Poznati hrvatski slikar Celestin Medović umro je na današnji dan 20. siječnja 1920. godine. Rođen je 1857. u gradiću Kuni na Pelješcu kao Mato Medović. U mladosti se zaredio za franjevca i počeo pripremati za svećenički poziv u samostanu Male braće u Dubrovniku. Kao franjevac uzeo je ime Celestin.
Život Celestina Medovića, Fausta Vrančića i brojnih drugih osoba hrvatske povijesti snažno je svjedočanstvo velikog utjecaja crkve na kulturni i društveni život Hrvata, koji je se od 1945. do danas suptilno sakriva od hrvatske javnosti.
Do smrti živio kao svjetovni svećenik
Nakon što je Medović zaređen za svećenika, 10. svibnja 1880. u rodnoj Kuni slavio je mladu misu. Jedan njegov životopisac navodi da ga je „franjevački Dubrovnik uzgojio“. I zaista, u samostan Male braće došao je kao dječak od 11 godina. Odatle je kao mladić u dobi od 24 godine otišao u Rim na studij. Vratio se u Dubrovnik 1886., gdje je proveo dvije godine. Zatim je otišao na studij u München, gdje je proveo 5 godina. Kad se njegov način života, kojeg je nakon studija nastavio u samostanu Male braće, zbog slikanja nije više mogao složiti s klasičnim franjevačkim životom zatražio je dopuštenje da prijeđe u svjetovne svećenike. Zagrebačkoj nadbiskupiji inkardiniran je 21. kolovoza 1897., te je do smrti živio kao svjetovni svećenik, ali je uvijek ostao u vezi s franjevcima.
Kad se vratio u Dubrovnik, Franjo Rački i Iso Kršnjavi pozvali su ga u Zagreb da se pridruži krugu oko slikara Vlahe Bukovca, koji je u to doba došao iz Pariza u Zagreb.
U toj je “zagrebačkoj fazi” naslikao mnogo religijskih djela.
Slikao je i slike iz hrvatske povijesti. Jedno vrijeme se povukao na Pelješac, no kasnije je boravio i u Beču (1912. – 1914.), da bi 1914. u Opatiji prodao sve svoje slike.
Celestin je umro u bolnici u Sarajevu 20. siječnja 1920. Njegovo tijelo prevezeno je u rodno mjesto, gdje je i pokopan.
Grad Dubrovnik odužio se Medoviću time što je ulicu uz samostan Male braće (proteže se uz istočni samostanski zid) prozvao Ulicom Celestina Medovića.
