16. siječnja 1962. Ivan Meštrović – crkveni ukop u rodnoj Hrvatskoj uzrokovao uzbunu i strah komunista u Jugoslaviji!

Foto: Wikimedia/United States Library of Congress

Meštrovićev sprovod je bio oproštaj od hrvatskog genija i jednog od najvećih svjetskih umjetnika 20. stoljeća. Bio je i bunt i protest Hrvata drniškog kraja protiv komunističke strahovlade jer je veliki umjetnik tražio crkveni sprovod, što je bilo nečuveno za poznate osobe u komunističkoj diktaturi. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Ivan Meštrović, Povijest Hrvata

Povijest Hrvata (Meštrović).jpg

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Photo: hr.wikipedia.org

 

Ivan Meštrović je najpoznatiji i najslavniji hrvatski kipar te jedan od najvećih suvremenih svjetskih umjetnika. Rodio se 15. kolovoza 1883. u Vrpolju kod Županje, ali je djetinjstvo proveo u Dalmaciji. Preminuo je u South Bendu 16. siječnja 1962., a sahranjen je u Otavicama kod Drniša 24. siječnja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon rata sada već svjetski slavni kipar odbija Titov poziv da se vrati u Jugoslaviju zbog neslaganja s komunističkim idejama i metodama (zbog toga će mu i brat Petar na neko vrijeme završiti u komunističkoim kazamatima). Odlazi u SAD gdje dobija državljanstvo i mjesto profesora na sveučilištu Notre Dame. Do smrti domovinu je posjetio samo jednom, 1959. kada je razgovarao sa zatočenim kardinalom Stepincom i maršalom Titom koji ga je bezuspješno pokušavao nagovoriti da se vrati u Hrvatsku, odnosno Jugoslaviju. Nakon kratkog boravka zauvijek se vratio u SAD.

Meštrovićev sprovod je bio vrsta protesta Hrvata drniškog kraja protiv komunističke strahovlade jer je veliki umjetnik tražio crkveni sprovod, što je bilo nečuveno za poznate osobe u komunističkoj diktaturi.

Prema njegovoj posljednjoj želji tijelo mu je prebačeno u rodnu zemlju, gdje je trebalo biti izloženo dva dana u crkvi Sv. Marka u Zagrebu te potom dva dana u crkvi Sv. Križa u Splitu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Komunističke vlasti su u strahu tijelo se poslale specijalnim vlakom u Drniš, a potom u Otavice gdje je 24. siječnja 1962. sahranjen u obiteljskom mauzoleju u crkvi Presvetog Otkupitelja.

Crkva Presvetog Otkupitelja, Otavice, Drniš

Photo: hr.wikipedia.org

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Njegovo tijelo dopremljeno je zrakoplovom u Hrvatsku i trebalo je biti izloženo u Zagrebu i Splitu. Prema riječima njegovog sina Mate Meštrović, hrvatskog emigranta, UDBA je strahovala od mogućih prohrvatskih i protudržavnih demonstracija pa je po pokojnika poslala poseban avion u Njemačku i tijelo brže-bolje nastojala prebaciti u Drniš.

Tijelo je dopremljeno u Drniš posebnim vlakom, a samo četvorica stasitih momaka u hrvatskim narodnim nošnjama drniškog kraja pored lijesa dala su naslućivati da je u vlaku tijelo jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća. Drnišani su bili uz svog sunarodnjaka cijelim putem od Zagreba odajući počast svom sinu čija je želja bila imati vječni počinak u rodnom kraju.

Po dolasku u Drniš, župljani su Meštrovićevo tijelo izložili u župnoj crkvi. Komunističke vlasti su se jako plašile ovog pokopa, pa je Ivan Meštrović pokopan četiri dana ranije nego je dogovoreno.

Prije samog pokopa, lijes je prema starim običajima ovog kraja bio pola sata izložen u roditeljskoj kući nakon čega su biskupi Franić i Arnerić krenuli na čelu kolone koja je ispratila ‘genija iz Otavica’.

Kada je biskup u svom govoru istaknuo da je Meštrović bio Hrvat i katolik, predsjednik drniškog komunističkog Narodnog odbora viknuo je:“Narod tako ne misli!“, a ubačeni provokatori su počeli vikati na samom sprovodu, ne poštujući svetost ukopa i mir koji dostojanstvo sprovoda zahtijeva. Komunisti su prekidala obred, te u svom huškačkom i mrziteljskom stilu vikali parole koje su i dan danas ‘moderne’ među ljevičarima: “Fašističke hulje!“, „Popovsko smeće!“, „Zločinci!“ i druge pogrde. To je izazvalo veliko negodovanje okupljenog naroda.

Komunistički provokatori su se stoga morali povući, a nakon ukopa uslijedila su uhićenja onih koji su branili dostojanstveni sprovod i sprječavali nered i nasilje na svetom obredu.

Navečer istog dana održana je sveta misa zadušnica u Splitu u crkvi Gospe od Zdravlja kojoj je prisustvovalo više od 4.000 ljudi.

O događanjima na Meštrovićevom pokopu pisali su i svjetski mediji, posebno jer se sin Mate želio informirati svijet o postupcima komunističkih vlasti prema njegovom ocu i Hrvatima drniškog kraja. Domaći komunistički tisak je o tome šutio.

O svojim poznanstvima i iskustvima sa kraljevima, političarima i drugim javnim osobama Meštrović je napisao knjigu O političkim ljudima i događajimaSlavni kipar je hrvatskom narodu poklonio Narodnu Galeriju i Kaštelet u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu te obiteljsku grobnicu s crkvicom u Otavicama. 

Ivan Meštrović, Grgur Ninski

Photo: hr.wikipedia.org

 

*Dodatak:

Meštrovićeva remek-djela možete vidjeti u Meštrovićevim galerijama u Splitu i glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Između ostalog stvorio je i:

  • bistu Kardinala Alojzija Stepinca u New Yorku
  • ogromna djela “Spomenik nepoznatom vojniku” i “Spomenik zahvalnosti Francuskoj”
  • prekrasan Mauzolej Petru Petroviću Njegošu
  • “Zdenac života” u Zagrebu
  • „Povijest Hrvata” (simbol Sveučilišta u Splitu), čijih se nekoliko kopija čuva u Hrvatskoj, dok je izvornik u Beogradu, glavnom gradu Srbije. Planirao ju je smjestiti u “Muzej hrvatskih antikviteta” u Splitu. I to je dio velikog kulturnog i umjetničkog blaga koje je Srbija otela Hrvatskoj.

Njegove se skulpture mogu vidjeti u Londonu (Tate Gallery), Firenci (Uffizi), Torinu, Rimu, Pragu (Hradčani), Budimpešti, Chicagu (Čikaški Indijanci, Grand Central Park, vidjeti razglednicu iz 1939. i dvije fotografije), South Bendu (Indiana, SAD), Rochesteru (Minnesota, SAD), Baton Rougeu (Lousiana, SAD), itd.

 

Ivan Meštrović, Juraj Dalmatinac

Photo: hr.wikipedia.org

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.