Mnogim vjernicima sasvim sigurno nije svejedno jesu li cjepiva protiv koronavirusa proizvedena uz pomoć linija matičnih stanica uzetih od tijela abortirane djece. Da su se brojni vjernici obratili sa sličnim pitanjima tražeći pojašnjenje od nadležnih crkvenih tijela i osoba svjedoče očitovanja nekoliko biskupskih konferencija ili njihovih tijela nadležnih za (bio)etička pitanja. Sasvim je sigurno da su se o pitanju očitovali biskupi SAD-a, Engleske i Walesa, Irske te Slovačke. Svi se oni u svojim procjenama oslanjaju na tri dokumenta Svete Stolice. Dva puta se o cjepivima očitovala Katolička akademija za život (2005. i 2017. godine), a pitanjem se u širem kontekstu bavila i Kongregacije za nauk vjere, u »Instrukciji ‘Dignitatis personae’ o nekim bioetičkim pitanjima«, piše Darko Grden za Glas koncila.
Sigurnosne upute oko cjepiva za Covid: Trebaju ga izbjegavati trudnice, dojilje, djeca…
> Dr. sc. Josip Mužić: Moralno promišljanje o cjepivima povezanim s pobačajem
> Prof. Dugalić: Crkva je za cjepiva, ali oxfordsko, rusko i kinesko nisu prihvatljiva
Odgovornost proizvođača i korisnika nije ista
Posljednji dokument ističe »različite odgovornosti«, u ovom slučaju dvije razine moralne odgovornosti. Jedna se razina odnosi na istraživačke centre koji se koriste »biološkim materijalom« dobivenim od pobačene djece. Takve postupke instrukcija ocjenjuje kao etički neprihvatljive. No ključno je za današnji problem s cjepivom tvrdnja da bi »teški razlozi mogli biti moralno razmjerni te opravdati uporabu spomenutoga ‘biološkoga materijala’«. »Tako primjerice«, pojašnjava Kongregacija za nauk vjere, »opasnost za zdravlje djece može ovlastiti njihove roditelje da upotrijebe cjepivo u čijoj su pripravi bile rabljene stanične linije nedopuštena podrijetla, uvijek uz obvezu sviju da iskažu svoje neslaganje s time te zatraže od zdravstvenih sustava da stave na raspolaganje drugu vrstu cjepiva.«
Opasnost banalizacije
Da se stvar ne bi banalizirala i shvatila odveć olako, ovdje iznosimo odlomak očitovanja Papinske akademije za život iz 2005. godine: »Stoga je dužnost liječnika i očeva obitelji da potraže alternativna cjepiva (ako postoje) i naprave pritisak na zdravstvene vlasti kako bi nabavile druga cjepiva kod kojih nema moralnih dvojbi. Trebaju pribjeći, ako je to potrebno, prizivu savjesti što se tiče upotrebe cjepiva koja se proizvode upotrebom staničnih linija dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa. Osim toga trebaju se na svaki način suprotstaviti… cjepivima koja nisu moralno prihvatljiva, a ako nemaju alternative, stvarati pritisak da se proizvedu moralno prihvatljiva cjepiva…«
Ipak, i taj dokument kaže da »ne postoji obveza izbjegavanja pasivne materijalne suradnje ako ona uzrokuje ozbiljne posljedice«. »Što se tiče cjepiva koja nemaju alternative, naglašavamo da treba zahtijevati da se proizvedu druga cjepiva, kao i da ih je dopušteno upotrijebiti ako je to potrebno kako bi se izbjegao ozbiljan rizik ne samo za vlastitu djecu, nego… i za zdravstveno stanje cijele populacije, osobito za trudnice«, zaključuje dokument.
Većina matičnih stanica uzeta davno
Polazeći od toga da je COVID-19 ozbiljna ugroza ne samo zdravlja, nego i cijeloga društva, biskupske su konferencije ta načela primijenila na današnju situaciju. Olakotna okolnost je i u tome, kao što su spomenuli primjerice slovački biskupi, što je proizvodnja cjepiva protiv koronavirusa »povezana s uporabom linija matičnih stanica podrijetlom iz fetalnih tkiva uzetih od pobačenih plodova 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća«, dakle davno, pri čemu treba imati na umu da nisu sporne matične stanice kao takve, čak ni one prve koje su preuzete iz ubijenih plodova, nego sam postupak koji banalizira dostojanstvo ubijenih i ide u prilog pobačajnomu mentalitetu.
Osim toga, sva cjepiva koja bi se kod nas mogla naći u optjecaju ne mogu se strpati u istu etičku »košaru«. Tako je Komisija za »pro life« djelovanje Konferencije katoličkih biskupa SAD-a pojasnila da stanične linije koje potječu iz fetalnoga tkiva uzetoga iz tijela pobačene djece nisu rabljene za proizvodnju cjepiva protiv koronavirusa u tvrtkama Pfizer & BioNTech i Moderna u bilo kojoj fazi planiranja, razvoja ili proizvodnje. No i u jednom i u drugom slučaju takva je stanična linija rabljena za laboratorijsko ispitivanje cjepiva. Na prigovor da je uporaba cjepiva s bilo kakvom, čak i udaljenom vezom s pobačajem uvijek nemoralna, američki su biskupi izrijekom uzvratili da takvo gledište ne odgovara katoličkomu moralnomu naučavanju.
Nadati se i raditi na »najboljem mogućem cjepivu«
Odjel za društvenu pravednost Biskupske konferencije Engleske i Walesa konstatirao je među ostalim da su cjepiva »AstraZeneca« (razvijena u suradnji s Oxfordskim sveučilištem) »izravnije povezana s linijom dobivenom iz pobačaja«. No na temelju spomenutih kriterija vatikanskih institucija britanski su biskupi izjavili da cijepljenje čak i tim cjepivom »nije grijeh«.
Stoga se može zaključiti da bi vjernici, u danim okolnostima, trebali dati prednost cjepivu iz Pfizera & BioNTecha i Moderne. Ujedno treba, u duhu očitovanja slovačkih biskupa, gajiti nadu i zahtijevati »što raniju dostupnost najboljega mogućega cjepiva, kako u pogledu etičke procjene tako i odgovarajuće učinkovitosti i sigurnosti«.
Slovački su biskupi također podsjetili da je »zaštita života i zdravlja ozbiljna moralna obveza«, naglašavajući da, u tom kontekstu, »pravilnu provjeru i odobravanje programa cijepljenja« ne treba »ni spominjati«. Jednako su tako upozorili da »nitko nema pravo neargumentirano ili nepromišljeno dovoditi u pitanje ili nijekati odgovornu i znanstveno utemeljenu profesionalnu prosudbu liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika, stručnjaka za cijepljenje«.
Hrvatsko katoličko liječničko društvo: »Ne postoje etičke zaprjeke«
Priopćenje o nekim zdravstvenim i etičkim dvojbama glede cijepljenja protiv koronavirusa objavio je u četvrtak 12. prosinca Upravni odbor Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva (HKLD). Osim stručnih ocjena – priopćenje je namijenjeno prije svega članovima društva – očitovanje donosi i neke informacije i prosudbe koje se tiču najšire društvene zajednice, pa i zajednice vjernika. »Prema vijestima iz svijeta cijepljenje protiv SARS-CoV-2, uzročnika bolesti COVID-19, započelo je u Ujedinjenom Kraljevstvu 8. prosinca 2020. mRNA cjepivom tvrtki Pfizer, BioNTech i Fosun, a istim cjepivom započet će, prema najavama iz Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, cijepljenje i u Hrvatskoj«, kaže se u priopćenju.
Upravni odbor HKLD-a među ostalim postavlja pitanje etičke naravi, koje se odnosi na »apele da se ne cijepimo i da pričekamo«. »Možemo čekati jako dugo, a da ne doznamo jesu li sumnje u mRNA cjepivo opravdane, pogotovo ako ga se ne bude primjenjivalo. Pozivanje na ‘oprez’ gdje su već uključene sve moguće mjere opreza nije korektno. Pozivanje na čekanje nije korektno jer ispada da se apelira da se cijepe drugi, a mi čekamo kako bismo vidjeli njihovu reakciju na cjepivo. No postavlja se pitanje je li to etično?« stoji u priopćenju.
»Zaključno« autori priopćenja kažu: »Iz kliničkih studija ranije opisanih cjepiva tvrtki Pfizer i Moderna jasno je da će osobe cijepljene tim cjepivima imati 95-postotnu zaštitu od obolijevanja od koronavirusne bolesti uz minimalni rizik lokalnih, a ponekad i sustavnih nuspojava ograničenih na prvih 48 sati od primjene. Dugoročne posljedice ne zna nitko. Vjerojatno te dugoročne posljedice ne traju dulje od nekoliko dana koliko je potrebno da se raspadne ubrizgana mRNA.«
Rečenicom: »Svakako ne postoje etičke zaprjeke da bi se katolici cijepili ovim cjepivima« Upravni odbor HKLD-a zaključuje etičko pitanje vezano uz uporabu matičnih stanica dobivenih iz tijela pobačene djece. Prije toga su iznijeli činjenice i procjene kakve su proteklih dana i tjedana iznosili predstavnici različitih mjesnih Crkava.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
