17. listopada 1991. Karlovac i okolica – zaboravljena i nekažnjena klanja i ubijanja u Vukmaniću, Skakavcu, Bariloviću, Lasinji…

Foto: snimka zaslona

Mjesec listopad i studeni 1991. bio je veliki mjesec stradanja Hrvata grada Karlovca i okolnih mjesta. Pokolji civila, praćeni bestijalnim mučenjem i masakriranjima, odvijali su se posvuda oko grada: Kamensko, Barilović (Podvožić), Skakavac, Belajske Poljice, Lasinja, Turanj, Vukmanić….

Sve su to mjesta za koje se gotovo danas i ne zna u javnosti, a tamo su se dogodili strašni, zaobravljeni i nekažnjeni zločini koje su počinile četničke snage s Korduna i JNA.

I dok je Savo Štbac, preko svoje udruge “Veritas” Haški tribunal zasipao izmišljenim ubojstvima srpskih civila i žive Srbe proglašavao ubijenima, u Hrvatskoj, pa tako i Karlovcu, u javnosti se nedovoljno govorilo i govori o teškim ratnim zločinima srpske paravojske koje su počinili u Saborskom, Slunju, Vukmaniću, Logorištu, zatvoru u Vojniću, Gornjem Budačkom i drugim okupiranim mjestima Karlovačke županije.

U Vukmaniću pored Karlovca masakrirano je 10 Hrvata, te tri zarobljena gardista, pa u Belajskim Poljicama 10 civila Hrvata (od kojih 6 žena), Skakavcu 9 Hrvata, te u Kamenskom. Za ubojstvo Mije Bucalića i Mire Ožanića u Kamenskom, te mučenja i batinanja 13 zarobljenih civila do danas nije nitko odgovarao iako preživjeli sudionici ovog traumatičnog događaja znaju dio pripadnika paravojnih formacija koji su taj zločin počinili.

Tijekom najžešćih neprijateljskih napada u mjesecu listopadu 1991. godine od
granatiranja je stradalo 28 civila, dok je mučki na kućnom pragu ubijeno 68 Hrvata na području Lipovače i Selišta, Drežnik Grada, te okupiranih sela Pokupske doline – Skakavac, Karasi, Lipje, Banski Kovačevac, Lasinja, Kamensko, Vukmanić, Turanj i druga.

Najstarije žrtve bile su dvije starice iz Saborskog od 96 godina, koje su ubijene 12. studenoga 1991, kada su JNA i paravojne srpske postrojbe okupirale mjesto. Najmlađa civilna žrtva bilo je malo dijete od 2 mjeseca i 6 dana, poginulo prilikom granatiranja izbjegličkog naselja u auto-kampu Grabovac 26. rujna 1991. godine.

Ubijanja i smrt koje je sijala četnička paravojska iz okolice Karlovca, nastavila su se i tijekom primirja i dolaska snaga UN-a na ovo područje. UN uopće nije zaštitio hrvatske civile na okupiranom području-

Tako tijekom 1992. godine i pored zaštitnih snaga UNPROFOR-a dešavali su se ratni zločini u mjestima Lipovači, Lađevcu, Vukmaniću, Banskom Kovačevcu i drugdje, kada su nemoćne i starije osobe bile fizički zlostavljane, silovane, a potom ubijane i bacane u bunare ili zapaljene u kućama. Žalosno je što su srpski „organi bezbednosti” na području tzv. Krajine, i civilni i vojni, imali podatke ili pretpostavljaju tko je te zločine počinio. Pojedinci su bili kažnjeni s mjesec dana zatvora, a potom abolirani. Nakon vojno-redarstvene operacije „Oluja” prikupljena je velika arhivska građa srpskih paravojnih formacija i civilnih institucija i među njima su pronađena i izvješća koja o tome govore.

Ali ostaje činjenica: zločini nad Hrvatima i ovog puta, kao i 1941. i 1945., su ostali i nekažnjeni i zaboravljeni.

Ali ostala je sloboda: Karlovac nije postao Kordunovac kao što su planirali četnici s Korduna!

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr