John Ogilvie nikada nije zaboravio da je Škot i stoga je neprestano čeznuo za povratkom u svoju domovinu i apostolskim djelovanjem u voljenom zavičaju.
Zatvoren je pred smrt u gradu Paisleyju, gdje su ga protestanti ispitivali i zvjerski mučili. Nije htio odati imena škotskih katolika, a kad su ga na preslušavanju upitali tko je poglavar Crkve u Škotskoj, kralj ili papa, izjavio je da je duhovna glava Crkve papa. Obješen je u Glasgowu, a neki od njegovih mučitelja obratili su se na katoličku vjeru.
Sveti John Ogilvie, škotski isusovac, svećenik i mučenik, rođen je 1579. u Drum-na-Keithu, u blizini gradića Keitha (grofovija Banffshire, sjeveroistočna Škotska), u protestantskoj kalvinističkoj obitelji, kao sin plemića Sir Waltera Ogilvieja. Još kao dječak poslan je na školovanje u prekomorske europske zemlje. Pod utjecajem glasovitog flamanskog bibličara, isusovca Cornelisa Cornelissena van den Steena, poznatog pod imenom Cornelius Cornelii a Lapide, obratio se s kalvinizma 1596. u flamanskom gradu Leuvenu na katoličku vjeru.
Stupio je u Beču 5. studenoga 1599. u Družbu Isusovu kao član Austrijske provincije, a usavršavao se na kolegijima u Beču i Olomoucu. Ubrzo je postao cijenjen zbog svoje iskrene pobožnosti, izvanredne sposobnosti za rad s mladima, djelovanja u Marijinim kongregacijama i svoje duboke ljubavi prema Bogu i bližnjima.
John Ogilvie nikada nije zaboravio da je Škot i stoga je neprestano čeznuo za povratkom u svoju domovinu i apostolskim djelovanjem u voljenom zavičaju. Kad je 1610. u Parizu zaređen za svećenika, zamolio je poglavare da ga pošalju u Škotsku, ali oni su smatrali da još nije kucnuo pravi trenutak za taj korak. Zbog toga je otac Ogilvie prve godine svoga svećeništva proveo u francuskom gradu Rouenu (Normandija) i tamošnjoj biskupiji.
Tadašnji isusovački general Claudio Acquaviva poslao ga je u studenom 1613. u Škotsku sa zadatkom da svoje sunarodnjake utvrdi u katoličkoj vjeri, a one koji su otpali vrati u krilo Crkve. Bilo je to razdoblje žestokih progona škotskih i britanskih katolika, posebno svećenika. Otac Ogilvie uspio se potajno iskrcati u Škotskoj i odmah pošao djelovati u sjeverne škotske pokrajine, gdje je pronašao malo vjernih katolika. Nakon nekog vremena otputovao je u Francusku kako bi se s tamošnjim isusovačkim poglavarima posavjetovao o daljnjem radu. Vratio se potom u Škotsku i potpuno se posvetio tajnom apostolskom radu u Edinburghu, Glasgowu i Renfrewshireu. Neumorno je radio dan i noć, uvijek u opasnosti da bude otkriven i umoren. Pohađao je i katolike po zatvorima gdje su trpjeli radi svoje vjere. Bio je prerušen u tobožnjeg trgovca konjima i bivšeg vojnika pod imenom Watson.
Bio je izdan od jednog došunika i uhićen 14. listopada 1614. u Glasgowu.
Zatvoren je u gradu Paisleyju, gdje su ga ispitivali i zvjerski mučili. Nije htio odati imena škotskih katolika, a kad su ga na preslušavanju upitali tko je poglavar Crkve u Škotskoj, kralj ili papa, izjavio je da je duhovna glava Crkve papa. Iskazao je svoju građansku lojalnost prema kralju, ali je izjavio da na duhovnom području primat pripada papi. Nakon tri sudska procesa osuđen je na smrt i 10. ožujka 1615. pogubljen vješanjem na raskršću Glasgow Cross. Hrabro je i vedro pošao u smrt, opraštajući svojim progoniteljima i moleći se do posljednjeg daha. Po nekim izvorima njegovu krunicu pokupio je tada na stratištu jedan od njegovih progonitelja i nakon toga postao pobožnim katolikom do kraja života. Zlotvori su mučenika pokopali na tajnom mjestu, tako da Crkva ne dođe do njegovih relikvija. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 22. prosinca 1929, a papa Pavao VI. svetim 17. listopada 1976, kao prvog škotskog sveca od 1250. godine.
*Katolička vjera je od smrti Oglivea dijelom obnovljena u Škotskoj nakon što je u 16. stoljeću bila stavljena izvan zakona kroz protestantsko nasilje i progone. Nakon više od 200 godine, tek 1793. katolici Škotskoj i Britaniji dobivaju građanska prava, a tek 1878. katolička crkvena hijerarhija dobila je ustroj kakav ima drugdje. Ipak, i u tom strašnom nasilju, progonima i ubijanjima održala se stotinama godina u nekim džepovima Škotske značajna katolička zajednica. To su osobito dijelovi gdje je većim dijelom očuvan škotski keltski jezik, nacionalna svijest i otpor engleskoj kruni kao: sjeverna pokrajina Banffshire u blizini Aberdeena, izolirani otoci Hebridi i visoka gorja Highlanda.
Tako je danas broj katolika u Škotskoj oko 16%, a najvećim dijelom to su potomci vjernih Škota iz Highlanda koji su u vrlo teškoj situaciji sačuvali svoju katoličku vjeru ili potomci doseljenika iz Irske, osobito u dio oko Glasgowa. Tu je danas i značajan broj katolika koji su potomci doseljenika iz Italije, Poljske i Litve. Od 5.1 milijun Škota njih 850.000 izjasnilo se katolicima, a prilično velik broj od 180.000 ih pohađa svetu misu.
Izvor: narod.hr
