio je.
