23. siječnja 1946. – rođen Zvonko Bušić: Znate li kako se borio za Hrvatsku?

Bušić
Foto: snimka zaslona (hrt pixsell)

Na današnji dan 1946, u Gorici (Hercegovina), rođen je jedan od najvećih boraca za slobodu hrvatskog naroda, uznik i mučenik Zvonko Bušić-Taik. Cijeli život posvetio je toj borbi zbog čega je i 32 godine proveo u zatvoru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zvonko Bušić smatrao je Jugoslaviju državom koja drži Hrvate u dvostrukim lancima smrti – komunizma i velikosrpstva.

Otmica aviona 

Dana 10. rujna 1976. skupina hrvatskih domoljuba koju su činili Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727. Namjera skupine Hrvata disidenata bila je da iz aviona izbace letke nad Londonom i Parizom. Letci su bili naslovljeni sa „Poziv na borbu protiv srpske hegemonije“. Svijet je morao biti upoznat sa strahotama koje su se događala u Jugoslaviji već preko 30 godina.

U avionu nisu imali nikakvo oružje, a jedna bomba ostavljena je u pretincu podzemne željeznice u New Yorku. Tu je ostavljen i informativni materijal koji je opisivao užasno stanje ljudskih i narodnih prava Hrvata u Jugoslaviji. Zatim progone i brojna ubojstva političkih i drugih protivnika jugoslavenskog režima. Svrha toga bila je da ove vijesti izađu na naslovnicama najvećih svjetskih medija. Uistinu to se i dogodilo. Napokon su svijetu otkrivena brojna ubojstva, mučenja, praćenja i progoni svake hrvatske, antikomunističke misli ili svijesti u zlokobnoj tamnici naroda – Jugoslaviji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, prigodom pokušaja deaktiviranja te bombe poginuo je američki policajac Brian Murray.

Smisao otmice

„Njihova akcija otmice aviona je imala samo jedan cilj, a to je da se svijetu pokaže istina o situaciji u Jugoslaviji. Teroru koji se radi nad Hrvatima, uključujući i ubojstva stotinjak političkih emigranata. Otmicom zrakoplova željelo se postići da se Deklaracija koja govori o Hrvatskoj istini objavi u svim velikim svjetskim novinama. To nije bio nikakav terorizam.“ Rekao je Dujmović te dodao kako u otmici nije bilo korišteno oružje. U sudnici kao svjedoci u korist Zvonka i Julienne pojavili su se oteti putnici, što je prvi i jedini takav slučaj. „Oni su tijekom otmice objašnjavali putnicima hrvatsku priču, uvjerili ih da će sve biti u redu i da se ne radi o terorizmu. Ideja je bila bacati letke iz aviona iznad New Yorka, Chicaga, Pariza i Londona. To se i dogodilo te je to bio veliki poraz Jugoslavije. Plan je bio letke baciti i iznad Zagreba i Splita. Međutim, onda je jugoslavenski vrh na čelu s Titom rekao da ako zrakoplov uđe u jugoslavenski zračni prostor, oni će ga srušiti. Zato se taj zrakoplov spustio u Parizu. Zvonko je tada dobio informaciju da su mediji objavili Deklaraciju o položaju Hrvatske. Tada se otmica odmah prekinula.

Neobjašnjivi slučaj 

Zvonko Bušić nije imao namjeru nikoga ubiti, a znamo da je namjera terorista prvenstveno da ubiju. Ovdje nema ideje ubojstva. Bušić je policiji triput objasnio što se nalazi u improviziranoj eksplozivnoj napravi. Zanimljivo da je lonac s napravom ispao na pod više puta i nije eksplodirao jer ona nije ni bila napravljena da eksplodira. Oni su uzeli tu napravu i odnijeli je na 35 kilometara udaljeno mjesto za razminiranje. Četiri sata kasnije, nakon svega, dolazi do eksplozije pod uvjetima koji su potpuno neobjašnjivi. Ispostavilo se da je procedura kršena, da nije bilo zaštitne odjeće. Taj nesretni policajac stradao je nažalost slučajno jer je otišao tamo nepozvan. Njega je Zvonko nosio na duši cijeli život, a kasnije je i osnovao zakladu za školovanje njegove djece. Sve što je primio od naših useljenika proslijedio je u tu Zakladu.“ Rekao je Tihomir Dujmović, autor knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“, prilikom predstavljanja knjige.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Presuda

U presudi sudac naglašava: Bušić nije terorist i kriminalac.

Pri izricanju presude Zvonku Bušiću sudac je izjavio u zapisnik kako gospodin Bušić „nije terorist i kriminalac”. Njegove su akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima. Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna. Zatražio je da se Bušić pusti na uvjetnu slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina.

Pritisci jugoslavenske diplomacije vidljivi su na suđenju kada je okružni sudac John Bartels u New Yorku izrekao kaznu doživotnog zatvora za Zvonka i Julienne Bušić. Također višegodišnje kazne zatvora ostalima iz skupine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema izjavama tadašnjih djelatnika Bijele kuće, jugoslavenska je vlada vršila snažan i uspješan pritisak na Državni ured SAD-a da oštro postupi sa Zvonkom Bušićem i njegovom skupinom.

Međutim, supruga poginulog policajca smatrala je da je istina drugačija. Pokrenula je sudski postupak protiv nadležnih policijskih tijela. Sve to zbog velikog nemara koji su pokazali te osudila njihovu spremnost da svu krivnju prebace na Bušića, a njezinog supruga prikazuju kao žrtvu „terorista”.

Hrvatska država godinama tražila puštanje Zvonka Bušića

Još od proglašenja neovisnosti 1991. Republika Hrvatska je, uz plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda, pokušavala ishoditi oslobođenje svog najpoznatijeg borca za slobodu i prebaciti ga u domovinu. Naša država je ispunjavala sve pravne zahtjeve koje je američka strana tražila, ali do transfera Bušića u Hrvatsku nije dolazilo.

Nakon niza pritisaka hrvatskih vlasti i protesta hrvatske javnosti pred američkim veleposlanstvom, na sjednici 13. prosinca 2002. Hrvatski sabor donio je Rezoluciju o transferu Zvonka Bušića u Hrvatsku koja je potom predana Vijeću Europe.
Zvonko Bušić se u Hrvatsku vratio 24. srpnja 2008, a u Zračnoj Luci Zagreb dočekan je kao junak i borac za slobodu. Bušiću su u zračnoj luci dobrodošlicu došli poželjeti političari Dražen Budiša i Anto Kovačević, pjevač Marko Perković Thompson te nekoliko stotina građana. Nekoliko dana kasnije, Bušiću je priređen i veliki doček u Imotskom i rodnoj Gorici u susjednoj Hercegovini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od povratka u Hrvatsku živio je u selu Rovanjska, u općini Jasenice.

Potresan tekst na grobu domoljuba

Dana 1. rujna 2013. Bušić je izvršio samoubojstvo hitcem iz pištolja. Hrvatskom narodu, kojeg je volio iz najdubljih dubina svog plemenitog i čvrstog hercegovačkog srca, ostavio je dva oproštajna pisma. U njima navodi da „nije više mogao živjeti u Platonovoj pećini” i da mu je „lakše bilo sanjati slobodnu Hrvatsku nego izdržavati hrvatsku zbilju”.

„Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato…, zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji. Zbogom prijatelji,… čuvajte našu domovinu Hrvatsku.“ – piše na nadgrobnom spomeniku velikanu hrvatske borbe za slobodu Zvonku Bušiću.

Ljubav Zvonka i Julienne

Zvonka je krasila neizmjerna ljubav prema svojoj zemlji i svome narodu, koji je stenjao pod velikosrpskom i komunističkom čizmom u Jugoslaviji. Upravo taj ideal, ta vjera, ta Zvonkova nada privukla je srce mlade Amerikanke Julienne Schultz.

Iz te naklonosti rodila se nevjerojatna i jedinstvena priča o ljubavi muža i žene te ljubavi prema domovini i narodu.

Na česta pitanja kako se kao Amerikanka toliko angažirala oko slobode i borbe za Hrvatsku odgovarala bi: „Voleći svog supruga, voljela sam sve što je on volio“. Zvonko Bušić je neizmjerno volio Hrvatsku, a tako je i Julienne zavoljela Hrvatsku kao svoju – domovinu.
Julienne Bušić je ljubav svog života, idealista i junaka hrvatske borbe za slobodu od komunističke diktature, vjerno čekala duge 32 godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.