Na današnji dan 1. srpnja 1966. rodio se Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski borac i mučenik sa Ovčare. Pogubljen je od srpske vojske u studenom 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.
Jean Michel Nicolier došao je kao mlad čovjek u ljeto 1991. u obranu golorukog i nenaoružanog hrvatskog naroda izloženog strašnoj agresiji do zuba naoružane JNA i srpskih četnika. Dragovoljno je otišao na najteže ratište u Hrvatskoj, grad Vukovar koji se našao u okruženju desetina tisuća neprijateljskih vojnika. Tamo je bio ranjen i odveden u vukovarsku bolnicu. Nakon okupacije i rušenja cijelog grada, kao i bolnice, zarobljen je i ubijen sa ostalim zarobljenicima.
Zbog toga Jean Michel Nicolier predstavlja simbol hrabrosti, nesebičnosti i mučeništva Vukovara i njegovih vojnika, kao i svih hrvatskih vojnika Domovinskog rata.
Jean Michel Nicolier – ratni put i posljednji intervju
Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj. U kolovozu 1991. pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku i to u grad Vukovar. Sam je rekao da je bio potaknut televizijskim snimkama u Francuskoj koje su prikazivale svu tragediju pred kojom se našao hrvatski narod.
Bio je mlad i neiskusan u ratovanju kao i većina hrvatskih vojnika u to vrijeme, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi. Jean-Michel ratovao je na Sajmištu u svakodnevnim borbama prsa o prsa, a ranjen je 9. studenoga. Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar, a usprkos potpisanom sporazumu da JNA neće ulaziti u bolnicu, odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima u nepoznatom smjeru. Pogubljen je u masakru na Ovčari, vjerojatno u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.
U podrumu vukovarske bolnice nekoliko sati pred smrt dao je kratki intervju francuskim reporterima. Njegove riječi rekle su sve o mladom hrvatskom Francuzu i hrvatskoj borbi za slobodu:
„Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”
Jean-Michel još uvijek traži grobnicu i mjesto mira
Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.
U povijesnom romanu Nevenke Nekić o sudbini mladog Francuza „Jean ili miris smrti“ zapisane su slijedeće riječi koje duboko odražavaju svu tragiku Jean-Michel Nicoliera, ali i tisuća hrvatskih vojnika i civila svih ratova 20. stoljeća čije kosti leže nepokopane diljem hrvatskih polja i livada, te čekaju na posljednji ispraćaj dostojan čovjeka:
Ako nađeš grob na zaboravljenu rubu srijemskoga polja, nedaleko Dunava, naći ćeš čarobni ključ jednog sna. Otključaj ga i uđi u nj. Samo pjesnik i junak mogu od oranice stvoriti domovinu. (Nevenka Nekić, 2012.)
