Postoje uspomene da je jednom prilikom za vrijeme snježne vijavice u Zagrebu skinuo cipele i darovao ih bosom siromahu. Svoju svećeničku plaću podjeljivao je siromašnima, a navodno se čak i zaduživao da bi financijski pomogao onima kojima je pomoć bila potrebna.
Svoju mjesečnu plaću podijelio bi siromasima i često bi se morao zbog toga zaduživati. Zagreb mu se odužio Langovim trgom, popularnim „Langićem”.
Zagrepčani ga još za života smatrali svecem
Na današnji dan 1. studenoga 1924, na sam blagdan Svih Svetih, umro je Josip Lang, biskup zagrebački i dobrodušni svećenik iznimno cijenjen od Zagrepčana koji su ga još za života smatrali svecem.
Josip Lang rođen je u Lepšiću pokraj Ivanić Grada. Otac mu se bavio mlinarskim poslom, no rano je umro. Osnovnu školu je mali Josip, kojeg su od milja zvali „Pepek”, pohađao u Jastrebarskom. Nakon školovanja za svećenika na uglednim sveučilištima u Rimu, vratio se u domovinu i dobio prva svećenička zaduženja.
Već kao kapelan u Zlataru odlikovao se brigom za vjernike po kojoj je ostao zapamćen do kraja života. Izgleda da se čak i među svećenicima Lang isticao svojom dobrotom pa je postao vrlo cijenjen u narodu.
Postoje uspomene da je jednom prilikom za vrijeme snježne vijavice u Zagrebu skinuo cipele i darovao ih bosom siromahu. Svoju svećeničku plaću podjeljivao je siromašnima, a navodno se čak i zaduživao da bi financijski pomogao onima kojima je pomoć bila potrebna.
Biskup Lang svakodnevno je posjećivao bolesnike i siromašne te im pomagao, kako riječju utjehe tako i djelima ljubavi. Nije zazirao od penjanja na tavane i silaženja u vlažne podrume da pomogne ljudima u teškoj materijalnoj situaciji.
Svoju mjesečnu plaću podijelio bi siromasima i često bi se morao zbog toga zaduživati.
U svojoj pastirskoj službi bio je revan, u svemu bliz nadbiskupu kao i svećenicima u svakoj potrebi i poteškoći, a na osobiti način bio je prijatelj i apostol zagrebačke sirotinje, bolesnih i napuštenih koje je on pridizao, tražio, pomagao i tako im sve više približavao lik Krista patnika kao i onog koji je bliz svima nama u našoj patnji.
Župna crkva Sv. Marije na Dolcu
Bolest mu se sve više primicala, sve ga više nagrizala sve dok nije morao leći u krevet u kojem je svednevice molitvom i žrtvom svjedočio Božju ljubav i brigu za čovjeka. Umro je na glasu svetosti 1. studenoga 1924. godine, na svetkovinu Svih svetih, a 4. studenog pokopan je na Mirogoju. Već sljedeće 1925. godine, 8. studenoga, tijelo biskupa Langa u pratnji velikoga mnoštva naroda preneseno je u crkvu Sv. Marije na Dolcu gdje se i danas nalazi.
Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je 1. studenoga 1943. godine izdao „proglas o prikupljanju pisama i spisa Josipa Langa, pomoćnog zagrebačkog biskupa“ u kojem iznosi razlog pokretanje biskupijskog informativnog procesa u svrhu Langove beatifikacije, a taj je „da se glas o njegovoj svetosti u hrvatskom narodu do danas ne samo sačuvao, nego sve više i raste, napose zbog izvanrednih uslišanja, koja se pripisuju njegovom zagovoru“. Poradi ratnih i poratnih okolnosti, koje su za Crkvu bile jednako teške, proces nije mogao ići željenom brzinom te je 1981. godine završen biskupijski dio glede prikupljanja dokumentacije, svjedočanstva i drugih podataka koji se traže od Kongregacije za proglašenje svetim.
U župnoj crkvi Sv. Marije na Dolcu u svetištu crkve, kod pričesne klupe, položeni su posmrtni ostaci Sluge Božjega Josipa Langa. To je mjesto molitve, sabranosti i mjesto jednostavnosti i predanosti u volju Božju. Značajke njegova života – ljubav i osjetljivost za potrebe nemoćnih, slabih i nezaštićenih – itekako su aktualne, navodi nbs-zg.hr.
Nakon njegove smrti osnovana je Zaklada “Biskup Josip Lang” za pomoć siromašnim starijim ljudima.
Osnovao ju je hrvatski dobrotvor, isusovački redovnik, pater Antun Cvek.
Po Josipu Langu se zove i poznati trg u središtu Zagreba tzv. „Langić”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
