Miliša: Kada kompromis postaje kompromitiranje?

U svakodnevnom životu kompromis je podrazumijevajući odnos u komunikaciji. Ishodi kompromisa su efikasniji i zadovoljavajući kod sklapanja raznih ugovora, u rzamjeni dobraa, poslovnim odnosima, a što su akteri dogovora u intimnijim odnosima ili u krvnom srodstvu kompromis često sa ima obilježja kompromitiranja. Piše to Zlatko Miliša.

Bilo da se radi o obitelji, partnerstvu, poslu ili prijateljstvu, poželjan tip kompromisnog odnosa podrazumijeva uzajamno poštovanje, spremnost na korekciju svih stavova, uvjerenja, zahtijeva…. U zabludi su oni koji misle da je kompromis najbolje sredstvo kod rješavanja međuljudskih odnosa.

Kada pristajemo na sve uvjete druge strane to nas udaljava od dostojanstva, a što je primjer samokompromitiranja.

Ograničenosti kompromisa

Stephen Covey u knjizi “Sedam navika uspješnih ljudi najbolje je prvi objasnio frustrirajuće situacije u kompromisnim odnosima:”Izbjegavanje sukoba ili prilagođavanje vodi povlačenju jedne strane. Onaj tko se bezuvjetno prilagođava u zadovoljavanju potreba ili interesa jedne stane, (p)ostaje gubitnik. Kompromis je položaj polupobjednika/polugubitnika. Napraviti kompromis znači smanjiti gubitak nagodbom kojom dobivamo dio onoga što želimo. Time dobivamo privremeno olakšanje.” (Covey)

Kompromis ne rješava trajno nesuglasice jer dolazi iz nagodbe. Suradnju Covey stavlja u relaciju “pobjednik/pobjednik” za obje strane. U tome tipu suradnje postoji ravnoteža hrabrosti i obzira, “hrabrosti da se borimo za vlastita uvjerenja i obzira prema uvjerenjima drugih”.

>Miliša: Nema prijateljstva djece i roditelja niti učenika i profesora

Kompromis u ljubavi

Neki smatraju da je prava ljubav uvijek slijepa ili da se veza među parovima stvara od kompromisa do ljubavi, a neki krenu od ljubavi do kompromisa. Mnogi traže da ih druga strana usreći i imaju jednosmjerna očekivanja. Iris Tarbuk u knjizi “Srodne duše” zaključuje: “Kada je ljubav prava, od partnera ne tražiš ništa.”

Osoba sklona stalnim kompromisima postaje asimilirana. Odustaje od svoga ja. “Ako ja podređujem drugoga sebi ili on pokorava mene, onda obojica gubimo mogućnost da rastemo kao ljudi” (Jaspers).

Mehanizmi obrane kompromisa od kompromitiranja

Prije svakog kompromisa moramo definirati minimalne zahtjeve To je potrebno da bi duga strana znala od čega nećemo odstupati. Prije svakog dogovorenog kompromisa moramo iskazati svoje minimalne zahtjeve. To je potrebno da se zna od čega nećemo odustati.

U poželjno obliku kompromisa to znači: „Spreman sam popustiti jer mi je naš odnos važan, ali neću pristati na nešto što me povređuje ili ponižava.”

U kompromisu bi obje strane trebale djelomično popuštati, zadržavajući svoje dostojanstvo i granice. Kompromitacija nastaje kada popuštamo nauštrb svojih temeljnih uvjerenja i vrijednosti.

>Miliša: Kako se osloboditi pritisaka od krvnog srodstva

Kompromitiranje

Kada nas netko uvjeri da se prilagodimo, a to se kosi s našim životnim načelima, onda to nije kompromis nego vlastito kompromitiranje. “Bolje biti omražen zbog onoga što jesmo, nego biti voljen zbog onoga što nismo” (André Gide). Ne znamo što će se sve dogoditi u našemu životu, ali je važnije da sami odlučujemo kako se postavljamo pred ljudima, situacijama i događajima.

Kada ste netko kompromitira bezuvjetnim prilagođavanjem interesima duge srane umanjuje osobno dostojanstvo i uvjerenja. Kompromis tada nastaje zbog straha o moći druge strane, tj. straha od napuštanja. Takva osoba izbjegava sukobe te sve čini da zadrži odnos koji je sve samo ne “zdrav”. Druga strana zna za manjak (vašeg) samopuzdanja, sklonost popuštanju i to će ponavljati ucjenama i pasivnom agresijom.

Ovakve situacije su najčešće u brakorazodnim parnicama. Manipulativna osoba je, još dok su bili u braku, naučila drugu stranu da „ljubav treba zaslužiti” pa i nakon razvoda djecom manipulira. U takvim slučajevima krajnje popustljivoj osobi “lažni mir” postaje važniji od vlastitog dostojanstva. Osoba pristaje na kompromitiranje jer pristaje na nešto što ne zadovoljava minimum njene životne filozofije.

U ljubavnim vezama je to relativno česta pojava kada je jedna strana ovisna o drugoj. Zato Carl Gustav Jung savjetuje da otpustimo iz svojih života one koje nije moguće zadržati i koji nepovratno odlaze. „Ne zadržavajte nekoga tko vas ostavlja..” Jung dodaje da takve što prije otpustimo iz života, jer “svaki odlazak otvara prostor za novi početak”.

Seksting – novi oblik kompromitacije među mladima

Među mladima je sve popularniji “seksting”- mobilna interakcija kojom dobivaju, prosljeđuju ili šalju seksualno sugestivne i/ili eksplicitne sadržaje. Kada to prakticiraju ne razmišljaju o posljedicama, niti su razgovarali o kompromisima u intimnim odnosima. Kompromitiranoj stani je na početku veze bilo važno udovoljiti svim zahtjevima partnera.

Kod prekida veza, onda, njihovi bivši dečko šalje drugima snimke njihovih intimnih odnosa, sve kako bi ponizio (bivšu) djevojku. Psihologinja Ana Karlović savjetuje: “Ključno je da njegujemo temeljne ljudske vrijednosti kao što su humanost, dostojanstvo, integritet, suosjećanje i da ih ne prodajemo za jeftinu zabavu. To možemo postići odbijanjem sudjelovanja u nečijem javnom ponižavanju.”

>Miliša: Zašto su neprihvatljive generalizacije o mladima?

Zaključno

U krivu su oni koji vide samo poželjne aspekte kompromisa, kao što su u zabludi svi oni koji misle da je kompromis najbolje sredstvo kod rješavanja međuljudskih odnosa. Ostvariti kompromis znači smanjiti gubitak “nagodbom kojom dobivamo dio onoga što želimo. Time se dobiva privremeno olakšanje.” (Covey) I konačno, kompromis je učinkovitiji u pragmatičnim i profesionalnim odnosima, a postaje znatno teže ostvariv u intimnim ili ljubavnim odnosima, kada su posljedice kompromitiranja znaju biti pogubne.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr