13. studenoga 1990. Antun Grahovar – ubojica u Sisku zaklao svećenika i pobjegao četnicima u Knin!

Antun Grahovar (39), upravitelj župe Svete Marije u Sisku, prvi je svećenik, žrtva Domovinskog rata. Ubijen je od strane velikosrpskog zločinačkog scenarija još prije početka rata 9. studenoga 1990. godine, a pokopan na današnji dan.

Ubojica koji je zaklao svećenika bio je Božo Babić, koji nije ništa otuđio iz župnog ureda. Babić je pobjegao u tada okupirani Knin i sklonio na sigurno kod četnika. Hrvatske vlasti nikada se nisu potrudile istražiti i objaviti motive ubojstva po već poznatom „zakonu šutnje“ kada se radi o hrvatskim žrtvama.

Mirni, dobri i u narodu voljeni svećenik, velečasni Antun Grahovar, rođen je u Humu, župa Taborsko u Hrvatskom Zagorju, zaređen za svećenika 1977., ubijen je relativno mlad navršivši tek 39 godina života i 13 godina svećeništva.

Napad na hodočasnike iz Splita u Kninu – sličan scenarij kao 1941. godine

Nakon što su u Hrvatskoj održani prvi demokratski višestranački izbori, velikosrpski krugovi otvoreno su pokazali neprijateljstvo prema novoj stvarnosti. I to neprijateljstvo su počeli pokazivati ponajprije prema katoličkim svećenicima. Splitski su franjevci koncem svibnja 1990. godine vodili hodočasnike u Mariju Bistricu. Na povratku 27. svibnja kroz Knin, autobus je bio napadnut kamenjem. Razbijena su stakla na autobusu i ranjeni neki hodočasnici.

Podsjetimo se na nevjerojatne sličnosti: ustanak u Srbu 1941. godine počeo je napadom na hodočasnike. Srbi su napali Hrvate katolike iz Drvara i Petrovca koji su se vraćali sa hodočašća iz svete Ane u Kosovu pored Knina.

Izgleda da je ustanicima specijalnost napadanje ljudi koji se idu moliti Bogu, samo što su Splićani prošli puno bolje od Drvarčana koji su ubijeni i njih 300 zajedno sa svojim svećenikom bačeni u jamu Golubnjaču.

Šibenskog biskupa Badurinu zaustavili naoružani četnici na barikadama

Nakon što je 17. kolovoza 1990. u Kninu izbila pobuna protiv hrvatske vlasti, šibenski biskup Srećko Badurina posao je odmah 19. kolovoza obići svoje župe u Kninu i susjednim mjestima. Pred samim Kninom je naišao na postavljene barikade i naoružane civile koji su legitimirali njega i njegovu pratnju. Ta pobuna, budući da su barikade bile postavljene od balvana, nazvana je “balvan-revolucija”, piše Kanadsko-hrvatski kongres.

Iste te nedjelje, 19. kolovoza 1990., nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić, u povodu događaja u Kninu i susjednim općinama, rekao je u Selima kod Siska: “Pobuna protiv zakonitih odluka zakonite vlasti je nemoral. To unosi u ljudske odnose nemir, strepnju i strah. Strah izvire iz mržnje, strah izvire iz laži, strah prijeti smrću” (Glas koncila, br. 34/1990.). Kardinal Kuharić uputio je poziv vjernicima da se u mjesecu listopadu te godine mole za domovinu. U tom pozivu osudio je otimanje oružja hrvatskih Srba iz policijskih postaja u Petrinji, Dvoru, Kninu i drugim mjestima, pa piše: “Tko oduzima silom oružje (…), znaci da želi ubijati druge” (Glas koncila, br. 40/1990.). Te jeseni 1990. godine nešto se neobično događalo u sisačkom kraju. Neki nepoznati ljudi obilazili su crkve i župne dvorove i grubo prijetili svećenicima. Utvrđeno je da su imali lažne registarske pločice na automobilima. Uvlačio se strah medu svećenike. Saznalo se iz nekih izvora da možda postoji popis katoličkih svećenika koje treba likvidirati. Župnik i dekan Franjo Horvat iz Topuskog saznao je da je za njegovu glavu raspisana nagrada od 10.000 njemačkih maraka.

Očito je da se pripremalo ono sto se kasnije i dogodilo.

Sisak – svećenik Grahovar izboden nožem, a ubojica pobjegao četnicima u Knin!

U župni stan, prije Grahovarova ubojstva, dva puta je provaljivano. Druga provala je bila 40 dana prije ubojstva. Svi se slažu da je ta druga provala služila samo kao izviđanje i planiranje onoga sto se uskoro treba dogoditi. A samo desetak dana prije izvedenoga zloćina na pročelju crkve Svete Marije osvanuo je znak: četiri čirilićka slova S križem. Te jeseni u sisačko-banovinski kraj dolazi iz Beograda izvjesni Raznjatović zvani Arkan. Dovozio je ovdašnjim četnicima oruzje i planove za djelovanje protiv hrvatske države. Jednom je bio i uhićen od strane hrvatske policije u obližnjem Dvoru, a u automobilu mu je pronađen kompromitirajući materijal. Bio je i pritvoren u Zagrebu, ali brzo i pusten na slobodu. Sve je to uznemirilo svećenike u sisačko-banovinskom kraju. Svi su živjeli u strahu i očekivanju sto ce se dalje dogoditi. I dogodilo se! Grahovarov ubojica je 9. studenoga 1990. navečer provalio kroz prozor u župni stan župe Svete Marije u Sisku i tu čekao župnika. Kad je župnik Grahovar ušao u stan, ubojica ga je napao nožem. Zadao mu je sedam većih uboda nožem u tijelo, od kojih je jedan bio smrtonosan – ravno u srce. Nakon toga je ubojica sjeo u župnikov auto, odvezao se do Sibenika, gdje je ostavio auto i prešao na područje Knina podnijeti izvješće svojim naredbodavcima o izvršenom zadatku.

Tko je ubio župnika Antuna Grahovara danas je to poznato. Danas znamo da je to učinila velikosrpsko-četnička mržnja na sve hrvatsko i katoličko. A neposredni izvršitelj zločina je Božo Babić. Deset dana prije zločina nastanio se u sisačkom hotelu s tim da je na dan zločina nestao ne plativši hotelu desetodnevni smještaj. U Kninu je prijetio zarobljenim Hrvatima s Banovine, da ce ih ubiti kao što je „ubio popa u Sisku“.

Motivi ubojstva svećenika i danas obavijeni „velom tajne“ – zašto?

Grahovar je bio siromašan zupnik, a zločincu nije nitko branio da uzme župnikov radio, televizor, fotoaparat i pisaći stroj. Medutim, ubojicu to nije zanimalo, pa ni automobil, kojega je ostavio u Šibeniku. Nakon što su ubili Grahovara, isti zločinci, poticani iz Knina, nastavljaju zločine po Banovini. Prvi na udaru su svećenici i njihovi vjernici. Iz Sisačko-gorskog arhiđakonata je prognano 15 svećenika-župnika s oko 30.000 njihovih vjernika. Budući da se nisu uspjeli svi povuci, osobito stariji i bolesni, oni su bez milosti pobijeni. Ukupno u ovom arhiđakonatu (dekanati: sisacki, glinsko-petrinjski i dubičko-kostajnički) ubijeno je 1.190 Hrvata katolika, od toga 520 branitelja i 670 civila. Na istom području je 14 župnih crkava porušeno, 6 teško ostećeno i oko 30 kapela što porušeno sto ostećeno. To je na sisačko-banovinskom području djelo onih koji su započeli umorstvom župnika Antuna Grahovara. Kada se sve to znade, onda se znade i odgovor na pitanje tko je ubio i zašto je ubijen dragi i dobri župnik Grahovar.

„Ubojica Božidar Babić iz Šibenika pobjegao je osobnim automobilom Antuna Grahovara i otišao je u smjeru Šibenika, te onda za Knin koji je tada već bio pod okupacijom četnika. Naravno da to sve skupa inicira na naručeno ubojstvo. Ono što se predbacivalo sudskoj vlasti je to što nije dovoljno duboko ušla u motiv ubojstva, a koji sigurno nije koristoljublje jer nikakve stvari nisu otuđene“, ustvrdio je svojevremeno Damir Borovčak na tribini o ubojstvu Antuna Grahovara, te  dodao kako je pokušao istražiti što se dogodilo s ubojicom vlč. Grahovara, ali kako je od Ministarstva pravosuđa dobio tek suhoparan odgovor.

I župnik u mirovini, Alojzije Petranović, koji je u vrijeme Grahovarova umorstva bio dekan sisačkog dekanata, ustvrdio je tom prigodom da je osuđeni Babić samo izvršilac ubojstva, da još uvijek nije otkriveno tko je naručielj ubojstva i zbog čega je morao tako brutalno umrijeti omiljeni svećenik.

Nakon 11 godina od počinjenog ubojstva, temeljem tjeralice Županijskog suda u Sisku u Italiji je uhićen Božidar Babić. Izručen je Hrvatskoj 8. studenoga 2001. godine, a 2002. na Županijskom sudu u Sisku osuđen je na 15 godina zatvora.

Naglašeno je da sudsko vijeće Županijskog suda u Sisku koje je osudilo ubojicu, pitanje motiva i naručitelja ubojstva uopće nije zanimalo, da je Babić osuđen na brzinu, nakon samo dva mjeseca suđenja, kao da se svima žurilo da se slučaj Grahovar što prije završi.