Na današnji dan rodio se 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću, Hrvatsko Zagorje, prvi predsjednik samostalne i neovisne hrvatske države Franjo Tuđman.
Franjo Tuđman stao je na čelo hrvatskog naroda u njegovim najtežim trenucima kada se rušila komunistička i velikosrpka tvorevina Jugoslavija u kojoj su svi ne-srbijanski narodi, a osobito hrvatski i albanski, imali podređen položaj u odnosu na dominirajući srpski narod. Ta činjenica bila je utkana u samu srž Jugoslavije od njenog stvaranja 1918. do njene propasti 1990., a srbijanski narod shvaćao je Jugoslaviju kao sredstvo dominacije nad drugim narodima.
Te 1990. pad totalitarne diktature komunizma i raspad višenacionalne jugoslavenske države donio je i posljednji od nekoliko pokušaja stvaranja Velike Srbije – agresiju Srbije i JNA na hrvatski narod i njegov povijesni teritorij.
U to vrijeme, u vrlo teškoj situaciji, kada su se mnogi skrivali i pokazivali oportunost i kukavičluk, jedan čovjek je imao viziju i san – samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku izgrađenu na tekovinama zapadnoeuropske uljudbe kojoj Hrvatska kroz političku i vjersku tradiciju pripada do 1918.
Taj čovjek bio je dr. Franjo Tuđman.
Tko je bio Franjo Tuđman?
Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989. Franjo Tuđman osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) sa osnovnom idejom osamostaljenja Hrvatske i obrane od nadolazeće srbijansko-komunističke agresije.
Upravo je ta stranka na izborima 1990. najjasnije izrazila višestoljetne želje hrvatskog naroda za slobodom, premoćno pobijedila i dobila preko 60% mjesta u Hrvatskom Saboru. Tuđman je izabran na poziciju tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a hrvatski narod ga je prepoznao kao pravog vođu.
Još dva puta, 1992. i 1997. premoćno je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora sa 57% i 62% glasova. To je uspjelo do sada samo Franji Tuđmanu. Dužnost predsjednika Hrvatske obnašao je do svoje smrti 1999.
Bio je istinski vođa hrvatskog naroda u vrijeme Domovinskog rata i s pravom je dobio naziv „otac domovine“. Pod njegovim vodstvom Hrvatske je oslobodila okupirani teritorij i stekla značajan međunarodni ugled kao regionalna politička i vojna sila.
Vrhunac toga bila je vojna akcija „Oluja“ i njen nastavak kada je veliki dio Bosne i Hercegovine oslobođen od srpske okupacije. Daljnje napredovanje hrvatskih snaga bilo je zaustavljeno isključivo ultimatumom međunarodne zajednice.
Tako je Franjo Tuđman i hrvatsko vodstvo u svega pet godina stvorilo respektabilnu vojnu snagu koja bila kadra „pomesti“ kompletnu JNA transformiranu u srbijansku vojsku, a koja je dugo slovila kao jedna od najjačih „crvenih armija“ na svijetu.
Zbog svog ustrajnog rada na obrani hrvatskih nacionalnih interesa nije odgovarao pojedinim međunarodnim, a osobito pro-britanskim krugovima, kao niti dijelu domaćih pro-jugoslavenskih hrvatskih političara koji su često izmišljali afere poput prodaje Knina Srbima, pa nakon toga prodaje Vukovara Srbiji, crtali po salvetama navodne Tuđmanove velikohrvatske planove, pripisivali mu enormno bogaćenje, izrugivali se njegovim izjavama koje su se naknadno pokazale kao vizionarske („crveni i žuti vragovi“ i dr.).
Nastojao na znanstvenim osnovama revidirati lažno pisanu jugoslavensku komunističku povijest hrvatskog naroda da bi sa njega skinuo stigmu „genocidnog i ustašoidnog naroda“.
Zbog svega toga bio je izložen snažnoj i sinkroniziranoj diskreditaciji čiji je cilj bio i diskreditacija hrvatske samostalnosti i samobitnosti, ali s vremenom djelo Franje Tuđmana biva sve veće.
Bio je omiljen među hrvatskim narodom i u domovini Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini, kao i među Hrvatima diljem svijeta, što se najbolje vidi prigodom blagdana Svih Svetih kada tisuće pohode njegovo posljednje počivalište na Mirogoju gdje se tihom molitvom sjećaju prvog hrvatskog predsjednika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
