Nezaobilazna je povijesna činjenica da su gotovo kroz cijelo vrijeme rata, od travnja 1941. do sredine listopada 1944. godine i ulaska Crvene Armije u Beograd, postojali diplomatsko-konzularni odnosi između Srbije i NDH.
Prvi službeni diplomatski predstavnik NDH u Beogradu je bio satnik Josip Lončarević koji je već krajem travnja 1941. doputovao u Beograd. (Nikica Barić, Politika NDH prema Srbiji, M.Kaldana, Zagreb, 1996)
„Konzularno predstavničtvo Nezavisne Države Hrvatske“ se nalazilo u samom centru Beograda u zgradi pošte kod Narodne skupštine u Beogradu. Adresa konzulata je bila: Prestolonaslednikov trg broj 12. Konzulat je imao tri zaposlena službenika.
Diplomatsko predstavništvo NDH je imalo i svoj službeni diplomatski automobil na čijim su prednjim blatobranima bile zastavice Nezavisne Države Hrvatske, a na zgradi u kojoj je bio konzulat stajalo je službeno znakovlje države.
Milan Borković u knjizi o Nediću o tome kaže: „U Beogradu je već od prvih dana okupacije bio uspostavljen konzulat Nezavisne Države Hrvatske, koji je praktično bio obaveštajni biro vlade. Više se bavio prikupljanjem podataka o snazi NOP-a i četničkog pokreta u Srbiji, nego što je zastupao interese hrvatskog stanovništva u Srbiji“. (Milan Borković, Milan Nedić, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985)
Prvi službeni predstavnik Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu je bio domobranski satnik Josip Lončarević koji je već krajem travnja 1941. doputovao u Beograd. (Nikica Barić, Politika NDH prema Srbiji, M.Kaldana, Zagreb, 1996)
Diplomat vicekonzul Tihomir Vincetić, koji je direktno odgovarao ministru vanjskih poslova NDH dr. Mladenu Lorkoviću, doputovao je 25. srpnja 1941. u Beograd. Kasnije je konzulat preseljen u Dobračinu 22, također u središtu Beograda.
Konzulat je prekinuo svoj rad uoči „bitke za Beograd”, polovicom listopada 1944. godine.
Iz arhiva:
Konzularno predstavništvo u Beogradu nije bilo ustanovljeno službenom objavom u Narodnim novinama, već internom odlukom Ministarstva vanjskih poslova NDH, što je naznačeno zakonskom odredbom o državnoj vladi od 24. lipnja 1941. kada je osnovano Ministarstvo vanjskih poslova, te mu je djelokrug obuhvatio i diplomatsku i konzularnu službu (NN 59/1941). O takvim ovlastima Ministarstva vanjskih poslova NDH detaljnije govori naredba ministra vanjskih poslova o unutarnjem uređenju Ministarstva od 22. ožujka 1943. godine po kojoj Upravni odsjek Općeg odjela MVP-a ima pravo osnivati predstavništva u inozemstvu (NN 71/1943).
Nema pouzdanih podataka o prestanku rada Predstavništva, ali završetak diplomatskih aktivnosti Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu povezan je s ratnim djelovanjima i ulaskom snaga Jugoslavenske i Crvene armije u taj grad.
Poslanstva obavljaju diplomatski promet sa stranim vladama, dok konzulati brinu za gospodarske interese zemlje i njezinih državljana, te štite hrvatske državljane kod mjesnih vlasti. Konzulati NDH u inozemstvu šalju u MVP politička i novinska izvješća o tekućim i strateškim pitanjima i obavljaju konzularno-gospodarske poslove – reguliraju putovnice, vize i druge isprave, rješavaju molbe za useljenje u NDH i sl.
Detalje o konzulatu NDH u Beogradu pogledajte u arhivskoj građi arhinet.arhiv.hr ovdje i ovdje.
Podsjetimo, Nezavisna Država Hrvatska (NDH), bila je država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije, navodi enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. U NDH uspostavljen je ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine S. Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je Vladko Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik Ante Pavelić, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države. Na području NDH počinjeni su brojni zločini. Najveći logor u NDH bio je Jasenovac. Već 1941. bio je interniran, a potom i zatvoren u logoru Jasenovac, i sam predsjednik HSS-a Vladko Maček.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
