Serijom članaka pod naslovom Memento uoči Oluje želimo se podsjetiti što je prethodilo veličanstvenoj vojnoj akciji Hrvatske vojske. Danas se mnogi mediji i političari ponašaju kao da se prije Oluje nije ništa događalo, zaboravljajući genezu zločina i tijek događanja na ovim prostorima koji su počela davno prije Oluje.
Dana 25. srpnja 1991. napadnut je iz Srbije Centar za obuku hrvatskih redarstvenih snaga, službeno pripadnika Zbora Narodne Garde u Erdutu. Zločinački napad izvršen je dok su gardisti i čuvari granice Hrvatske bili na spavanju, a ovo je prvi napad na Hrvatsku topništvom sa teritorija Srbije.
U tom napadu poginula su šestorica gardista, pripadnika 1. Gardijske brigade, a čak 18 ih je teško ranjeno.
Koji dan kasnije, Erdut je okupiran, te postaje mjesto velikog pokolja koji su počinili udruženi i do zuba naoružani lokalni Srbi, četnici iz Srbije i JNA. To se dogodilo i u obližnjem Dalju i svim hrvatskim mjestima uzvodno od Vukovara prema Osijeku. Pokolji civila su nastavljeni mjesecima i godinama nakon okupacije Erduta.
Napad je izvršen VBR-ima i minobacačima sa teritorija Srbije, kao i raketnom topovnjačom JNA sa Dunava koja se sasvim približila centru za obuku koji je na samoj obali Dunava. Tu su smrt našli najbolji hrvatski sinovi, koji su se prvi u Hrvatskoj dragovoljno javili i goloruki otišli na najteže područje rata uz samu granicu sa Srbijom. Centar je sravnjen sa zemljom, a ostali su samo jezivi prizori dimnjaka koji su ostali stajati na ruševinama kao spomenici ovog zločina.
Na samoj granici Lijepe naše, uz Dunav koji mirno protječe, poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman. Poklonili su najveće blago koje su imali, kako bi mi danas živjeli u neovisnoj i slobodnoj nam Domovini.
Malo kasnije su Erdut zauzeli JNA i Srpska dobrovoljačka garda, te ga pripojili željenom velikosrpskom teritoriju. Hrvate, Mađare i druge nesrbe su protjerali ili poubijali. Samo od studenog 1991. do veljače 1992. dok je Erdut bio okupiran od strane elitne i zločinačke postrojbe srpske vojske, tzv. Srpske dobrovoljačke garde, izvan ratnih djelovanja ubijeno 37 civila staraca, žena i djece.
Godine 2003., svjedokinja B129, bivša Arkanova tajnica, svjedočila je u Haagu, potvrđujući da je spomenuti vođa srpske vojne jedinice primao svoje naredbe i novac izravno od Službe državne bezbednosti (SDB), koju je vodio Slobodan Milošević, politički vođa Srbije. Tajnica je detaljno objasnila kako su Ražnatović i njegova postrojba bili pod izravnim zapovjedništvom Miloševićevih šefova tajne službe, Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Ona je posjetila centar Arkanovih Tigrova u Erdutu, koji je imao otprilike 1000 vojnika. Koristili su dvije vrste uniforme – zelene po danu i crne po noći.
Osim u Erdutu, vojnici Srpske dobrovoljačke garde napravili su i brojne druge zločine u istočnoj Slavoniji kao u Vukovaru, Klisi, Dalj planini, Daljskom Ataru i dr.
Željko Ražnjatović Arkan drži govor srpskoj zločinačkoj vojsci u mjestu Erdut u Hrvatskoj, na mjestu zločina i ubijanja brojnih Hrvatima. To je točno ono mjesto u kojem je JNA ubila na današnji 1991. mlade hrvatske gardiste na spavanju:
Poginuli hrvatski vitezovi u Erdutu iz 1. gardijske brigade, uz zvuke Thompsonove pjesme:
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
