Ivo Benko barun Bojnički (Johann Benko Freiherr von Boinik; Karlovac, 26. rujna 1851. – Gorica, 21. prosinca 1903.), prvi hrvatski profesionalni astronom.
Školuje se za časnika austrougarske ratne mornarice u Mornaričkoj akademiji u Rijeci, koju završava 1872. godine. Nakon toga službuje na brodovima Helgoland, Adria i Kerka s činom zastavnika. O njihovim putovanjima objavljuje putopise, da bi se na kraju našao na mjestu vršitelja dužnosti ravnatelja Mornaričke zvjezdarnice u Puli 1884./1885.
Potaknut tim iskustvom završava studij astronomije u Grazu, vraća se ponovno u aktivnu mornaričku službu, te 1893. godine, s činom kapetana fregate, preuzima mjesto ravnatelja Pulske zvjezdarnice. S dužnosti se povlači zbog zdravstvenih tegoba 1901. godine. Tijekom devet godina njegova upravljanja zvjezdarnicom, vršilo se mnoštvo astronomskih i geofizičkih opažanja vezanih uz potrebe austrougarske flote.
Najvažniji rezultati sa znanstvenog polja su objavljivani u tada vodećem astronomskom časopisu Astronomische Nachrichten. Ipak, mjesto u povijesti astronomije donijelo mu je jedno jedino opažanje, 4. veljače 1898. godine, kojim je dokazao da Zemlja nema drugi, tamni, prirodni satelit.
Asteroid otkriven sa zvjezdarnice u Višnjanu imenovan je njemu u čast, (9814) Ivobenko.
Oton Kučera, hrvatski astronom na čiju je pobudu 1903. godine u Zagrebu podignuta zvjezdarnica, o Benku piše: “Narodu svom hrvatskom ostao je do smrti vjeran i odan sin, koji je svojim radom podičio i njegovo ime u svijetu. Prilike u domovini svojoj pratio je živim interesom. Neka mi bude dozvoljeno iznijeti ovu crticu. Kada je u veljači g. 1901. saznao, da je hrvatski srednjoškolski đak Dolanski samostalno otkrio novu zvijezdu u Perzeju, ta ga je vijest u velike obradovala, pak me u pismu nagovarao, neka je svakako publiciram u “Astronomische Nachrichten”, a to sam i učinio (Astr. Nach. br. 3699. od g. 1901.). “Ne će škoditi“, piše on, “ako astronomski svijet sazna, da se i u našoj domovini gdjekad svraćaju oči na nebeski svod i da obuka u njoj stoji na tako visokom stepenu”.
