12. svibnja 1935. Jozef Pilsudski – tko je velikan koji je obnovio državu Poljsku i stavio je na branik Europe?

Foto: wikipedia.org

Poljska država je obnovljena 123 godine nakon što je raskomadana između Njemačke, Rusije i Habsburške monarhije (kasnije Austro-Ugarska). 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ujedinitelj Poljske, Jozef Pilsudski je na čelu poljske vojske, zaustavio nadiruću Crvenu Armiju u njenom pohodu prema Europi 1920. nakon I. svjetskog rata. Ova pobjeda nad boljševicima koji su namjeravali prodrijeti u Europu, poznata je kao “čudo na Visli”. Poljaci duboko vjeruju u Božju pomoć i zagovor Gospe u ovoj pobjedi, slično našim Sinjanima u pobjedi nad Turcima.

I danas Poljska stoji na braniku kršćanske Europe, svijetli u Europi kao svjetlo u borbi protiv zala modernih i razornih ideologija, te u borbi za pravo rođenja svakog djeteta.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jozef Pilsudski, koji je umro na današnji dan 1935., bio je najistaknutija osoba obnovljene Poljske. Najviše je doprinio vraćanju nezavisnosti. Borba protiv porobljenosti, a kasnije za jačanje nezavisnosti davala je smisao njegovu životu. Stvorio je oružane snage zahvaljujući kojima je Poljska izvrsno iskoristila svoju šansu za obnovu državnosti kad su izgubljeni rat i revolucija oslabili njezine djelitelje, europske imperijalne sile: Njemačku, Rusiju i Austro-Ugarsku.

Slavljen kao nacionalni junak, Pilsudski je od Prvoga svjetskog rata pa sve do smrti imao presudan utjecaj u poljskoj politici, a bio je i važna politička ličnost u međuratnoj Europi. Njegov najveći uspjeh bilo je ponovno stvaranje neovisne poljske države, 123 godine poslije njezine podjele između susjednih velesila. Pilsudski je od mladosti bio zagovornik poljske neovisnosti. Ubrzo je postao član i vođa Poljske socijalističke partije. No, socijalističku ideju napustio je kada je postigao željenu poljsku neovisnost. Glavnu prijetnju Poljskoj Pilsudski je vidio u Rusiji pa je u Prvome svjetskom ratu surađivao s Njemačkom i Austro-Ugarskom zapovijedajući Poljskom legijom. Nakon Oktobarske revolucije okrenuo se silama Antante i u političkom vakuumu poslije poraza Njemačke i raspada ruskog i austrougarskog carstva proglasio je neovisnu Poljsku.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poljska zaustavlja Crvenu Armiju – čudo na Visli!

Ipak, priznanje Zapada stekao je tek kada je u sovjetsko-poljskom ratu pred samom Varšavom, „čudom na Visli“, zaustavio boljševike Tuhačevskog koji su revoluciju htjeli pronijeti sve do Berlina. Pilsudski, koji je imao 120.000 vojnika naspram 140.000 boljševika, igrao je na sve ili ništa. Sve svoje snage uložio je u nešto što će biti najveća konjanička bitka, a ujedno i posljednja u 20. stoljeću. Poljaci su iskoristili rupu u rasporedu Crvene armije i smjelim prodorom s juga ispred same Varšave izvojevali potpunu pobjedu.

Crveni iz Moskve su uskoro preuzeli sva područja koje je zauzeo poljski maršal Józef Piłsudski. Boljševički vođa Lenjin i zapovjednik Crvene armije Trocki poslali su Tuhačevskog u prodor prema Njemačkoj gdje je revolucija trebala stići na bajunetima sovjetskih vojnika. Stanje je uskoro postalo kritično pa je Francuska poslala vojne savjetnike, među kojima je bio general Weygand i mladi kapetan Charles de Gaulle. Varšavu, pred koju su došli boljševici, napustili su svi strani diplomati osim britanskog veleposlanika i apostolskog nuncija, budućeg pape Pia XI. Maršal Piłsudski, koji je imao 120 000 vojnika naspram 140 000 boljševika, igrao je na sve ili ništa. Sve svoje snage uložio je u nešto što će biti najveća konjanička bitka, a ujedno i posljednja u XX. stoljeću. Poljaci su iskoristili rupu u rasporedu Crvene armije i smjelim prodorom s juga ispred same Varšave izvojevali potpunu pobjedu. Ovaj poraz i još nekoliko poljskih pobjeda potpuno je osakatilo Crvenu armiju i spasilo poljsku neovisnost te dovelo do mirovnog sporazuma u Rigi koji je osigurao istočne poljske granice sljedećih 20 godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Pilsudski umro zabrinut za budućnost Poljske i Europe – s pravom!

Poljsku, obnovljenu u studenom 1918. godine, u kojoj je postao poglavar države i vrhovni zapovjednik vojske, utemeljio je na slobodi, pravu i demokraciji. Međutim, ubrzo je posumnjao u te mehanizme vladavine, pa se povukao iz javnog života. Uvjeren da zemlja ide u krivom smjeru, godine 1926. odlučio se na državni prevrat. U parlamentu je već ranije vidio samo izvor anarhije te mu je tada suprostavio snažnu predsjedničku vlast. No, s vremenom ga je razočarao i autoritarizam. Sve bolesniji i nemoćan, nije više tražio nove recepte za vladanje. Ogorčen, ponovno se povukao u sjenu.

Usprkos kultu, kojim je bio okružen, umro je 1935. osamljen i pun briga za budućnost svoje voljene domovine – Poljske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njegove slutnje pokazale su se opravdanima: godine 1939. ponovo Njemačka i SSSR (Rusija) zajednički napadaju Poljsku i dijele je. Nakon rata, Poljska je okupirana od SSSR-a živjela 45 godina u diktaturi komuinizma.

Slobodoljubivi duh Poljaka niti komunizma nije mogao slomiti, te je upravo iz Poljske krenuo val štrajkova i nezadovoljstva koji će završiti rušenjem komunizma.

Danas Poljska, obnovljena na katoličkom temelju, provedene lustracije i otvaranja arhiva, stoji kao svjetionik borbe protiv modernih zala koje su se nadvile nad Europu i razornih ideologija koje je ponovno uništavaju. Obitelj, nerođena djeca, zdravo domoljublje, povratak kršćanskim korjenima – to je osnova današnje moderne Poljske, predvodnice pokreta protiv bruxelleskog centralizma i razornih LGTB ideologija. Nažalost, njihovu vodeću stranku PIS naš premijer Plenković proglasio je, vrlo nediplomatski i prilično bahato, ni manje ni više nego – populistima!

A Jozef Pilsudski, da je živ, bio bi itekako danas ponosan na svoje Poljake!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.