Trpinjsku cestu branili su ljudi raznih profila. Bilo je poljoprivrednika, glazbenika, srednjoškolaca, avanturista. Ti mladi ljudi u Vukovaru tvorili su dva elitna odreda branitelja Trpinjske ceste – Žute mrave i Pustinjske štakore.
Trpinjska cesta, rujan 1991.
Photo: wikimedia.commons.org
Na današnji dan 1991. na slavnoj Trpinjskoj cesti, u blizini kafića Mustang, u 24-oj godini života poginuo je Blago Tica.
Ovaj junak bio je dio legendarne protuoklopne ekipe „Žuti mravi“ i „Pustinjski štakori“ koja je bila nepremostiva prepreka za tenkove i oklopnjake koji su Trpinjskom cestom htjeli prodrijeti u Vukovar.
Ubijen je od granate koja je udarila u krov susjedne kuće, a geler je pogodio mladića točno u arteriju pa je na putu do bolnice iskrvario.
Trpinjsku cestu branili su ljudi raznih profila. Bilo je poljoprivrednika, glazbenika, srednjoškolaca, avanturista. Ti ljudi u ratu tvorili su dva elitna odreda branitelja Vukovara –Žute mrave i Pustinjske štakore.
Većinom golobradi junaci Trpinjske ceste
Ovi odredi slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići. Žuti mravi i Pustinjski štakori zajedno s Turbo vodom zaslužni su za velik broj mrtvih neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu, a slijedom toga i za dugotrajnost otpora hrvatskih branitelja Vukovara.
Nekoliko mjeseci prije nego što je počeo srpski napad na Vukovar, Blago je zajedno sa svojom obitelji otvorio kafić u Borovu naselju. Te se godine oženio Žaklinom, dobili su sina Franu, koji je imao tek tri mjeseca kada mu je otac poginuo, navodi Večernji list.
Nakon pogibije suborci su njegovo tijelo iznijeli iz Vukovara. Bio je pokopan u Ledincu pokraj Gruda, rodnom mjestu svojih roditelja Mate i Veronike Tice.
Trpinjska cesta postala je grobljem tenkova, mjesto koje će Hrvati zauvijek pamtiti, jer su tamo stajali mladići koji nisu ni pred čim ustuknuli: imali su hrabrost kakvu nitko nije imao, srce veliko kao Velebit i ljubav za Hrvatsku do same smrti.
Trpinjska cesta u Vukovaru i njeni junaci:
