Pregled tjedna: Šola o Pupovcu, Penava o Hrvatima u BiH, Grubišić o mirovinskom sustavu

U proteklom tjednu glavna politička tema koja je potresla hrvatsku javnost bila je nazočnost Plenkovićevog koalicijskog partnera Milorada Pupovca u Banja Luci na Dodikovom slavlju genocida nad Hrvatima i Bošnjacima. Iako Europska unija osuđuje proslavu dana kad je legalizirano etničko čišćenje Hrvata i Bošnjaka i izražava spremnost za sankcije, Pupovac ne žali što je bio na neustavnoj proslavi, a Plenković, po običaju, nije u tome vidio ništa sporno.

> Ivica Šola: ‘Čestitam Pupovcu što je Medveda poslao u Grubore, tamo ni jednom predstavniku institucija RH nije mjesto’

> Nizozemska za sankcije Dodiku i vlastima RS-a: Pogledajte ‘akademiju’ na kojoj je bio Pupovac

> Prof. Hebrang: Naše prošle i sadašnja Vlada udbomafijaše skrivaju, umjesto da ih razotkrivaju

Šola: “Pupovac je puno dublji igrač i u mnogim stvarima je prošao neokrznut”

Gostujući u Press Klubu Tihomira Dujmovića na Z1 televiziji izv. prof. dr. sc. Ivica Šola, profesor i kolumnist, komentirao je sudjelovanje hrvatskog saborskog zastupnika i čelnika SDSS-a Milorada Pupovca, koalicijskog partnera Andreja Plenkovića na neustavnoj proslavi Dana Republike Srpske u Banja Luci.

Razgovarali su o činjenici da je Plenković dao alibi tom dolasku tezom „Pa bio je samo na akademiji, išao je u svojstvu Srpskog narodnog vijeća”.

„Fenomen Pupovac treba analizirati kao kontinuitet struktura bivše države koju on predstavlja u Hrvatskoj”, naglasio je Šola.

Šola je upozorio na veze Milorada Pupovca, Banja Luke, bivših tajnih službi i Duboke države.

Otkrio je zabrinjavajuće relacije Pupovca i Srpskog narodnog vijeća (SNV) s ljudima iz skupine Labrador. Slobodanom Platišom, zatim, dvojicom vodećih „labradorovaca“, Slavkom Malobabićem i Radenkom Radojčićem, KOS-om, Beogradom, Josipom Perkovićem, Brankom Traživukom, Vanjom Špiljkom, … „novcu nastalom na sjekiri koja je otišla u glavu Stjepanu Đurekoviću”…

Šola je istaknuo da za sve činjenice koje iznosi ima svjedoke. Pojasnio je detalje oko Tesla banke i Pupovčeve uloge.

„Pupovac je puno dublji igrač i u mnogim stvarima je prošao neokrznut, uključujući i Tesla banku, a njegove su veze s Banja Lukom itekako dobre”.

„Ovo što sam izgovorio znaju i hrvatske obavještajne službe, tko želi doći do informacija može lako doći. Pupovac je fenomen kojeg bi trebalo početi rasvjetljavati, počevši od struktura bivše Duboke države. Sam Slobodan Platiša kojeg je Pupovac doveo iz Banja Luke u Hrvatsku i SNV, bio je dio ekipe Proboja 1. Proboj 1 bila je akcija naoružavanja srpskih paravojnih formacija u agresiji na Hrvatsku”, kazao je Šola.

„Ovo što radi Dodik je separatizam, huškanje na rat, destabilizacija BiH, ako tamo nešto pukne, naš turizam je gotov. Pupovac tamo kao hrvatski saborski zastupnik nema što tražiti. Prvo zbog korektnih odnosa prema susjednoj državi BiH, koja nam je bitna iz sigurnosnih razloga, gospodarskih…”

„Pupovca ne možemo gledati samo u kontekstu toga ‘eto on je bio tamo’, već i sagledati u kontekstu procesa. Ako dođeš tamo, znači podržavaš taj proces, ne samo zločin, protuzakonito ponašanje. Ne mogu podržati protuzakonito ponašanje.”, jasan je Šola.

“Meni nije problem Pupovac, izborni zakon je takav kakav jest, ali neke stvari trebaju se konačno početi rasvjetljavati. Ne znam je li nekima iz vrhuške naše vlasti zbog obiteljskih, roditeljskih, umočenosti .. ne odgovara da se otvori i rasvjetljavanje Milorada Pupovca u kontinuitetu. Veze sa Slobodanom Platišom…”, navodi Šola.

Šola je zatim upozorio da je proslava tzv. RS-a bila i u distriktu Brčko. „To je simbolički čin agresije na teritorij”, istaknuo je.

Šola je dalje govorio o UDBA-inim obavještajcima, ljudima iz medija i vezi s UDBA-om, medijima u hrvatskoj koji su u stranom vlasništvu, uglavnom u srbijanskim rukama.

„Kad sam rekao još od Jugoslavije o akciji Proboj KOS-a i JNA, jedan od ciljeva infiltracije bili su mediji. Mediji su iznimno bitni, oni formiraju javno mnijenje”, podsjetio je između ostalog Šola.

Penava u Buhinim Kućama: “Tu smo prije svega da se sjetimo tih ljudi i stradanja koje je bilo ovdje tijekom rata”

Predsjednik Domovinskog pokteta i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava posjetio je Buhine Kuće u povodu 28. godišnjice ratnog zločina Armije BiH u tome mjestu te je tom prilikom prokomentirao situaciju u kojoj se Hrvati tamo nalaze.

“Prvi put sam ovdje, na poziv braniteljskih udruga iz Viteza, čast mi je i zadovoljstvo. Uz tugu se prisjećamo tih stradanja, u “drugom Vukovaru” kako ga nazivate”

“Tu smo prije svega da se sjetimo tih ljudi i stradanja koje je bilo ovdje tijekom rata, ali i da živimo u današnjem trenutku i da konstatiramo da hrvatska država i hrvatski narod nisu napravili dovoljno da bi sačuvali opstanak Hrvata u ovim krajevima. To je tragedija na kojoj moramo poraditi”.

“Mora se osigurati opstanak ljudima kroz radna mjesta, kroz gospodarstvo u Lašvi, uokolo Tuzle, u Posavini, u Hercegovini, uokolo Jajca. Moramo početi otvarati gospodarstvo jer jedino će ljudi kroz plaće vidjeti svoju perspektivu i ostajati u ovim krajevima”, istaknuo je Penava.

“Došao sam sa svojim braniteljima kako bismo vezali Vukovar i Lašvu i Vitez kako bi znali da nisu sami. Pitanje je kako će vlast pomoći ovdje, kad nije pomogla u Lici, Banovini ili drugim mjestima u Hrvatskoj. Mislim da je to moguće jer smo mi bogata zemlja s prirodnim resursima, bogatim krajevima u BiH, našeg naroda ima. Samo je potrebno umijeće zdravog upravljanja bez korupcije i to će se ostvariti”, zaključno je poručio Penava.

Grubišić: “Tko će danas-sutra uplaćivati za moju i vašu mirovinu u budućnosti?”

Udruga članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, smatra kako sustav u kojem prosječne mirovine iznose 2.800 kn nije dobar sustav. Postoje drugi načini povećanja mirovina i jedan od njih je postupni odmak od generacijske solidarnosti te jačanje privatne mirovinske štednje. Njihovu analizu detaljnije je razložio ekonomski analitičar i konzultant Andrej Grubišić u emisiji Z1 televizije.

O solidarnosti u ekonomskom smislu te odmaku od sustava koji imamo

“Mislim da se termin solidarnost nerijetko zloupotrebljava i koristi u različite populističke svrhe. Ne daje pravu solidarnost u istinskom smislu, niti daje dobre rezultate. Meni solidarnost predstavlja situaciju kada vi ili ja kroz svoj produktivni rad zaradimo 100 kn. Jedan dio tog svog novca, 10% ili 20%,  damo za potrebe onih koje ne možemo smatrati objektivno odgovornima za svoje postupke. Bilo da se radi o osobama koji imaju fizički ili mentalni nedostatak, trudnice. Ili za neke životne situacije za koje razborito možemo procijeniti da tu osobu ne možemo smatrati objektivno odgovornom za svoje postupke. Većinu nas se može smatrati objektivno odgovornom za svoje postupke.”

“Istovremeno, danas imamo situaciju da ono što se zove solidarnost, više zvuči kao ono što se nekada zvalo socijalizam. Danas se koriste neki drugi eufemizmi kako bi se prekrilo te prakse. Ako vi ili ja zaradimo 100 kn, a netko nam ostavi 10 ili 20%. Dakle, uzme 80% pod izgovorom da će neki državni birokrat ili političar bolje upravljati tim novcem na kolektivan način, legalno ostavljajući dio tog novca za svoju plaću i ured. Onda to smatram jednom kategorijom koja je sve samo ne solidarnost. Mi smo napravili jednu javno dostupnu analizu, zato što nismo dosada vidjeli takav oblik sveobuhvatne analize.”

“Ovo su političke odluke, ali imaju velike ekonomske reperkusije”

“Želimo na temelju objektiviziranih činjenica i parametara na način koji je u cijelosti apolitičan i u kojem nema populizma, iznjedriti određene prijedloge koji bi pomogli politici u donošenju odluka kako bi se ovaj tanker mirovinskog sustava polako počeo okretati u smjeru koji ekonomski ima više smisla. Ovo su političke odluke, ali imaju velike ekonomske reperkusije.”

“Svjedočimo demografskom problemu Hrvatske i Europe. To rezultira činjenicom da imamo u zadnjih 10 godina smanjenje stanovništva bez popisa iz 2021. Otprilike 250.000 ljudi. Veći problem je što je cijeli taj kontingent ljudi koji je nestao, zapravo radno sposobno stanovništvo (između 15 i 64 godine). Dobar broj ljudi je emigrirao. Ako imamo smanjen kontingent radno sposobnog stanovništva, postavlja se pitanje tko će danas-sutra uplaćivati za moju i vašu mirovinu u budućnosti?”

O sadašnjem sustavu

“Od bruto plaće 20 % se izdvaja za potrebe mirovina. Od tih 20 %, 15 % poena ide u tzv. prvi stup. Recimo da imamo 100 kn izdvajanja, 75 kn ide u prvi stup, iz toga se isplaćuju mirovine postojećim umirovljenicima. Iz aspekta onoga tko danas odvaja te novce, ekonomski gledano, to je neka tekuća potrošnja nad kojom on nema nikakvu kontrolu. Drugo, to je sve samo nije investicija, odnosno ulaganje ili štednja za sebe.”

“Istovremeno, ovih 5 % poena (25 kn od 100 kn), ide u ono što se danas zovu obvezni mirovinski fondovi u Hrvatskoj. Struktura njihovog postojećeg ulaganja je takva da otprilike nešto malo manje od 60 % njihovog ukupnog potrfelja, trenutačno je investirano u hrvatske državne obveznice. Znači, od 25 kn 60 % je 15-tak kuna. Dakle, 75 kn smo dali u prvi stup – državi koja ih troši sa svrhom koju smo objasnili.”

” Od 25 kn smo ponovno na indirektan način preko fondova 15 kn dali državi tako što se država zadužila. Znači od ukupno odvojenih 100 kn, 90 kn smo zapravo dali državi. Što je bitno? 90kn od 100 kn nije stavljeno nije stavljeno u svrhu ulaganja i generiranja prinosa za budućnost nego de facto pokriva tekuću potrošnju”,  ističe Grubišić

“Nije problem naći radno mjesto, pitanje je je li ono produktivno”

“Postavlja se pitanje, hoće li u Hrvatskoj za 10 -40 godina biti dovoljnog broja ljudi koji će raditi? Hoće li njihova radna mjesta biti produktivna? Nije problem naći radno mjesto, pitanje je je li ono produktivno. Kolika će biti moć hrvatske države da oporezuje te ljude kako bi isplaćivali mirovinu nekom drugom? Jer danas vidimo trendove gdje mnogi ljudi fizički borave na jednom mjestu, a rade online za nekog u svijetu. To su različite porezne sheme gdje stvari postaju jako fluidne”,  zaključuje.

“Kroz taj smanjeni broj radno sposobnog stanovništva, nama se dogodilo da je udio korisnika mirovine sa 42% u ukupno radno sposobnom stanovništvu, narastao na 47%. S tim da, kada dođu rezultati popisa stanovništva, vjerojatno će taj postotak ići bliže 50%. Ono što vidimo, prema statistici, u zadnjih 10 godina broj umirovljenika se popeo za 10-15.000. Udio je mladih između 25 i 34 godine, kao postotak od ukupno zaposlenih, u zadnjih 10 godina pao. Udio, uvjetno rečeno, starijih, 50 plus godina, povećao se. Zato što imamo potrebu za radnom snagom, jedan udio starijih ljudi se zaposlio, ali pada udio mladih jer ih se vjerojatno dosta iselilo iz Hrvatske”,  objašnjava.

“Ono što pokazuju podatci Eurostata, ako u Hr uzmete kontingent radno sposobnog stanovništva, 62% tih ljudi radi. Ako pogledate te iste podatke za zemlje centralne istočne Europe, to je negdje na razini 69%. Ako uzmete podatke top 5 zemalja u EU, to je negdje gotovo 76%. Kada bi bili na istoj razini kao zemlje centralne istočne Europe, bilo bi 200-njak tisuća dodatno zaposlenih ljudi. Kada bi bili na razini top 5 zemalja EU to bi bilo 350 tisuća dodatno zaposlenih ljudi.”

“Teško je očekivati rast životnog standarda, ako relativno malo ljudi radi”

“Važno je shvatiti da postoje osnovne ekonomske zakonitosti, a to je da je teško očekivati rast životnog standarda ako relativno malo ljudi radi i ako je prosječna produktivnost rada niska. Zašto spominjem produktivnost rada? Mi nerijetko govorimo o radnim mjestima. U Hr ima 400-njak tisuća ljudi koji su vezani za javni sekto, u najširem smislu riječi. Bilo da su vezani za centralni proračun, na lokalnu državu, gradove, županije ili da su u državnim poduzećima. Relativno malo nas već sada radi, smanjuje nam se kontingent radno sposobnog stanovništva i imamo otvorene granice.”

“Ne znam hoće li moja djeca ostati raditi u Hr, volio bih to. No, činjenica je da će to u skorije vrijeme postati lifestyle. Naša djeca već govore barem jedan strani jezik, za nekoliko stotina eura mogu otići na bilo koji kraj Europe. Ljudi će htjeti iskusiti život negdje drugdje i to će ostaviti posljedice na naš mirovinski sustav”.

“Pitanje povećanja mirovine nije pitanje dobre volje političara”

“Prosječna mirovina je oko 2.800 kn, 42 milijarde kune se troši na mirovine iz prvog stupa. Ovo što mi uplaćujemo u prvi stup, čini otprilike 25 milijardi kuna. Nešto više od pola uplatimo, a ostatak dolazi opet iz državnog proračuna što opet plaćamo mi porezni obveznici kroz neke druge poreze. To zapravo sugerira da se mi približavamo 30-tak % bruto plaće koja se direktno ili indirektno plaća državi kroz različite oblike poreza i ide na tekuće mirovine. Usprkos tom postotku od 30% mi imamo mirovine 2800 kn”.

“Kada bi netko htio povećati mirovine na 4 ili 5 tisuća kuna, on to može napraviti. No, vrlo brzo bismo se doveli u situaciju da preko 50 % nečije plaće bi se trebalo odvajati za mirovine. Pitanje povećanja mirovine nije pitanje dobre volje političara. To je pitanje stvarne ekonomske sposobnosti gospodarskog sustava da generira i kreira vrijednost, dio koje se može isplaćivati za mirovinu. Ovo su okolnosti koje treba prihvatiti i procijeniti što za nas ima smisla”.

“Demografija pokazuje da se prosječna dob umirovljenika povećala za tri godine, danas prosječni korisnik mirovine 71 godinu. U zadnjih deset godina se produljuje prosječni vijek trajanja odnosno primanja mirovine. On je danas 21 godinu. Živi se dulje, što znači da će se dulje trebati isplaćivati mirovine”.

“Imamo niz demografskih problema s kojima se suočavamo. Sve to skupa kada se uzme u obzir postavlja se pitanje je li ovaj sustav koji imamo, najsolidarniji sustav koji može biti? Sustav koji generira mirovine od 2.800 kn, ja bih volio da nema takve solidarnosti. Volio bih da pokušamo naći alternativni način da budućim umirovljenicima kreirali bolju mirovine.” rekao je, između ostalog, Grubišić.