Hrvatski je narod od početka II. svjetskog rata, raspada Jugoslavije i stvaranja NDH trpio strašne progone, etnička čišćenja i genocid. Istom genocidu bili su od strane četničkih snaga izvrgnuti i tadašnji muslimani, danas Bošnjaci, koje srpska četnička vojska (službeno Jugoslovenska vojska u otadžbini, vojska Jugoslavije i vlade u Londonu) masovno ubijala kao i Hrvate katolike.
O pokoljima nad Hrvatima u NDH, iz Rima piše ministru izbjegličke vlade Jurju Šuteju u Londonu fra Dominik Mandić. U pismu svjedoči da su Hrvati u NDH izvrgnuti genocidu, često uz podšku talijasnkih fašista.
Svugdje, od Jadrana do Drine, Hrvati i muslimani su bili izloženi četničkim pokoljima. Često je te pokolje pratila logistička i druga podrška talijanske vojske, čija je namjera bila u potpunosti zaposjesti cijelu istočnu obalu Jadrana i njenog zaleđa.
Donosimo jedan dio izvješća Dominika Mandića, svećenika , iz Rima datiranog 29. listopada 1942. ministru Vlade Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu Jurju Šuteju. On ovdje piše o zajedničkim i koordiniranim zločinima Srbijanaca i Talijana, četničke i Mussolinijeve vojske, nad hrvatskim življem u NDH, kao i namjera da se etnički očišćene krajeve nasele kolonistima (što je i učinjeno dijelom nakon genocida nad Nijemcima u Hrvatskoj i Vojvodini op.)
Zanimljiva je sličnost i metodologija ovih zločina, u smislu etničkog čišćenja, paleža, silovanja i ubijanja, sa istovrsnim zločinima i genocidnim namjerama zločina srbijanskih postrojbi u Domovinskom ratu, o kojim smo nedavno imali priliku slušati na skupu u Vukovaru.
Vrlo štovani gospodine ministre,
Vijesti iz naše tužne Domovine svakim danom su sve jadnije i bolnije. O tim prilikama primio sam ovih dana više prvorazrednih izvještaja, pa saopćujem najvažnije stvari.
A sada Vam sa suzama pišem tragediju hrvatskog naroda u mnogim krajevima , a napose u Hercegovini, Bosni, Dalmaciji i Hrvatskom primorju. Osvajači, osobito ovi zapadni na sve načine uništavaju naš živalj i žele da ovi krajevi opuste, koje bi oni nakon rata mogli naseliti svojim kolonistima. Iz početka su huškali ustaše protiv Srba, a sada upotrebljavaju Srbe za iskorjenjivanje Hrvata…
U Hercegovini i Dalmaciji četnici pod vodstvom Dobrivoja Jevđevića i Ilije Birčanina stavili su se potpuno u službu Talijana i nemilo istrebljuju Hrvate, gdje god žele Talijani ili im oni to dozvole. I Talijani i oni tobože vode borbu protiv komunista, ali stvarno kolju Hrvate i redom pale hrvatska sela i kuće. Početkom augusta istočnohercegovački četnici preveženi talijanskim vojnim kamionima popalili su Kozicu i okolna sela oko Vrgorca i poklali 1008 osoba, gotovo sve nemoćne žene i djecu koja nisu mogla pobjeći u gore. Na 25. septembra Talijani su razoružali sve Hrvate u Donjoj Hercegovini i do pet sati četnici su palili hrvatska sela u stolačkom i ljubinskom srezu.Za tri dana spalili su 5000 kuća i pobili oko 600 osoba…
Od 2. do 17. oktobra nastradale su Širok briješke planine i Rama.Talijani su prevezli istočnohercegovačke četnike u Gorance i Drežnicu i odavle ih uputili „protiv partizana“ u planine. No, 5. oktobra Talijani su dali četnicima vatrenom raketom znak da počnu sa svojim „operacijama“i za dva sata su planule naše planine. U Drežnici su četnici ubili 142 osobe i zapalili kuće, katoličku crkvu i župski stan. U Rakitnu su ubili 36 osoba, zapalili 63 kuće i silovali 32 žene, među njima čak i djecu. Zatim su prošli planinama Šćita, Rame i Prozora. Sve su kuće popalili i poklali sav hrvatski narod.
Polovicom septembra četnici su uništili Omišku krajinu…od 2. Do 4. Oktobra popalili su Dugopolje kod Splita, 261 kući i poklali sve Hrvate koji nijesu na vrijeme pobjegli. Polovicom oktrobra ove godine započeli su „čišćenje“ hrvatskih sela u Hrvatskom primorju…
U ovom uništavanju Hrvata četnici ne prave razlike…u Stocu su stradali svi Mačekovci i svi Hrvati koji su prošle godine spašavali i zaštićivali Srbe, kad su ih ustaše po naredbi neprijatelja progonili i ubijali. Ovi, misleći da su time stekli prijatelje među Srbima i da će biti pošteđeni, ostali su kod svojih kuća, ali su i oni poklani jednako kao i najzagriženiji ustaše. Nikome se nije praštalo: ni žensku, ni mladom, ni starom, ni Mačekovcu ni kome drugom ako se je samo zvao Hrvat i bio katolik. U južno istočnoj Hercegovini sve su katoličke crkve popaljene, osim u Stocu i Trebinju, gdje ustaše imaju svoje posade i vlast.
Bezuvjetno je nužno, da Kraljevska vlada (u Londonu op.) hitno preko radija i drugim putevima naredi četnicima da obustave klanje i tamanjenje Hrvata..
Odani Vam prijatelj M. rodoljub Hercegovac!
U Rimu, 29. oktobra 1942.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
