Na današnji dan 1939. potpisan je jedan od najzloglasnijih paktova u čitavoj povijesti, onaj između Hiterove nacističke Njemačke i Staljinovog komunističkog SSSR-a. Udružila su se time dva vjerojatno najgora režima cijele ljudske povijesti, a cilj im je bio pokoriti i podijeliti Europu između nacista i komunista.

Pakt je u ime njemačkog Trećeg Reicha potpisao ministar vanjskih poslova (Reichsaussenminister) Joachim von Ribbentrop, a u ime SSSR-a premijer Vjačeslav Molotov. Ribbentrop je na mjesto Hitlerovog ministra vanjskih poslova došao prethodne godine zamijenivši Konstantina von Neuratha (koji je bio znatno oprezniji i miroljubiviji). Ribbentrop je izgleda više od Neuratha odgovarao Hitleru za provedbu agresivne vanjske politike.

Vjačeslav Molotov bio je Staljinov premijer i ministar vanjskih poslova. Rođen je u Rusiji kao Vjačeslav Mihajlovič Skrjabin, a nadimak Molotov uzeo je po ruskoj riječi za čekič (molot, slično našem mlat).

Podjela Europe na interesne sfere

Paktom Molotov-Ribbentrop Hitler i Staljin su de facto podijelili Istočnu Europu na interesne sfere. SSSR je dobio pravo na polovicu Poljske, Latviju, Estoniju, Finsku i dio Rumunjske, a Njemačka je dobila pravo na preostalu polovicu Poljske i Litvu (uz već ranije okupirane Češku i Austriju). I doista, kad je počeo Drugi svjetski rat, Poljska je podijeljena, a sovjetske su snage zauzele baltičke države, dio Rumunjske i dio Finske.

Zanimljivo je da je Hitler započeo drugi svjetski rat svega tjedan dana nakon potpisivanja pakta Molotov-Ribbentrop. Učinio je to, dakako, invazijom na Poljsku, koju je napao sa Zapada, dok je komunstički SSSR učinio sa istoka.

Kompartije se nisu odupirale nacizmu dok je pakt bio na snazi

Komunističke partije diljem Srednje i Istočne Europe, tako i Hrvatske (Jugoslavije), nisu se odupirale nacizmu za sve vrijeme dok je taj pakt bio na snazi. Čak i kad je Hitler osvojio Jugoslaviju, KPJ nije pružila otpor nacizmu, jer je Staljin još bio u paktu s Hitlerom. Tek kad je Hitler raskinuo pakt, napadom na SSSR 22. lipnja 1941. godine, došlo je do aktiviranja komunista.

Dakle, sukob Hitlera i Staljina bio je sukob oko teritorija i koja će zločinačka ideologija nadvladati jedna drugu, komunizam ili nacizam, a ne nekakav mitski sukob fašizma i antifašizma.

Osobito ne u smislu borbe dobra protiv zla, jer su nacizam i komunizam izrazito zločinačke ideologije, duboko u sebi nečovječne, nehumane i antikršćanske.

Komunizam je čak brojem žrtava i obimom terora nadmašio nacizam, a osobito u mirnodopsko vrijeme kada su nedjela komunizma 30-ih u SSSR-u, poput Holodomora, daleko nadišla mirnodopska nedjela nacizma.

Hrvatska čeka istinu o totalitarnom režimu Josipa Broza Tita

Dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj iz lipnja 2011. godine, 23. kolovoza obilježava se kao spomendan – Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

No, već 28 godina Republika Hrvatska nije učinila gotovo ništa da se rasvijetle i osude zločini i zločinci komunističkog režima od 1945.-1990. godine i diktatora Josipa Broza Tita.

Vrijeme je da se Hrvatska suoči s istinom o komunističkoj vladavini, da oda počast žrtvama komunističke strahovlade, kao što odaje počast žrtvama nacizma i fašizma. Također je vrijeme da se isprave frizirani podaci komunističko-četničke propagande o broju žrtava u Jasenovcu i drugdje. Treba istražiti i kazati istinu bez licitiranja i političkog uvećavanja ili umanjivanja žrtava. Vrijeme je da se imenuje zločince i da se uklone imena ulica, trgova, koja nose imena zločinaca jer je to civilizacijski minimum za pomirbu i bolju budućnost.

Napisali smo da se ovaj dan se i u Hrvatskoj slavi kao  Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. No, međutim malo koristi od tog formalnog obilježavanja kada se građani namjerno ne žele od strane postkomunističkih recidivista, političara i kulturnjaka, upoznati sa zločinima komunizma. Dapače, u Hrvatskoj postoje vrlo utjecajne društvene struje i osobe koje žele totalitarni komunizam proglasiti benignom pojavom, te već 28 godina opstruiraju dostojan ukop desetina tisuća u jame bačenih žrtava komunizma za koje još nitko nije i vjerojatno neće biti osuđen.

Što je velika sramota za Hrvatsku, čiji su brojni građani žrtve tog totalitarnog režima i najvećeg globalnog zla 20. stoljeća. No, sve to i ne čudi jer već 28 godina Hrvatsku vode ljudi koji su bili aktivan dio tog totalitarnog sustava ili čije su obitelji imale značajan utjecaj u totalitarizmu i bili članovi zločinačke Komunističke partije. Ti ljudi, pa već i njihovi unuci danas, imaju presudan utjecaj u dvije najveće stranke HDZ i SDP, glavne uzročnike vrlo loše ekonomske i političke situacije u državi.

 

Izvor: narod.hr