Hrvatski latinisti su pisci koji su, svoja književna, povijesna, znanstvena i druga djela pisali latinskim jezikom. Ponajviše u razdoblju humanizma kada je to bio opći književni jezik, ali i u kasnijim razdobljima kad je latinski paralelno egzistirao s nacionalnim, hrvatskim jezikom.
Rastić, Džono (Junius Restius, Junije Resti), hrvatski je pjesnik (Dubrovnik, 11. I. 1755 – Dubrovnik, 30. III. 1814). Podrijetlom je iz dubrovačke vlastelinske obitelji. Bio je pravnik, angažiran u politici i upravi Dubrovačke Republike do njezine propasti.
Pisao je pjesme na latinskome te pisma i govore na talijanskome. Poznat je kao najveći satiričar među hrvatskim latinistima. U njegovim „Pjesmama“ („Carmina“), što ih je 1816. objavio F. M. Appendini, ima i elegija, poslanica, epigrama i oda.
U heksametarskim satirama kritizira pomodne ludosti svojih suvremenika u svim oblicima društvenog života. Zatim strane običaje, kazalište, tisak, suprotstavlja se idejama Francuske revolucije, materijalizmu, enciklopedistima i Voltaireu. Njegova rukopisna ostavština, koju čine još neki pjesnički sastavci te većina pisama, čuva se u dubrovačkim arhivima.
