Premda su srpske snage (Titova JNA i četnici) privremeno uspjele okupirati grad i vukovarsko područje, u cjelini uzevši, to je bila hrvatska pobjeda. Dapače, ona je širom otvorila vrata ukupnoj hrvatskoj pobjedi u Domovinskom ratu i njezinoj konačnoj potvrdi kao samostalne, neovisne i međunarodno priznate države. Drugim riječima, “Vukovar ´91.” (bio) je sudbonosan za proces nastanka suvremene hrvatske države.
Vukovarskih 100 dana obranilo je Hrvatsku!!!
Photo: twitter.com
Ukoliko bi se željelo vremenski odrediti razdoblje kada je obrana Vukovara konačno morala priznati da više nema mogućnosti da se grad održi, moglo bi se reći da su branitelji, na ovaj ili onaj način, toga postali svjesni u nedjelju, 17. studenoga 1991. Neki su se toga dana još borili, neki su čekali rezultate pregovora s JNA, neki su se pripremali za izlazak iz grada, neki su iz grada već izlazili, neki se pridružili svojim obiteljima u skloništima, čekajući što će im donijeti sljedeći dani. Oni koji su 86 dana pružali otpor u opkoljenom gradu nalazili su se pred onim čemu se nisu nadali. Malo je bilo onih kojima je bilo potpuno jasno da je kraj i koji su bili u stanju to racionalno prihvatiti.
Neprijatelj je poduzimao sve da konačno ovlada Vukovarom smatrajući to najvažnijim zadatkom i stavljajući sve druge planove na stranu. Kad je obrana Vukovara odvojena od Borova Naselja, a obrana Mitnice od dijela Vukovar Stari, odnosno središta grada, Mitnica je donijela odluku da se preda. Zapovjednik obrane Mitnice Pilip Karaula sa svojim pomoćnicima dogovorio je uvjet predaje. Iako je sve dogovoreno pred promatračima Europske zajednice i Međunarodnog Crvenog križa, svi branitelji, ali i dio civila, završit će u logorima a ostali civili će nakon ponižavanja preko Bijeljine i Brčkog stići u Đakovo.
Branitelji Sajmišta i Vukovar Stari će se pružajući otpor prebaciti preko mosta na Vuki u središte grada, na lijevoj obali Vuke, i doći u Zapovjedništvo, no tamo više neće biti nikoga. Borković 17. studenoga donosi odluku da se krene u proboj. Uvečer 17. studenoga okupili su se oni koji će krenuti u proboj, a nakon 24 sata stići će u Vinkovce.
Tenkovi agresora polako su klizili ruševinama zakrčenih ulica sablasnog grada, a pijane horde do zuba naoružanih vojnika s četničkim obilježjima slavili su pobjedu pjevajući „Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate.“
Vukovar je pao 18. studenog 1991. godine.
Vukovar – nakon razaranja srpskih snaga 1991. godine
Photo: wikipedia.org
Dok su srpski vojnici i paravojska istjerivali iz podruma zgrada oko deset tisuća uplakanih ljudi, od kojih su čak dvije tisuće bila djeca, s tamnim podočnjacima, prljavi i neispavani, nakon tri mjeseca provedena pod zemljom, dok su se iznad njihovih glava vodile ogorčene borbe, zatekli su nestvaran, apokaliptičan prizor. Grad koji su poznavali, nestao je u ruševinama, jeziva zgarišta zgrada još su gorjela, a ulice su bile zakrčene ljudskim i životinjskim leševima.
„Osloboditelji“ su pljačkali sve što im je došlo pod ruku, nastala je prava grabež.
Srbi postavili zastavu Jugoslavije kao znak okupacije i “oslobođenja” Vukovara
Photo: wikipedia.org
Zadnje dane obrane Borova Naselja, koja je trajala dva dana duže od obrane Vukovara, karakterizira postupno povlačenje prema zgradama kombinata Borovo. Povlačenje se odvija uz pružanje otpora i borbu za svaku kuću, a onda u kombinatu Borovu za svaki dio tvornice i prateće objekte. Skupina branitelja Borova Naselja odlučila se za proboj nekoliko dana prije, a svakodnevno će odlaziti po jedna skupina.
Oni koji su se odlučili za proboj najčešće su oni branitelji koji nisu imali obitelj iili koji su iz drugih krajeva došli braniti Vukovar. Kako je u Borovu Naselju bio veliki broj civila, a tu je i pomoćna bolnica i sklonište „BorovoComerce“, odluka da se predaju bila je jedina razumna. Kao i na Mitnici, ovdje je predaji nazočan Međunarodni Crveni križ koji ih je popisao. Ipak to nije pomoglo mnogima, jer svoj krvavi pir neprijatelj započinje odmah tu u Borovu Naselju, a nastavit će u Borovu Selu i Dalju.
Photo: youtube.com
Veliki broj ljudi, najvećim dijelom branitelji, završavaju u logorima u Vojvodini i Srbiji, kao što su Begejci, Stajićevo, Srijemska Mitrovica, Niš, Aleksinac, Bubanj Potok i drugdje. Danas je poznato da je probojem iz Vukovara izašlo više stotina ljudi. Neprijateljske su snage uglavnom bile zauzete ulaskom u Vukovar tako da su se mnogi uspjeli probiti kroz šupljine u njihovim linijama. Tisuće ljudi, s druge strane, upoznale su pakao srbijanskih logora. Logore su prošli i starci, ranjenici, žene pa čak i maloljetnici. I u logorima se pokazala sva razornost djelovanja pete kolone, odnosno domaćih ljudi iz Vukovara i Borova Naselja, kao i uspješnost KOS JNA. Na ispitivanjima kojim asu bili podvrgnuti uglavnom svi zarobljenici, dočekivale su ih debele „fajle“ s najsitnijim detaljima o njihovu i o sudjelovanju njihovih obitelji u obrani grada. Ta su ispitivanja usprkos tome bila praćena svirepim mučenjem, batinanjem i ponižavanjem nezamislivih razmjera. Mnogi su ljudi iz zarobljeništva stizali doslovce plavi od batinanja, a većinom su danas invalidi, Izvadak iz Diplomskog rada: Vukovar u Domovinskom ratu, Dino Radoš
*Ovladavanjem Vukovarom, srbijanski je agresor dosegnuo vršnu točku svojih teritorijalnih osvajanja u Hrvatskoj. Nakon Vukovara agresor se uglavnom nalazio u defenzivi, s postupnim teritorijalnim redukcijama, koje su, dakako, kulminirale u vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja”, u kolovozu 1995. godine. Zaključimo, vukovarskih 100 dana obranilo je Hrvatsku!!!
