Chris Slootweg, profesor kemije sa sveučilišta u Amsterdamu, u časopisu ”Nature Reviews Chemistry” objavio je komentar pod naslovom ”Moderna je kemija smeće” (Nat. Rev. Chem. 2023, 7, 593). Tom je kritikom želio upozoriti da se kemija pretvara u poligon na kojem se materija deformira i pretvara u otpad.
Sintetski i organski kemičari sudjeluju u hiperprodukciji nepotrebnih i otrovnih kemikalija. Slootweg to opisuje kao nasilje nad okolišem: ”S industrijskom smo revolucijom stekli naviku eksploatacije ograničenih sirovina pretvarajući ih u korisne proizvode, ali prema linearnom pristupu: uzmi, napravi, baci”, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
>Valerije Vrček: Kemikalije zaštitnih maski
Glava u digestoru
Slootweg je posebno alergičan na kemičare koji oduševljeno (i naivno) proizvode nove molekulske entitete, kemijske plagijate ili egzotične strukture. ”Da, zabavno je i ugodno stvarati estetski privlačne molekule, ali zar ne bi uzbudljivije bilo kada bi ta otkrića bila svrhovitija?”
Stoga Slootweg, poznati kemičar s uglednog instituta ”Van’t Hoff”, poručuje svojoj ”braći po oružju” da prošire vidike i da izvuku svoje glave iz trogrlih tikvica i digestora. Jer velik dio kemijskih izuma, proizvoda i patenata završava u okolišu kao smeće. Moderna je kemija postala skupa i prljava, a prigovori tomu nisu kemofobija, nego kritika neosmišljenoga razvoja.
Zelena kemija
Fokusiranje, pa i ovisnost o sintezi novih i novih molekula i materijala ne opravdava ugledno mjesto kemijskim disciplinama u današnjem svijetu. Bhopal i Cuyahoga, kemijske kaljuže, oštećenja okoliša i prirode, poput ozonskih rupa i poremećene bioraznolikosti, vidljive su i mjerljive posljedice kemijske revolucije. Slootweg smatra da je oblikovanje i proizvodnja kemikalija koje onečišćuju okoliš – etički problem.
Već dvadesetak godina sudjeluje u pokušajima da popravi dojam o kemiji, ali, kako kaže, uspjeh je slab. Zelena i održiva kemija, oblikovanje korisnih, sigurnih i ponovno uporabljivih kemikalija samo su akademski projekt.
>Prof. Valerije Vrček: Je li reciklaža plastike uopće moguća?
”Me too chemistry”
Broj pripravaka novih ”cool” molekula i ”supermaterijala” eksplodirao je s masovnim ulaskom kemičara iz istočnih zemalja, posebice Kine, u svjetsku znanstvenu arenu. Njihove vještine kopiranja, repeticija i analognih reprodukcija iznadprosječne su ili vrhunske, što je, u laboratorijima za organsku sintezu, dovelo do erupcije novih, sličnih ili defektnih molekulskih replika.
U nedostatku maštovitosti mnogi su kemičari Zapada prihvatili imitacijsku kemiju i započeli piliti granu na kojoj sjede. Upravo prema riječima Bertolta Brechta: ”Otpilili su grane na kojima su sjedili, iznemogli od vike kako se moglo piliti brže, i padali s treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu, tresli su glavama pileći, i pilili dalje” (Egzil III).
Nasilje suvišnoga
Bjesomučna produkcija, ”štampanje i štancanje”, novih kemikalija pretvara kemičare u filateliste odnosno, prema riječima fizičara Ernesta Rutherforda, u ”sakupljače maraka”. Kolekcije novih molekula pak nasilje su suvišnoga nad društvom i okolišem, nešto poput napornih i nepotrebnih aplikacija na pametnim telefonima. Zanimljivo je da Slootweg nije prvi koji s pozicije vrsnoga kemičara upozorava na besmisleni arsenal novih molekula i novih sintetskih postupaka.
Početkom ovoga tisućljeća francuski je kemičar Pierre Laszlo među prvima upozorio na etički problem kemijske sinteze. U časopisu za filozofiju kemije on tvrdi da je inflacija kemikalija posljedica retardiranoga procesa u kemijskim znanostima koji je mnogim znanstvenicima poremetio shvaćanje inovativnosti, originalnosti i kreativnosti (HYLE 2001, 7, 125). Proizvod kemije više nije doprinos shvaćanju materijalnoga svijeta koji nas okružuje, a sintetski laboratorij nije prostor otkrića i razumijevanja, nego je pretvoren u tvornicu analoga i artefakata.
Etika kemijske sinteze
U radu pod naslovom ”Etika kemijske sinteze” Laszlo tvrdi da je temeljni problem proliferacije kemikalija – poremećaj moralnoga kompasa. Znanstvenici koji su potpisali društveni dogovor prema kojem se obvezuju biti originalni i kreativni prekršili su obećanja, a kemiju pretvorili u vlastiti biznis ili sebično iživljavanje.
Laszlo ih, baš poput Slootwega, podsjeća da im društvo omogućuje zaštitu od siromaštva, povlasticu slobode istraživanja i posao u kojem uživaju te bi oni, kemičari, zauzvrat, trebali obogatili ljude razumijevanjem svijeta oko nas.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.