Danas na mnogim mjestima diljem Bosne i Hercegovine (Kiseljak, Tihaljna, Doljani, Kruševo, Veljaci, Novi Šeher, Polja Masna Luka; Zenica) slavi se blagdan Sv. Ilije, proroka i zaštitnika Bosne i Hercegovine, te katoličkog kraljevstva Bosne.
Biskup fra Pavao Dragićević tražio je od Svete Stolice (Vatikana) da se sv. Ilija slavi kao zaštitnik Bosanskog kraljevstva i to je Katolička crkva odobrila!
Čak i mnogi Hrvati ne znaju povijesnu istinu da u Bosni od stoljeća sedmog žive Hrvati-katolici, te da je islam u Bosnu došao u 15. stoljeću, a pravoslavlje masovnije tek u 17. stoljeću.
Bosni je titulu kraljevstva priznao papa, koji je u zapadnom svijetu jedini imao pravo dodjelivati taj naslov, tek 1461. godine, dvije godine prije pada pod Turke. Njezinu konačnu propast 1463. godine uzrokovalo je Osmansko carstvo i invazija muslimanskih Turaka, što je bila i dijelom posljedica otkazivanja poslušnosti hrvatsko-ugarskom kralju s kojim je Bosna bila u vrsti vazalnog odnosa Tako je Bosna postojala 2 godine kao priznata kraljevina. U cijelom tom razdoblju, ona je bila zavisna zemlja i hrvatsko-ugarski vazal, a pokušaj ostvarivanja samostalnosti bio je možda odlučujući čimbenik da “Bosna šaptom pade” u ruke Turaka, dok su su oni dijelovi današnje BiH koji su ostali pod hrvatsko-ugarskim kraljem još stotinu i više godina odolijevali Turcima, kao tada hrvatski grad Bihać koji je pao u ruke Turaka tek 1592. godine, gotovo stoljeće i pol nakon pada Bosne.
Sve je počelo početkom vladavine katoličkog kralja Bosne Stjepana Tomaša (1443. – 1461.) da bi se izmijenilo odnos ugarsko-hrvatskog i bosanskog vladara kao odnos seniora i vazala.
Ubrzo dolazi do strahovite izmjene pogleda na taj odnos. Već za vladavine Stjepana
Tomaša pojavljuje se ideja krunjenja novom krunom koju bi poslao papa, no to se 1444.
godine nije dogodilo. Takvo što će se ostvariti već za vladavine Tomaševog sina Stjepana
Tomaševića (1461. – 1463.), no zbog nemoći Bosanskog Kraljevstva ipak će ono što bi
donijela nova kruna ostati samo kao ideja.
Bosna ubrzo šaptom pade 1463. godine.
Posljednja kraljica Bosanskog kraljevstva bila je Hrvatica i katolkinja Katarina Kotromanić-Kosača, velika štovateljica svetog Ilije, pokopana u Rimu Iz dubine povijesti ponovno među nama izranja njezin lik kao oličenje vjekovne sudbine tolikih hrvatskih izbjeglica i prognanika iz Bosne sve do naših dana koji i u svom izbjeglištvu nastavljaju živjeti dostojanstveno i sveto.
Nesretna kraljica je papama ostavila bosansku krunu sve do dana kad njezina zemlja bude vraćena katoličkim vladarima. Nije mogla zamisliti koliko će dramatičnih događaja pogoditi njezinu domovinu i koliko će se krvi proliti sve do naših dana. Danas se procjenjuje da katolika u Bosni ima 15%, nasuprot 48% muslimana i 31% pravoslavnih.
Sveti Ilija zaštitnik Bosne i Hercegovine – kako ga nasljedovati i zašto?
Biskup dr. mons. Mile Bogović misli da je razlog zbog čega je Sveta Stolica odobrila zahtjev biskupa fra Pave Dragićevića i taj što sv. Iliju štuju i pravoslavci i muslimani! Sv. Ilija je zaštitnik i Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Prorok Ilija živo je i svoju misiju obavljao u 9. st. prije Krista. Dakle, skoro tri tisuće godina prije nas. Djelovao je i naviještao Božju riječ u Sjevernom izraelskom kraljevstvu (današnjem Izraelu) za vrijeme kralja Ahaba i njegova žene Izebele. Spada u četiri osobe Starog Zavjeta ili vremena prije Isusa, koje evanđelja posebno spominju.
To su Abraham, Mojsije David i Ilija.
Evanđelisti su obuzeti likom ovog čovjeka velike vjere, te ga zato spominju više puta. On je veliki junak, koji se ne bori za sebe, nego za Boga. Borio se kao nijedan prorok prije njega da njegov narod ne ode od Boga, nego da pripada i da se klanja samo Bogu.
Ime Ilija znači: Gospodin je moj Bog!
Govorio je: Ne može se častiti i klanjati krivim bogovima uz pravog Boga.
Borio se protiv idola u svom narodu.
Prorok Ilija poziva svoje sunarodnjake, a to je poruka i za suvremenog čovjeka, da napravi jasnu sliku u sebi:
Koga ljubi i kome se klanja?
Gdje je čovjekovo srce?
Točno odgovoriti na ta temeljna pitanje mogu pomoći dva upita:
Što je čovjeku na prvom mjestu u životu i što mu je u životu važno?
Ilija je tražio od svojih sunarodnjaka da se klanjaju samo živome Bogu i nikomu i nečemu više. Vrijeme u kojem je živo Ilija bilo je vrijeme u kojem su ljudi pod utjecajem kraljice i kralja napuštali Boga i klanjali se idolima. Očekivati je kako će Bog u takvim okolnostima odmah savjetovati Iliji da ide u akcije, djeluje i govori ljudima da se obraćaju Bogu odbacujući idole. Očekivati je kako će ga poslati odmah da upotrijebi svoju snagu i čudima ustraši ili pridobije ljude. Međutim, Božja logika je drugačija. Prvo Bog govori Iliji da se skloni. Savjetuje mu da se sakrije uz potok Kerit. Kralj mu je zaprijetio smrću, a Bog traži da se skloni jedno vrijeme! Pred teškim životnim situacijama, teškoćama čovjek treba negdje uzeti životne snage.
Treba ojačati! Obnoviti se!
Osposobiti se da se možemo suočiti s teškoćama. Potok Kerit u koji se Ilija sklonio po Božjem savjetu je za nas simbol.
Što je naš “Kerit”, tj. mjesto u kojem skupljamo snagu za život?
Nakon što je skupio snage, nastupa neistraživo pred kraljem (autoritetom) i narodom (glasom javnošću). Ilija je čovjek koji zna biti sam. Problem današnjeg čovjek je što ne zna biti nimalo sam. Samoća ga plaši zato bježi u masu. Čovjek koji se ne zna povući u “Kerit” živi po krilatici: “Tako svi rade”.
Ilija je primjer čovjeka koji ne pravi kompromise u bitnim stvarima, iako ostaje sam. Njegov učenik Elizej je molio da ima dio Ilijina duha, dobro bi bilo da i mi danas imamo Ilijina duha!
Svi ljudi, a osobito vjernici katolici Bosne i Hercegovine, pozvani su nasljedovati svetog Iliju ,velikog bogoborca i rušitelja idola ovoga svijeta, pozivatelja na štovanje pravoga Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
