Katoličko medicinsko društvo SAD-a brani prava svih zdravstvenih djelatnika na priziv savjesti glede cijepljenja protiv COVID-a 19. Zašto HKLD ne učini isto, već nastupa pristrano?, pitaju se Marijan Glavina, dr. vet. med. i fr. Nikola Leopold Noso, svećenik i dr. medicine.
Donosimo priopćenje Katoličkog medicinskog društva SAD-a (CMA) od 28. srpnja 2021. godine, u kojem se na razborit i argumenitiran način to Društvo protivi obavezi cijepljenja protiv Covid-19 bez mogućnosti izuzeća, zbog priziva savjesti ili vjerskih razloga.
CMA izabralo je uravnotežen pristup, temeljen na dokumentima učiteljstva Crkve o moralnosti primanja moralno okaljanih cjepiva te na najnovijim medicinskim spoznajama o istima, njihovoj sigurnosti i učinkovitosti.
S jedne strane naglašavaju pravo svakog čovjeka da donese osobnu odluku, na temelju slobodne i informirane savjesti – odluku: cijepiti se ili ne cijepiti.
A s druge strane, pokazuju da se to pravo može nesmetano ostvariti, uz poštovanje i osiguranje prava pacijenata na primanje usluga zdravstvene zaštite u najsigurnijem mogućem okruženju.
CMA je u tu svrhu sproveo i anketu među svojim članovima u kojoj su otkrili sljedeće:
Razlozi za primanje cjepiva su:
- a zabrinutost zbog vlastitog obolijevanja i
- briga za javno zdravlje i opće dobro.
Razlozi protiv primanja cjepiva protiv Covid-19:
- zabrinjavajući podaci o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, posebno s obzirom na primjenu mRNA tehnologije u proizvodnji cjepiva,
- SVI članovi su izrazili moralne/etičke prigovore na korištenje pobačenih fetalnih staničnih linija u razvoju, testiranju i/ili proizvodnji sva tri trenutno dostupna cjepiva (u SAD-u)
Katoličko medicinsko društvo SAD-a protivi se obavezi cijepljenja zbog priziva savjesti i vjerskih razloga
Philadelphia, PA – 28. srpnja 2021. – Catholic Medical Association (CMA – Katoličko medicinsko društvo) najveća je udruga katoličkih liječnika i zdravstvenih djelatnika u Sjedinjenim Državama. Naše je poslanje formiranje i podrška sadašnjim i budućim liječnicima da žive i promiču načela katoličke vjere u znanosti i medicinskoj praksi. Kao organizacija, CMA se protivi obveznom cijepljenju protiv COVID-19 kao uvjetu zaposlenja bez (mogućnosti – op. prev.) izuzeća zbog priziva (prigovora) savjesti ili vjerskih razloga.
Tijekom pandemije COVID-19 naša je organizacija dosljedno pružala pouzdane, ažurne medicinske informacije o naporima za ublažavanje posljedica te o terapiji, kao i informacije u vezi s razvojem i naknadnim odobrenjem FDA (Agencija za hranu i lijekove Sjedinjenih Američkih Država) za hitnu uporabu triju cjepiva protiv COVID-19.
U nedavnoj anketi naših članova identificirali smo različite razloge za odluku o primanju cjepiva, uključujući zabrinutost zbog oboljevanja od COVID-19 te sprječavanje prijenosa (zaraze) na druge, u interesu javnog zdravlja i općeg dobra. Također smo otkrili da su članovi izrazili ozbiljnu zabrinutost u vezi s preliminarnim podacima o sigurnosti i učinkovitosti (cjepiva), posebno u pogledu novije tehnologije mRNA.
U oba slučaja, SVI članovi su izrazili moralne/etičke prigovore na korištenje pobačenih fetalnih staničnih linija u razvoju, testiranju i/ili proizvodnji sva tri trenutno dostupna cjepiva.
Odluka pojedinog (svakog) katolika da se cijepi treba biti utemeljena na jasnom i mjerodavnom moralnom nauku Crkve o cijepljenju. Kongregacija za nauk vjere navodi: “U tom smislu, kad etički nesporna cjepiva protiv Covid-19 nisu dostupna… moralno je prihvatljivo primiti cjepiva protiv Covida-19 koja su tijekom istraživanja i proizvodnog procesa koristila stanične linije pobačenih fetusa…
Moralna dužnost izbjegavanja takve pasivne materijalne suradnje nije obvezujuća postoji li ozbiljna opasnost, poput širenja opasnoga patogena koji se ne može suzbiti na drugi način, u ovome slučaju virusa SARS-CoV-2… U isto vrijeme, praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno. … No oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama iz pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi, uz korištenje drugih zaštitnih sredstava i ispravnoga ponašanja, izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze. Naročito moraju izbjegavati rizik za zdravlje onih koji se iz medicinskih ili drugih razloga ne mogu cijepiti, a koji su najranjiviji.“
Osim toga, etičke i vjerske smjernice USCCB-a (Biskupska konferencija SAD-a) za službe zdravstvene zaštite bave se pitanjem terapijske proporcionalnosti, što je procjena koju pojedinac čini o razmjernosti medicinskog rizika i koristi određene intervencije, (te smjernice određuju da) „nijedna osoba ne bi trebala biti obvezna podvrgnuti se postupku zdravstvene zaštite za koji osoba, slobodne i informirane savjesti, procijeni da ne pruža razumnu nadu u korist, a bez nametanja pretjeranih rizika.”
Zdravstvene organizacije imaju interes i pravo odrediti načine postupanja koji osiguravaju da njihovi pacijenti primaju usluge (zdravstvenu skrb) u najsigurnijem mogućem okruženju. Povijesno gledajući, cijepljena radna snaga (zaposlenici u zdravstvu – op. prev.) učinkovito je sredstvo za postizanje te sigurnosti.
Premda prepoznajemo važnost ovog razmatranja s medicinskog i etičkog aspekta, nauk Crkve je jasan, da “u pravilu” cijepljenje “mora biti dobrovoljno” i temeljiti se na osobnoj procjeni pojedinca, u dobroj savjesti, o zdravstvenim rizicima / koristima (omjeru zdravstvenih rizika i koristi) i o moralnosti određenog cjepiva. To je imperativ.
Kako pozivi na sveopće (univerzalno) cijepljenje kao uvjet za zaposlenje sve više rastu, nedostatak prilagodbe (tj. neprihvaćanje cjepiva – op. prev.) rezultirat će nemogućnošću pojedinca da radi u svom odabranom zanimanju, te dovesti do daljnjeg nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika i ujedno pojačati postojeće oklijevanje i nepovjerenje u vezi s cjepivima protiv COVID-19.
Postupak izuzeća (izuzimanja od primanja cjepiva protiv Covid-19 – op. prev.) trebao bi biti jasan i dosljedan, a da pritom ne stavlja nepotrebni teret onima koji izuzeće traže te da istovremeno štiti zdravlje svih uključenih. Kao što je bio slučaj tijekom cijele ove pandemije, procedure koje se primjenjuju kako bi se smanjio rizik od zaraze ili prenošenja SARS-CoV-2 trebale bi biti jasno određene (razgraničene), a posebno se oni koji se odluče ne cijepiti moraju složiti da će se tih odredbi pridržavati.
Kao udruga medicinskih profesionalaca, savjetujući se s liječnicima sa stručnim znanjem iz područja zaraznih bolesti, epidemiologije i javnog zdravstva, vjerujemo da možemo poštivati prava pojedinaca na donošenje informiranih, savjesnih odluka o ublažavanju, liječenju i cijepljenju, uz zaštitu interesa onih kojima služimo i uz nastavak napora svih nas za okončanjem ove pandemije. Nastavit ćemo pružati točne, aktualne medicinske informacije na službu (korist) našim članovima, našim pacijentima i našim zajednicama te smo spremni surađivati sa svima zainteresiranima u razvoju procesa izuzeća koji štiti prava i zdravlje svih.
Što može učiniti Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD)?
U svjetlu postupanja CMA koje smo u ovom prilogu naveli, može se postaviti pitanje: što može HKLD učiniti u obrani prava zdravstvenih djelatnika u aktualnoj pandemijskoj situaciji, s obzirom na pravo priziva savjesti u odbijanju cjepiva protiv Covid-19 u RH?
Cijepljenje kod nas, istina, nije formalno obavezno, odnosno propisano zakonom, ali pritisak na cijepljenje djelatnika u zdravstvu, i ne samo njih, nego i u različitim državnim službama, od prosvjete do različitih uslužnih djelatnosti, ali i običnih građana koji žele doći u te službe (državne agencije, uredi lokalne samouprave, pošte, državni zavodi i sl.), kao i sve veće proširenje ciljanih dobnih skupina kojima se preporučuje cijepljenje, pa čak i prema maloj djeci, trebao bi i za članove HKLD-a predstavljati poticaj da se poput svojih američkih kolega iz CMA aktivno uključe u obranu prava i dostojanstva svakog čovjeka, ne samo zdravstvenih djelatnika, u Republici Hrvatskoj – da mogu slobodno i po svojoj savjesti, uz dostupnost svih relevantnih medicinskih informacija, posebno s obzirom na rizike i koristi od cjepiva, i bez posrednog pritiska ili prisile, a pogotovo bez mobinga na radnim mjestima, donijeti odgovornu odluku – ZA ili PROTIV cjepiva.
Po pitanju cjepiva protiv Covida-19, HKLD uglavnom prenosi dokumente koje je objavila Papinska akademija za život ili FIAMC (Catholic Physicians throughout the World – Katolički liječnici širom svijeta). Njihov zadnji konkretni dokument po tom pitanju je bio “Kratki osvrt na cjepivo protiv SARS-CoV-2” iz prosinca 2020.
Iako je navedeno da je taj tekst plod stručne prosudbe članova HKLD-a odnosno dokumenata Katoličke crkve, u njemu nema ničeg bitno drugačijeg od onog što navodi FIAMC.
Čitajući pak dokumente FIAMC-a po tom pitanju, ne možemo se oteti dojmu kao da ga je pisao netko tko je zaposlenik proizvođača cjepiva. Ne svih, nego samo određenih proizvođača i određenih tehnologija.
U osvrtu se na nekoliko mjesta iznose navodne stručne tvrdnje koje nisu znanstveno provjerljive, a iznose se i netočni podaci. Iskreno, u to vrijeme to je bilo razumljivo. Međutim, danas, više od godine dana nakon početka cijepljenja, dostupni su brojni podaci koji bacaju drugačije svjetlo na cjepivo po pitanju učinkovitosti, kratkoročnih i dugoročnih nuspojava i sl. Bilo bi za očekivati od strane HKLD-a reviziju, barem kvartalnu ovog “kratkog osvrta” temeljenog na najnovijim znanstvenim spoznajama, ali i kliničkim te epidemiološkim iskustvima. U izostanku toga, ne možemo ne primijetiti da se HKLD postavlja pasivno, ali u tom slučaju i pristrano, ne uvažavajući nove spoznaje što bi kao logičnu posljedicu imalo korekciju stavova i “osvrta”.
gosp. Marijan Glavina, dr. vet. med.
fr. Nikola Leopold Noso, svećenik i dr. medicine
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
