1. kolovoza 1991. Memento uoči Oluje (Dalj) – silovanje Hrvatica kao jedna od metoda etničkog čišćenja i genocida

Foto: Gettyimages

Serijom članaka pod naslovom Memento uoči Oluje želimo se podsjetiti što je prethodilo veličanstvenoj vojnoj akciji Hrvatske vojske. Danas se mnogi mediji i političari ponašaju kao da se prije Oluje nije ništa događalo, zaboravljajući genezu zločina  i tijek događanja na ovim prostorima koji su počela davno prije Oluje.

U Domovinskom ratu srpska vojska koristila je silovanje kao jednu od vojno-strateških metoda etničkoga čišćenja. O tim masovnim silovanjima u Republici Hrvatskoj se šutjelo, dok neke ponižene silovane žene nisu odlučile progovoriti.

 

Nakon gotovo desetosatne opsade Dalja – pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova –postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani (ukupno 39 zarobljenih branitelja).

U Dalj su ušli naoružani Srbi iz okolice Vukovara i JNA, te je tada počeo opći lov na Hrvate. Počinjeni su brojni zločini, od kojih neki imaju izrazito patogenu narav, a u logorima su završili brojni Hrvati iz Dalja.

Tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta pobjegle su pred srpskim paravojnim postrojbama u Osijek spašavaju živu glavu. Stariji osobito pamte zbjeg brodom na Dunavu koji je pun civila – žena, djece i starac – bio pod minobacačkom i puščanom paljbom.

 

Hrvatice kao seksualno roblje u Dalju – hrvatski sud smanjio kazne silovateljima!

Kao dvadesetogodišnja djevojka sa svojim je roditeljima, bratom i sestrama živjela u Dalju. Bila je česta meta silovatelja i prije kobnog dana kada su u njen dom banuli Ljubinko Radošević, Vojislav Grčić, danas pokojni Nikola Puača i još neki pripadnik Teritorijalne obrane iz srpskih sela u okolici Vukovara.

Djevojku su silovali  pred očima oca, majke, mlađih sestara i brata.

U kolovozu 1991. godine, Hrvati iz Dalja dobili su priliku pobjeći iz pakla ratnog Dalja i u kolonama se krenulo prema autobusima. Zoranina obitelj krenula je prema autobusima čvrsto se držeći za ruke. Ipak, Zorana je iščupana iz roditeljskog zagrljaja i zadržana u Dalju. Odvedena je u podrum mjesne zajednice:

-Ne znam koliko nas je bilo u toj mračnoj prostoriji. Čula sam plač beba, razaznala glasove odraslih. Kad su se vrata na toj našoj tamnici otvarala, samo bi nas zaslijepila svjetlost. A onda bi se začuo zapovjedni glas: “Ti pođi s nama.” Ispitivali su me kamo su moji otišli, vrijeđali, mrcvarili… I silovali… Tako su mi prolazili dani – opisala je vrijeme zatočeništva.

Zorana M. bila je mjesecima seksualna robinja, sve dok je 1992. godine nije prepoznao jedan Srbin koji joj je dao novac za kruh i poslao u trgovinu, ali i prišapnuo da bježi koliko je noge nose jer kreću novi autobusi sa preostalim Hrvatima koji su napuštali Dalj. Ipak, njenim patnjama nije se nazirao kraj:

– Na zadnjem punktu okupiranog Dalja izvukli su me iz autobusa. Tko me tu silovao, ne znam. Ne sjećam se ni koliko ih je bilo. Kad su me pustili, vratila sam se onako izmrcvarena natrag u autobus. Stigli smo najprije u Suboticu, a zatim u Mađarsku…

U Mađarskoj je Zorana otkrila trudnoću i rodila sina. Udala se za čovjeka koji je prihvatio njenu prošlost, zajedno sa djetetom koje smatra svojim. Dječaku su u njegovoj 14 godini kazali istinu i objasnili da njegov otac koji ga odgaja i voli kao vlastito, nije njegov biološki otac.

Zorana. M. Učinila je sve kako bi svoj život učinila podnošljivim, a sve u nadi kako će zločinci biti primjereno kazneni. Godine 2015. doznajemo, silovatelji su “nagrađeni” snižavanjem kazni, a Zorana M. obeščaćena je po drugi put. Sada možda teže i gore, jer je kazna došla od vlastitog hrvatskog naroda.

Naime, 2015. Županijski sud u Osijeku smanjio je kazne silovateljima Zorane M. na 10 i 5 godina zatvora o čemu čitajte u 24sata: Smanjili kazne silovateljima iz Dalja

 

Ratno silovanje Hrvatica kao metoda etničkog čišćenja i genocida

Ratno silovanje ponajprije korišteno je kao metoda etničkog čišćenja i genocida, ali i sredstvo dominacije, zastrašivanje i ponižavanja, bilo je svakodnevna pojava u Domovinskom ratu. Silovanje, počinjeno u sklopu velikosrpske agresije radi proširenja teritorija Srbije na područje Republike hrvatske, ostavlja fizičke, psihičke i socijalne posljedice na žrtvama sve do danas. Žrtve silovanja bile su i žene i muškarci, svih uzrasta, a silovanja su se odvijala u logorima, ali i u gradovima, selima i njihovim domovima.

U Domovinskome ratu srpska vojska koristila je silovanje kao jednu od vojno-strateških metoda etničkoga čišćenja. O tim masovnim silovanjima u Republici Hrvatskoj se šutjelo sve dok Vukovarka S. nije odlučila tužiti svoje silovatelje i progovoriti o zarobljenim i silovanim ženama koje je jugoslavenska vojska držala kao seksualne robinje.

Silovanje žena neprijateljskog naroda u ratu poprima oblik genocida ukoliko se vrši s ciljem uništenja nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupina.

Zvjerska ubojstva konvencionalnim i hladnim oružjem, silovanja žena i muškaraca u logorima, mučenja elektrošokovima, prisilni rad u okupiranim mjestima jasno pokazuju genocidnu namjeru Srbije prema hrvatskom stanovništvu i ta stradanja nisu imala nikakvog vojnog opravdanja, poručili su u četvrtak hrvatski pravni stručnjaci na suđenju Srbiji za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), piše Novi list.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

»Zločini nisu imali vojnu svrhu, nego su bili sustavno usmjereni prema nevinim Hrvatima, motivirani mržnjom i željom da ih se etnički očisti«, izjavila je u Haagu voditeljica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić.

»Te činjenice govore same po sebi. Ubijanja, mučenja, silovanja bila su pravilo u toj genocidnoj srpskoj kampanji«, rekla je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.

Ističući da zbog straha, traume i srama žrtava točan broj silovanja nije poznat, Crnić-Grotić je 17-članom sudskom vijeću iznijela niz reprezentativnih slučajeva grupnog i višestrukog silovanja koje su počinili pripadnici JNA, krajinske milicije i paravojnih postrojba.

»Ajde ustašice, sad češ vidjeti kako to rade Srbi«, rekli su mladoj Vukovarki pripadnici teritorijalne obrane i i silovali je pred šestogodišnjom kćeri koja je i sama bila seksualno zlostavljana.

Seksualno nasilje odvijalo se i pred očima članova obitelji, pa je tako jedna mještanka Sotina silovana u prisustvu svekrve i dvogodišnjeg djeteta, a srpski dobrovoljac je ženu iz Bapske prisilio na spolni odnos prijeteći da će silovati njezinu 91-godišnju majku.

Bilo je slučajeva u okolici Vukovara gdje je su silovatelji bili hrvatski policajci koji su za vrijeme rata bili u četnicima. Takav jedan slučaj dvojice policajaca koji su kao srpski vojnici silovali Hrvaticu koja ih je morala gledati, a onda su pobjegli u Srbiju nakon što su 12 godina dobivali plaću u Hrvatskoj možete pročitati ovdje: Potresna ispovijest žene, žrtve silovanja u Domovinskom ratu

Silovanje kao metoda genocida u Domovinskom ratu

Najmlađa žrtva silovanja imala je 6 godina, a najstarija 80 godina

Četiri životna svjedočanstva o silovanjima Hrvata muškaraca i žena od strane srpskih vojnika

Silovanja u Bosni – Hrvatice najmanje govore o tome jer se posvete vjeri

Izvor: narod.hr/24sata.hr/novilist.hr