Izgubljen u vrtlogu digitalnog doba, gdje srce svijeta pulsira u ritmu algoritma, a istina se gubi u buci društvenih mreža, današnji se čovjek nužno mora pitati je li to što gleda doista prirodan zaključak naše racionalne, tehnološke civilizacije? Ujeda li zmija razuma nužno svoj vlastiti rep? Svijet koji stvaramo ne nudi sliku jasnoće i razgovjetnosti, već je više poput starog, prašnjavog zrcala koje odbija nacrtati jasnu sliku. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
Cijepljeni od razuma
Optimizam ideje čovjekova ovladavanja svijetom, od velikih znanstvenih otkrića do današnje umjetne inteligencije, kao da je u međuvremenu nestao. Postali smo robovima vlastita uvjerenja kako silogizam i formula rješavaju svaki problem.
Koronakriza nam je pokazala naličje povjerenja u znanost – cjepivo protiv korone, na kraju, nismo dobili, ali smo zato, pod znanstvenim pokrićem, svi uspješno cijepljeni od razuma.
Od tog ludila beskrajnog povjerenja u razum kao da nema odmorišta ni utočišta. Crkve i hramovi danas zjape prazni, jer smo izumjeli čak i nova svetišta – bilo da se radi o ideologijama koje obećavaju spas, fanatičnom povjerenju u tehnologiju koja će sve obavljati umjesto nas ili u banalnosti selfija, te iluzije samokreacije, koji kliče: “Ecce homo!”
Čovjek razuma danas je u vječnom bijegu od sebe sama.
>Ristić: Iran i Trumpova opsesija Kinom
Bolest modernog čovjeka
To je bolest modernog čovjeka. Stari nisu imali takav problem. Kršćanski bog, recimo, nije bio nikakav branitelj razuma. “Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?”, govorio je sveti Pavle. Ni bogovi antike nisu bili naklonjeni obrani razuma.
Ideju grčke tragične mudrosti ne možemo shvatiti ako ne razumijemo ovo temeljno nepovjerenje razum. Uostalom, tragični junak je netko tko se uporno drži razuma, ali zato uvijek nužno strada.
Pritom, svijet pred kojim su stajali ljudi antike nije bio ništa manje kompleksan od našeg.
Problemi koje su rješavali bili su isti kao i oni koji nas danas muče, ali oni nisu slavili razum i njegova rješenja poput kakvog boga. U stvari, razum je često bio smatran preprekom za razumijevanje boga. Razumijevanje boga je počinjalo tek onda kad bismo shvatili da bog ima razloge koji se razlikuju od ljudskih razloga.
>Ristić: Društvo se od bankrota može oporaviti, ali od zamjene stanovništva oporavka nema
Bog ima svoje puteve
Bog ima svoje puteve, dok ljudi imaju svoje, a čovjekov svijet se pružao na razmeđama tih puteva. Nije to bila samo predstava o tome da hiroviti bogovi upravljaju našom sudbinom, već osjećaj kako našu sudbinu određuje još nešto, mimo naših racionalnih odluka, nešto što ne možemo kontrolirati, što su oni nazivali sudbinom. Za razliku od tragičnog junaka koji se opire sudbini, pravi junak je bio onaj tko bi se pokorio odlukama sudbine.
Kroz veći dio povijesti čovječanstva mudrošću se smatralo prihvaćanje kako je svijet misterij koji ne možemo do kraja spoznati, a čovjek upitnik koji stoji pred tim misterijem. Takvo prihvaćanje nije značilo razumijevanje, a još manje ovladavanje tim svijetom.
>Ristić: Svi ratovi počnu kao Blitzkrieg, pa se otegnu
Vjera je visoko iznad razuma
Prihvaćanje misterija bilo je ključ mudrosti. Vjera je stajala visoko iznad razuma. Starima je puno lakše bilo prihvatiti “ludilo” Kristova života i njegova nauka.
I tu vjerojatno leži najveća teškoća kada danas ljudi pokušavaju nadvladati “ludilo razuma” okretanjem vjeri – jednostavno smo izgubili osjećaj za svijet koji postoji oknkraj razuma, osjećaj za misterij koji obavija naš svijet.
Odgajani smo u svijetu u kojem je obožavanje razuma značilo isključivanje misterija. Misterij je za nas nešto iracionalno, nešto što treba riješiti matematički formula ili algoritam.
Danas čak i vjeru pokušavamo obuhvatiti razumom i za nju pronaći algoritam, što je apsurd, koji je i glavni razlog koji je izbrisao boga iz srca ljudi, a ljude otjerao od crkve. Ako kršćani danas žele obnoviti svoju vjeru i napuniti crkve, prvo se moraju suočiti i obračunati s činjenicom da je razum jedini bog današnjeg svijeta. Rušenje tog boga je zadatak generacija koje dolaze kako bi se napravilo mjesto Bogu, a životu povratilo misterij i čudesnost.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.