Miliša: Neznanje, oholost i glupost

Neznanje, glupost i arogancija su pojmovi i pojavnosti između kojih postoji visok stupanj povezanosti. To je sve učestalija trijada zla. Glupost je odavna postala kolektivna pojava. Einstein razliku između gluposti i genijalnosti vidi u tome što “genijalnost ima svoje granice”. Oni koji imaju oskudna znanja se ponašaju kao da imaju odgovore na sva pitanja.

Neznanje

Nitko nije “sveznadar”, pa neznanje po sebi ne predstavlja problem. Svjestan izostanak vlastitog neznanja se kompenzira znatiželjom, timskim radom, interdisciplinarnim pristupom, permanentnim učenjem…

Oni koji se ne mogu pohvaliti svojim znanjem toga nisu svjesni i ne žele korigirati svoje stavove. Ovo opisuje tzv. Dunning-Krugerov efekt otkrivajući subjektivnu pristranost osoba s niskom razinom znanja.

Takvi precjenjuju svoja znanja i sposobnosti, dok oni s višom i visokom razinom znanja podcjenjuju vlastita znanja pa ustuknu pred onima koji nemaju minimum samokritičnosti.

Oholost

Bahati tipovi druge podcjenjuju, a sebe precjenjuju Misle da sve znaju, a njihovo znanje je površno ili “plitko”. Relativiziraju autoritete. Odbijaju kritički dijalog. Na različite načine ponižavaju druge.

Austrijski filozof Karl Popper poručuje: “Tolerantni ljudi ne smiju tolerirati netolerantne jer bi to dovelo do uništenja tolerantnog društva”. Takve osobe stvaraju odnos: “Ja vrijedim – ti ne vrijediš.” Drugi im trebaju da održavaju samodopadljivost. Sebe precjenjuju a druge podcjenjuju.

Smatraju se superiornima u svemu. Njih se treba kloniti. Slijedom toga ovdje vrijedi spomenuti misao nepoznata autora: “Kad bi neki ljudi skočili s visine svoga ega na visinu svoje inteligencije, poginuli bi.” Svoju nametljivost smatraju odlučnošću, a svoju bahatost predstavljaju kao neustrašivost. “Od krize je nepodnošljivija bahatost i samovolja vlastodržaca.” (Jasmina Popović)

>Miliša: Kada kompromis postaje kompromitiranje?

Glupost i budale

Glupošću se potvrđuje u ono što se vjeruje, pa se odbacuju istine, druga mišljenja ili znanja drugih. Nelson Mandela je upozorio: “Budale se množe kada mudri ljudi šute. Ljudska pamet je ograničena. Glupost nije”.

U zabludi su oni koji misle da glupost znači izostanak inteligencije. Visokointeligentni ljudi priznaju da su ih u životu obilježile razne gluposti. Glupost je posljedica svjesnog odbijanja racionalnih objašnjenja. Glupost treba tretirati kao kolektivnu pojavnost. Glupost odbija dokaze i razumna objašnjenja, jer budale ne sumnjaju u svoja uvjerenja.

Budale u općoj populaciji dominiraju. Sve, ili gotovo sve relativiziraju i obezvrjeđuju. Pričaju o svemu i svačemu, a nemaju specifična znanja ni kompetencije. Ničemu se predano na (pre)daju. Za takve se kaže da mlate praznu slamu, ali rado daju savjete. Odbacuju argumentacije stručnjaka i šire defetizam. traže da ih se cijeni, a sve obezvrjeđuju.

Glupost (često u sprezi s politikom) obezvređuje struku, autoritete, znanja. Nemoralni političar na visokom položaju i respektabilnim znanjem će napraviti nemjerljivo veću štetu nego nepošteni glupani. Takvi vjeruju informacijama “dr Gugla”, a ne drugim izvorima informacija. Zabrinjavajuće j da su najviše mladi okrenuti tzv. društvenim mrežama. Henry Miller upozorava da s “mladošću ide neznanje, glupost i arogancija.”

Intelektualci, mudri ljudi i glupi

Istinski intelektualci odvode nas izvan utvrda “poznatog”. To su pristupačni ljudi koji nisu oholi. Takvi su svjesni vlastitih ograničenja i relativnosti znanja. Jedna arapska poslovica kaže: “Jedan dan u životu mudrog čovjeka vrijedi kao cijeli život budale”. Mudar čovjek nije isključiv. On “preispituje tuđa mišljenja jer preispituje i svoja, dok glupan to čini jer se razlikuju od njegovih” (Leo Stein).

Pravi intelektualci se opiru konačnim odgovorima otvarajući ključna pitanja: “Što se podrazumijeva pod znanjem? Kako nastaje znanje i kako postaje validno? Kako se znanje prenosi i reproducira?

U svojoj knjizi Struktura znanstvenih revolucija Thomas Kuhn, pisao je da svaka nova paradigma napušta stare “činjenice” formirajući nove “znanstvene istine”, dok i nju ne potisnu nova otkrića – spoznaje.

Kuhn ovo obrazlaže stavom da činjenica koja je razumljiva u okviru jedne teorije nije ista (činjenica) kada se sagleda iz druge (znanstvene) paradigme i/ili perspektive. “Znanost je organizirano znanje. Mudrost je organizirani život.” (I. Kant)

Paul Liessman knjizi Teorija neobrazovanosti upozorava: “Dok se s jedne strane znanje prodaje kao resurs budućnosti, o čemu svjedoči metafora o eksploziji znanja, dotle s druge strane opće znanje opada.”

Znanje se ne cijeni

Jedan od glavnih razloga je činjenica da znanje nije trend ni statusni simbol. U takvom ozračju se “nečije neznanje pokazivalo jednako vrijedno koliko i protivnikovo znanje” (Isaac Asimov).

Ravnateljica Medicinske škole Anita Basioli u Zadru na kraju ove školske godine je časno i hrabro stala u obranu principijelnosti, autoriteta i znanja. Naime, petnaestak učenika u toj školi je izgubilo godinu, pa su neki od roditelja te djece upućivali prijetnje ravnateljici i profesorima.

Ravnateljica je na portalu Antena – Zadar postala pozitivac tjedna. Evo kako je uredništvo tog portala to argumentiralo: “Obrazovanje i znanje u našoj zemlji srozani su do razine dekadencije. Ovakav čin ravnateljice bio bi u normalnoj zemlji sasvim očekivan.

No, u Hrvatskoj je to nažalost čin hrabrosti – u zemlji gdje mnogi roditelji, umjesto da razgovaraju i usmjeravaju svoju djecu, oni ih brane i zastupaju u životnim “krivinama”. Bravo ravnateljice!

Glupost se ne krije nego poštuje

Sarajevski mladi prof. dr. Almir Badnjević je jedan od najcitiranijih znanstvenika u svijetu.

Evo što je jednom rekao: “Nekada je učeni čovjek bio svjetionik u magli neznanja. Danas je neznanje izgubilo stid i proglasio glasom naroda. U vremenu kad su mišljenja zamijenila znanje. a buka utišala razum, više nije problem što ljudi ne znaju. Problem je što ne žele da znaju. Ako govoriš istinu nisi fleksibilan, ako znaš “arogantan si”. Više nije stvar tko zna već kome se vjeruje. A vjeruje se onome tko ne traži trud, tko ne postavlja pitanja, tko je neopterećen znanjem. Zato živimo u najopasnijem vremenu, vremenu kada se glupost više ne krije nego se poštuje.”

Takvi ne vide ono što ne žele vidjeti. Nastavnici bez inventivnosti ne uvažavaju kritičko mišljenje, moćnici ga osuđuju, zabranjuju, a budale izvrgavaju javnom ruglu.

Neznanje, glupost i arogancija – trijada zla

Neznanje, glupost i arogancija su usko povezani. To su pojmovi i pojavnosti između kojih postoji visok stupanj povezanosti.

Sve je sve učestalija ta trijada zla.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr