Za Vinka Nikolića to je najveća tragedija u cijeloj njegovoj povijesti, tragedija koja je potresla milijun ljudi, razorila na tisuće obitelji, uništila ideju hrvatske države, osudila nekoliko generacija na doživotno progonstvo, na nestanak u tuđim zemljama bez traga…
Bleiburg je jedno malo austrijsko mjesto, početak stradanja, ali je on tijekom vremena postao simbol grobnice za, prema Vinku Nikoliću, dvjesta tisuća Hrvata, “kod Bleiburga je pao cvijet hrvatskog naroda, nikad pobijeđena hrvatska vojska, najljepša hrvatska mladost, najelitnija hrvatska inteligencija”. Za Nikolića je to najveća tragedija naroda u cijeloj njegovoj povijesti, tragedija koja je potresla milijun ljudi, razorila na tisuće obitelji, uništila ideju hrvatske države, osudila nekoliko generacija na doživotno progonstvo, na nestanak u tuđim zemljama bez traga. Ako me se, poručio je Nikolić, ikada bude itko sjećao, neka me se sjeća kao čovjeka koji je čitav život plakao za izgubljenom domovinom.
No, Vinko Nikolić, pisac iz doba NDH koji se i sam našao u emigraciji poslije rata, provevši u Italiji, Argentini, Francuskoj, Belgiji, Engleskoj, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Španjolskoj niz godina života, predano radeći na okupljanju svih političkih, kulturnih i književnih potencijala hrvatskog iseljeništva, te izdajući “Hrvatsku reviju” od 1951., bio je jedan od rijetkih koji je imao tu sreću da se 1991., vrati u domovinu, u novu Hrvatsku i da u njoj nastavi izdavati “Hrvatsku reviju” te da umre kao zastupnik Hrvatskog državnog sabora.
“Glas o partizanskom teroru stršio je kao crna avet nad čitavom Hrvatskom, i to je zlokobno iskoristila i sama vlast, ono izbezumljeno mnoštvo trebalo je služiti kao neki žalosni plebiscit, a ujedno u mnoštvu se lako izgube krivci. Krivicom tog fatalnog raspoloženja bježali su i mnogi koji nisu ništa imali s režimom, a mnogi su mlađi po prvi put oblačili ustaške uniforme, jer idu u šumu, odlaze za samo kraće vrijeme. I tako su ih zatekli partizanski krvnici, pa je sama ova uniforma proglašena zločinom, koji se plaćao smrću, bez ikakva ispitivanja, bez ikakva suđenja.”, zapisao je Vinko Nikolić u knjizi “Bleiburška tragedija hrvatskog naroda”.
Još je u Barceloni 1985. napisao je proročke riječi o tada nedosanjanom snu Hrvata sa svojom samostalnom državom: “Narod nastavlja živjeti, narod nastavlja sanjati o svojoj slobodi, što zato što taj divan san nećemo i mi dosanjati.”. Sve se ostvarilo, a čak je i Vinko Nikolić dočekao neovisnu državu Hrvatsku i bio u njoj čak i saborski zastupnik.
Vinko Nikolić umro je na današnji dan 1997. u rodnom Šibeniku.
