Na današnji dan 16. lipnja 1995. umro je Rory Gallagher, jedan od najvećih gitarista svih vremena.
Rory Gallagher jedan je od najslavnijih irskih, ali i svjetskih gitarista uopće. Tijekom rada s grupama “Taste” i “Rory Gallagher band” nastala su njegova najznačajnija ostvarenja kojima je zadužio blues-rock–scenu. S grupom “Taste” je na početku svoje glazbene karijere svirao progress i underground blues, no kasnije se okreće rock- i blues-pjesmama, kojima ostaje vjeran do kraja karijere.
Jedan od najvećih
Jedan od najvećih blues/rock gitarista, Rory Gallagher, danas nije ni približno popularan kao Eric Clapton, Jeff Beck ili John Mayall. Zašto? Vjerojatno zbog – “nepotkupljivosti”. Rory Gallagher, naime, nikada nije previše brinuo o trendovima i ukusu šire publike, a čak se i trudio da njegove pjesme koje zvuče kao mogući “radio hitovi”, nikada ne budu objavljene u singl formatu. Opet, zašto? Jednostavno, jer nije želio ostati zapamćen po nekoliko hitova, već po svojim kvalitetnim i raznolikim albumima.
Rory Gallagher probio se na blues/rock scenu kasnih šezdesetih kao lider grupe Taste, koja je vrlo brzo zaradila reputaciju jedne od najboljih koncertnih atrakcija u Europi. Taste je odlično prošao i u Americi, pa je, na primjer, grupa izazvala nepamćene ovacije na Isle Of Wight festivalu 1971. godine. U društvu velikana kao što su Emerson, Lake & Palmer, Ten Years After, Jethro Tull, Miles Davis, Jimi Hendrix, The Doors, The Who, Leonard Cohen i drugi, publika je Taste pozvala na sedam (!) uzastopnih bisova.
No, Rory je ubrzo napustio Taste, u potrazi za maksimalnom kreativnom slobodom. Pokrenuo je solo karijeru, te nanizao dvadesetak vrlo kvalitetnih albuma, utemeljenih na bluesu i rocku. Nikada se, međutim, nije ograničio na jedan određeni sound, već je konstantno eksperimentirao sa raznim stilovima, posebno sa irskim folkom i akustičnim elementima općenito.
Komercijalni vrhunac doživio je ranih sedamdesetih, kada su albumi “Tattoo”, “Blueprint” i “Irish Tour ’74.” dospjeli na britanski Top 1
